Nakon povratka iz samoizolacije ponedjeljak je počeo rođendanskom pjesmom. Samoizolacijskom rođendanu koji smo na Zoomu zajedno proslavili moj učenik Maks i ja nedostajalo je boje, mirisa, okusa i barem dva kruga bombona. Drugi krug je kada dijete podijeli svakome po jedan pa ako ostane još u košarici, oni uvijek pitaju: „Može još jedan krug?“ Može.

O koroni možemo šutjeti, možemo i govoriti. Kombiniram ta dva pristupa.

Moja prijateljica Sara, učenica drugog razreda srednje škole, smislila je „Korona abecedu“. Sastavila je abecedni popis novih ili manje poznatih riječi koje smo u ovoj godini naučili. Najsimpatičnije mi je bilo što je na kraju abecede napisala: „Nemojte ovo dijeliti bez pitanja jer sam to ja smislila.“

Čast svakome, autorska prava nikome.

Svojim sam đacima pročitala Sarinu abecedu i predložila da abecednim redom pokušamo sastaviti i ispisati sve rečenice koje bi u ovoj situaciji, u kojoj svi živimo, nekoga mogle utješiti, ohrabriti, dati mu nadu i pružiti neku drugačiju perspektivu.

Teško je to njima tako objasniti, ali ipak su uhvatili nit. Radili su u skupinama, svaka je dobila po pet slova. Na kraju smo izabrali najbolje rečenice i bili zadovoljni popisom.

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

Svojim idejama nadopunili su ga i odsutni učenici koji, kao što pišu, još uvijek imaju njuh, a očito i volju za radom.

Ako se razboliš, ozdravit ćeš!

Bolest nije toliko strašna.

Cjepivo će brzo doći.

Čovjek se može razboljeti.

Ćuk nije dobio koronu.

Doktori će nas cijepiti.

Džipom ne možeš pobjeći od korone.

Đak ima pet maski u torbi.

Ekosustav ne sadrži virus.

Fućkaj koronu.

Gospodar Maska će pobijediti virus.

Hrvatska!

Izolacija će proći.

Junaci smo mi, korona je samo virus.

Kućna izolacija je dosadna, ali pomaže.

Laboratorij je važno mjesto.

Ljubav je jača od bolesti.

Moramo prati ruke.

Nosi maske do daske.

Njuh još uvijek imam.

Ozdravila sam.

Razmak od dva metra.

Provjetravanje prostorija.

Slobodno vrijeme provodimo na zraku.

Šuma je pola zdravlja.

Tulumi su zabranjeni.

U zatvorenom prostoru lakše se zaraziti.

Vukovar je preživio rat – može i koronu.

Zdravlje je najvažnije.

Žvake su opasne ako ih dijeliš s drugima.

Neke su stvari išle glatko, oko nekih smo se mučili i na kraju svemu nasmijali. Nismo bili zadovoljni prijedlozima:

„Gabrijel je zarazio Franju.“

„Franjo je zarazio Gabrijela.“

A na rečenicu „Hrvatska nema dovoljno respiratora“, naoblačila sam se i narogušila i nisam ju htjela čak ni zapisati. Pa je ostalo samo Hrvatska.

Neispisana priča.

Janko je na kraju zaključio: “Učiteljice, vi želite u samoizolaciju od negativnosti!“

Pročitao me kao otvorenu knjigu.

■   piše: Marija Mapilele, učiteljica razredne nastave ■  OŠ Bogumila Tonija, Samobor ■