Emirati su destinacija koju sam dugo odgađala čekajući pravi trenutak za posjet jer mi se činilo da za njih uvijek ima vremena. Zahvaljujući Wizzair akciji iz Beograda, prošlogodišnje sam se veljače napokon odlučila za solo putovanje. Moram priznati da Emirate nisam zamišljala ovako. Potpuno su me oduševili! Još važnije, nakon ovog prvog posjeta ponovno sam se vratila godinu dana kasnije.

Moje putovanje započelo je ulovom Airportexpress autobusa koji me za samo 35 dirhama doveo do Dubaija. Kad netko kaže „veliki grad”, za Dubai to znači: ako želite stići na vrijeme, krenite barem dva sata ranije! Javni je prijevoz ovdje fantastičan: postoje dvije metro linije, tramvaji i autobusi (iako su autobusi često zadnja opcija zbog ogromnih gužvi i zastoja na cesti). Nemate potrebe za automobilom jer su na cestama učestale gužve.

DUBAI

Naravno da je prvi dan u Dubaiju bio rezerviran za Burj Khalifu. Osim prekrasnih pogleda s vrha imala sam priliku istražiti fascinantne aspekte ove ikonične zgrade. Ulaznice za posjet Burj Khalifi mogu se kupiti na licu mjesta ili unaprijed putem interneta (što ja uvijek preferiram), a posjetitelji mogu birati između različitih opcija koje uključuju posjet 124. ili 148. katu, kao i iskustvo „At the Top Skya”, ekskluzivnog prostora na najvišem katu s dodatnim pogodnostima poput osobnog vodiča i pića dobrodošlice. Sagrađena je kao središnji dio ambicioznog urbanističkog projekta poznatog kao Downtown Dubai.

Piše: Maja MAČINKO

Izgradnja Burj Khalife započela je 2004. godine, a zgrada je službeno otvorena 4. siječnja 2010. godine. Ova ikonična zgrada nosi ime po Khalifi bin Zayedu Al Nahyanu, predsjedniku UAE-a, koji je imao ključnu ulogu u financiranju projekta. Gradnja Burj Khalife bila je zahtjevan inženjerski izazov zbog visine zgrade i složenosti konstrukcije. Ona je građevinsko čudo koje se uzdiže do visine od 828 metara i ima ukupno 163 kata. Njezina je konstrukcija osmišljena najnovijom tehnologijom i materijalima kako bi se osigurala stabilnost i sigurnost. Nakon više od dva sata putovanja do tamo i predivnih pogleda s vrha, spustila sam se u podnožje zgrade i uživala u fontanama i svjetlosnom spektaklu koji je obasjao Burj Khalifu.

Te sam večeri imala dogovor s prijateljicom koju sam upoznala tijekom svog IVLP putovanja u SAD. Maryam je električna inženjerka koja, osim svog redovnog posla, radi i mnoge projekte za vladine organizacije. Posebno je zanimljivo što je tijekom pandemije koronovirusa i lockdowna iz hobija osnovala svoju turističku agenciju pod imenom Alabratours. Danas povremeno vodi ture po UAE-u i diljem svijeta za osobe koje žive u Emiratima. Ponovno me oduševila njezina energija, poduzetnost i način na koji uvijek gleda pozitivno na sve što se događa u životu. Maryam me odvela u Global Village podarivši mi autentično iskustvo. To je mjesto udaljeno otprilike 30 minuta vožnje od grada i izgleda kao veliki zabavni park na otvorenom. Izlagači su raspoređeni po zemljama pa tako možete pronaći okuse, mirise i rukotvorine iz Saudijske Arabije, Irana, Meksika… Čak sam otkrila i bosanski kutak! Nakon šetnje, kušanja hrane i voća te kupovine začina večerale smo i razgovarale. Sljedeći je dan Maryam vodila turu u jedan udaljeniji dio UAE-a. Predložila je da im se pridružim, ali ipak sam odlučila istražiti Dubai.

Ujutro sam prošetala do jedinstvenog otoka Palm Jumeiraha, jedinog umjetnog otoka vidljivog iz svemira. Ovo je arhitektonsko čudo oblikovano kao palma s dugim lukovima i glavnim pravcem te je izgrađeno kao jedan od najprestižnijih turističkih i stambenih kompleksa na svijetu. Otok nudi luksuzne hotele, vile, apartmane, trgovačke centre, restorane i brojne zabavne aktivnosti, a njegova je prepoznatljiva silueta postala simbol modernizma i bogatstva Dubaija. Atmosfera je tako očaravajuća da sam odlučila provesti cijeli dan istražujući otok, šećući uz rub, uživajući u kavi i upijajući atmosferu. Na kraju se palme nalazi hotel Atlantis i akvarij koje sam posjetila. Hotel, trgovački centar, okolica – sve je uređeno detaljima iz Atlantisa, čak su i zaštitari stilski odjeveni. Po otoku vozi monorail koji povezuje početak i kraj. Atlantis The Palm luksuzni je hotel i zabavni kompleks koji se smatra jednim od najprestižnijih i najluksuznijih odmarališta u regiji, a uz sve navedeno ima i vodeni park Aquaventure, ekskluzivne restorane i bogatu ponudu zabave za posjetitelje svih uzrasta. Ručak je kod Gordona Ramseyja obvezan, a čak nije bila potrebna niti rezervacija. Na početku se otoka nalazi neboder s predivnim 360° pogledom na cijeli grad i palmu gdje možete vidjeti priču o nastanku palme: od ideje do završetka. Centralni dio otoka zauzimaju luksuzne vile s privatnim pristupom plaži i bazenom, a cijena je tih vila „prava sitnica“.

Zalazak sunca i večera u jednom od malih restorana s pogledom na Burj Al Arab bili su vrhunac večeri. Dok sam završavala večeru i pripremala se za povratak u hotel, na Instagramu sam primijetila da je Shirin (koja me već posjetila u Zagrebu i o kojoj sam vam pisala u priči iz njezina rodnog Kirgistana) u Dubaiju. Brzo smo se dogovorile za izlazak i druženje. Kasnije nam se pridružila i Maryam jer smo sve tri bile članice iste ekipe s IVLP putovanja. Već tada sam znala da se želim vratiti u ovaj grad, i to na dulje vrijeme, jer je beskrajno zanimljiv.

ABU DHABI

Nakon boravka u Dubaiju uhvatila sam lokalni autobus za Abu Dhabi. Javni je prijevoz u cijeloj zemlji izuzetno praktičan i pristupačan. Linija Airportexpress dostupna je samo putnicima s avionskim kartama dok lokalna linija 101 služi svima. Karta košta 25 dirhama što je otprilike sedam eura za dva sata vožnje. Kako je Shirin ostala sama, jer se njezina prijateljica nije mogla pridružiti putovanju zbog problema s ulaskom u zemlju, pozvala sam ju da mi se pridruži u razgledavanju Abu Dhabija jedan dan. Krenule smo oko 12 sati, ostavile moje torbe u hostelu, ručale i krenule u razgledavanje. Glavni nam je cilj bio posjetiti Veliku džamiju šeika Zajeda.

Nakon što smo kupile karte za lokalni prijevoz, gdje su ljudi još jednom pokazali svoju srdačnost i spremnost da turistima pomognu, uhvatile smo lokalni autobus i krenule na vožnju koja je trajala otprilike jedan sat. Ulazak je u džamiju dopušten svima, uz uvjet pokrivanja ruku, nogu i glave. Čim stupite unutra, osjetite nevjerojatan mir… Bijeli mramor, sunce koje se lagano spušta, prekrasni svodovi i kupole, lusteri od Swarovski kristala i poludragog kamenja krase ovu bijelu građevinu. Šeik, koji je zaslužan za napredak Emirata, nažalost nije dočekao završetak izgradnje ove prekrasne džamije.

Džamija se koristi samo tijekom praznika i posebnih događanja kako bi ostala otvorena za ljude iz cijelog svijeta koji ju žele posjetiti. Mislim da niti jedna fotografija ne može dočarati ljepotu i atmosferu ove džamije. Obje smo bile očarane i bez riječi… Ostatak smo dana provele razgovarajući uz večeru, prisjećajući se svih anegdota iz Amerike i Zagreba. Nakon toga otpratila sam ju na autobus pa je svaka nastavila svojim putom.

Poslijepodne sam provela opuštajući se na plaži. Prema preporuci busom sam se uputila izvan grada na privatnu plažu Soul Beach. Ulaznica za plažu koštala je 50 dirhama tijekom tjedna, uključujući ležaljke i suncobran. More je bilo ugodnih 21 stupanj (što se njima činilo hladno), ali sam se ipak okupala i uživala u suncu. Uvečer sam se našla na večeri s Martinom koji već godinu i pol živi i radi ovdje. Martin mi je nekada bio učenik u grupi srednjoškolaca na Ljetnoj školi u Kraljevici, a kasnije je postao i predavač/volonter te moj kolega. Nakon što je završio mehatroniku i TVZ, svojim je trudom i radom na projektima u Samoboru dobio ponudu za projekt u UAE te se sa samo 22 godine uputio ovdje. Četiri sata su nam proletjela u razgovoru. Dok većina ljudi u dobi od 23 godine još uvijek razmišlja o svojim opcijama u životu, on se odlučio započeti potpuno novi život u znatno drukčijoj kulturi i zemlji, živjeti sam i baviti se poslom koji voli s vrlo jasnim ciljem kojem teži u budućnosti. Takve stvari uvijek me oduševe i iznimno mi je drago što smo imali priliku vidjeti se.

U Abu Dhabiju sam boravila u jednom simpatičnom hostelu gdje mi je jedna od cimerica bila umirovljena učiteljica iz Pariza porijeklom iz Alžira. Kada zahladi u Parizu, ona kupi karte i ode na putovanje 2 – 3 mjeseca negdje u toplije krajeve. Ove je godine njezin izbor bio UAE i Oman. Svaki put kad posjetim hostel, upoznam zanimljive ljude koji me dodatno inspiriraju da istražujem svijet.

Danas se pitam zašto sam toliko čekala i oklijevala doći u ove krajeve. Ovu razinu gostoprimstva dugo, dugo nisam osjetila. Ukratko, Bliski je istok fantastičan i u potpunosti siguran, čak i za putnike koji putuju sami. Jedva čekam istražiti i ostale zaljevske susjede. Nakon što sam se ove godine ponovno vratila u UAE, osjećam snažnu želju istražiti sve što ovaj fascinantan dio svijeta nudi.