Mnogi se učenici muče jer ne mogu odlučiti komu trebaju biti naklonjeniji − učiteljici ili roditeljima. To mi je besmisleno jer i roditelji i učitelji imaju isti cilj − pomoći djetetu/učeniku.

Problematični su i neki odgojni stilovi. Naime, neki roditelji otvoreno pred djecom govore loše o meni. Nije ni čudo kada je neki učenik zbunjen jer ne zna kako slušati učiteljicu kad drugi ne govore dobro o njoj.

Zabavlja me kada mi učenici pokušavaju prešutjeti tajni dogovor s roditeljima. Ne mogu izdržati dugo, stoga mi već prije završetka 3. sata priđu i kažu: „Učiteljice, nisam ja napisao zadaću, mama je diktirala i svima se hvalila na telefon da niste otkrili da je to ona napisala!“

Ne trošim vrijeme na objašnjavanje zašto to nije dobro jer učenik nije taj od kojega bih trebala tražiti objašnjenje za takve postupke.

U sadašnjemu razredu imam tri živahnija dječaka. Jedan redovito obavještava ostale što je novi izazov na TikToku. 

Svaki moj pokušaj razgovora s roditeljima o toj temi završava neuspješno. Nailazim na zid šutnje i negiranja, roditelji ne žele priznati da to njihovo dijete radi. Posljednja neprimjerena dječja aktivnost koju sam vidjela bila je valjanje po hodniku – glumili su palačinke koje se valjaju između nogu ostalih učenika.

Budući da razgovor nije osvijestio roditelje i da nisu shvatili da učenici takvim ponašanjem krše školska pravila te da ih prijavljuju i ostali učitelji i učenici, odlučila sam problemu pristupiti drukčije.

Istražila sam koje se sve bakterije nalaze na parketu učionice i u hodniku škole, zatim sam (u vrijeme panike i koronavirusa) istražila koje se sve bolesti mogu razviti ako se udahne velika količina bakterija i prljavštine s poda.

Na kraju sam sve to prezentirala u razredu. Pustila sam im i jedan dokumentarni film. U većine učenika to je izazvalo gađenje, ali trojica „junaka“ i dalje su se smijali misleći da pretjerujem.

Međutim, drugi dan „slučajno“ su ostali na svojim mjestima, a „igra“ je završila.

Naravno, za mene priča nije završila jer su roditelji tražili objašnjenje zašto su njihova djeca uvrijeđena i ne žele im prepričati što je bilo u školi. Zapitala sam se zar su zaboravili da je nekad (kad smo mi išli u školu) učenička šutnja značila da su što skrivili. Očito jesu jer su se odmah pojavili u školi tražeći objašnjenje.

Ostao mi je gorak okus u ustima jer sam kao učiteljica trebala opravdavati i objašnjavati svoje odgojne metode, a roditelji su opravdavali ponašanje svojega djeteta koje i drugu djecu dovodi u neugodnu i/ili opasnu situaciju.

Katkad učenicima kažem: „Ne smijemo biti taoci pojedinca, svi trebamo utjecati na njega, trebamo mu reći što nam smeta, pružiti mu ruku prijateljstva i pomoći mu da popravi nepoželjno ponašanje!“

„A što kad me ugrize za tu ruku?“ pitao je jedan moj pametan dječak.

Slegnula sam ramenima, a u sebi pomislila da je to najbolje pitati njegove roditelje.

Sandra VUK | OŠ Sveta Nedelja ■ Moj web https://xn--sandrinauionica-z3b.weebly.com/  ■  Razredna stranica 3. B https://sites.google.com/view/svetanedelja3b/ ■ Webučionica web alati za rad u nastavi https://webucionica.weebly.com/ ■