■  UTORAK, 28. travnja 2020. ■ Dan dvadeseti. ■ – Ivice, jesu ti roditelji pomogli napraviti prezentaciju? – oprezno pita učiteljica Ivicu u nastavi na daljinu.

– Nisu, učiteljice. Sami su je napravili – odgovori Ivica.

Znam da se o uključenosti roditelja u nastavu na daljinu može pisati iz različitih uglova, kao i o svemu. Koliko djece, toliko različitih roditelja, odgojnih stilova, obiteljskih prilika. Neki misle da u ovoj sada situaciji pomažući djeci oko škole, oni rade posao, a učitelji dobivaju plaću.

Neki nemaju vremena, strpljenja, a ponajmanje povjerenja da dijete nešto može odraditi samo – pa podmetnu svoja leđa i za čas to naprave sami. Tako je brže, ljepše, možda i bolje nego što bi dijete napravilo, ali dobro nikako nije.

Svaki put kada nešto napravite umjesto svoga djeteta, vi mu šaljete poruku da ono to ne može samo.

U mom iskustvu, srećom, najveći je broj roditelja koji su svome djetetu pomoć i podrška u savladavanju svega što ovo razdoblje sa sobom nosi. I beskrajno im hvala na tome. Znam da rade koliko mogu i stignu, da nije to nimalo lako.

Jedna mama napisla mi je: Iza svake napisane zadaće stoji mama koja viče i potiče. Ako u trokutu učitelj-roditelj-dijete postoji uvažavanje, razumijevanje i suglasje – profitiraju baš svi, a najviše dijete.

Prošli tjedan istraživački zadatak iz prirode i društva bio je istražiti, imenovati i popisati vode tekućice i stajaćice našega zavičaja. Zadatak za one koji žele više bio je sljedeći:

Zamisli da si turistički vodič i vodiš skupinu turista po Samoboru i okolici. Njih posebno zanimaju vode našeg zavičaja. Smisli plan za njih – gdje ćeš ih voditi, što ćeš im pokazati, koje specijalitete ponuditi… Prije nego napraviš plan obilaska – moraš dobro provjeriti gdje se što nudi.

Izazovi su tu da budu prihvaćeni.

I Mark je to učinio.

S mamom Majom i četverogodišnjom sestrom Ameli – ovdje dolazimo do dijela gdje je potpuno jasno da se u zadaću uključuju roditelji – obišao je gotovo sva jezera, potoke, ribnjake u našem kraju.

Za kraj su još otišli na Japetić.

Svoj vodič za turiste Mark je napisao ovako:

Dobar dan! Ja sam vaš online turistički vodič Mark Žiža Borotha i provest ću vas kroz jedan od najljepših gradova na svijetu, grad Samobor, njegovu okolicu, jezera, potoke, rijeke.

Samobor je malen grad, okružen brežuljcima, a smješten blizu glavnog grada Republike Hrvatske, Zagreba. U našem prelijepom Samoboru protječe potok Gradna. Najljepša šetnica u gradu Samoboru je uz potok Gradnu, gdje možemo popiti sok, gledati patke, uživati gledajući i slušajući manje i veće vodopade. Na kraju šetnice se nalazi i sunčani sat.

Danas ću vam pokazati nova mjesta za ribolov, igru, odmor, šetnju i vožnju bicikla.

Prvo ćemo ići na jezero u Rakitje. Dopušteno je loviti ribu, šetati, postaviti šator, gledati patke, voziti bicikl. Tu se nalazi i kamp, igralište, a možete pojesti i pizzu.

Nakon toga idemo do jezera Kipišće u Strmcu. Tu se ne smije loviti riba, možete šetati, djeca se mogu igrati na lijepo uređenom dječjem igralištu. Možete promatrati patke, labudove, a ima čak i kornjača. U blizini se nalaze jezera Orešje, Strmec i Trebež. U blizini protječje i rijeka Sava, ako budete imali sreće – vidjet ćete ribiče kako pecaju, a možda vas i ponude ribom. Mi smo ribe dobili, ali smo ih na kraju pustili u rijeku. U domaćoj hrani možete uživati uz potok Bistrec na imanju Mlin iz Bajke, koje ćete prepoznati po zvukovima vode na mlinskom kotaču. Uz samu granicu sa Slovenijom protječe potok Bregančica. Kada je lijepo vrijeme, ima mnogo izletnika koji se druže i roštiljaju uz potok. Potok je uvijek jako hladan. Samo pet minuta vožnje od centra Samobora nalazi se jezero Bobovica gdje također možete loviti ribu, prošetati ili se malo odmoriti uz jezera.

Svaku svoju rečenicu potkrijepio je fotografijama s lica mjesta. Mark, sestra i mama kažu da su nakon ove zadaće bili umorni, ali sretni. Sretni će biti i svi  učenici 2.b koji će od Marka naučiti mnogo o vodama našeg zavičaja. Sretna sam, naravno, i ja. I jako ponosna na svoga učenika. U ovoj priči nema njihovog tate Vedrana. Ali i on je sigurno bio sretan jer je mogao kod kuće raditi u miru.

■   Piše: Marija MAPILELE, učiteljica razredne nastave ■  OŠ Bogumila Tonija, Samobor  ■