Kolumna
Sandra VUK, majka dviju kćeri – buduće učiteljice i druge koja ni ne želi čuti o tome da nastavi maminim stopama. Entuzijast, osoba koja uvijek uči, sve je zanima i vjeruje u današnju djecu. Da bi cijeli proces bio što lakši, učenje smatra životnom igrom, uvijek traži nove spoznaje, metode i načine poučavanja. Zaljubljenik u nove tehnologije. Zaljubljenik je i u svoj posao i radost koju dijeli kad uđe u učionicu. Profesionalac u poučavanju već 27 godina. Uvijek željna prikazati primjere prakse, poučavati i odrasle. SLUŽBENO: učiteljica u OŠ Sveta Nedelja, učiteljica savjetnica, kolumnistica, e-mentorica, edukatorica o novim tehnologijama, županijska voditeljica. Kolumnistica je Školskog portala od siječnja 2015.
SANDRINA UČIONICA
U Hlapićevu svijetu
objavljeno: 27. siječnja 2020.

Kad sam na početku nastavne godine učenicima podijelila popis lektirnih djela i kad su na popisu ugledali Čudnovate zgode šegrta Hlapića, neki su komentirali da je to „ona duga i dosadna knjiga“. Pogodio me taj komentar jer držim da je to iznimno zanimljivo i poučno djelo. Interpretirajući ga, djeca nauče razlikovati dobre i loše odluke. Nadalje, pripovijedanje je lako pratiti jer je fabula jednostavna. Uživam u interpretaciji toga djela s učenicima jer sadrži toliko zanimljivih događaja i lijepih pouka.

Ove sam godine tom djelu pristupila kao da mi je nepoznato, a to je značilo ponovno čitanje s olovkom u ruci, odnosno bilježenje rečenica, detalja, lijepih usporedbi…

Nakon toga sam u lokalnoj knjižnici posudila novije knjige o interpretaciji i analizi sadržaja, a na dar od prof. Marine GABELICE dobila sam knjigu Kreativni pristup lektiri (2018.).

Oboružana knjigama (i s nekoliko eseja svoje profesorice Dubravke Zime), počela sam planirati kako svojim učenicima Hlapića učiniti čudesnim.

PREDRADNJA: učenicima sam rekla da pročitaju knjigu tijekom zimskih praznika. Za svaki dio knjige pripremila sam nekoliko (najmanje dva, a najviše pet) pitanja. Ne znajući, učenici su tako spontano vodili dnevnik čitanja.

  • Nastavni listić nalazi se  OVDJE.

Prvi zadatak bio je odrediti vrijeme u kojemu je djelo nastalo i bolje upoznati biografiju autorice. Kad su se zjenice učenika počele širiti od čuđenja, znala sam da sam na dobrome putu. Ivanina ih je životna priča oduševila, a njezini zapisi o tome kako je napisala knjigu, kako je po tržnici lovila dječaka koji je bio žilav i spretan te joj je često bježao pomalo su ih podsjetili na samoga Hlapića.

U knjizi smo našli i bilješku o piscu, a i fotografiju Ivane BRLIĆ MAŽURANIĆ.

Zamolila sam učenike da nacrtaju portret spisateljice te da portretima uredimo panoe (na panoima su uvijek izloženi rezultati rada tako da lakše pratimo ostvarene ishode).

Idućih smo dana analizirali dobre i loše osobine likova, razgovarali smo o tome što bi se dogodilo da je koji od likova u određenome trenutku drukčije postupio i kako bi to utjecalo na fabulu.

Tražili smo opise likova, a učenici su tako uočavali i najsitnije detalje (siva, prljava kapa s crnim povezom bila je na Hlapićevoj glavi).

Opet su se željeli izraziti crtežom, stoga su crtali likove u različitim situacijama.

  

Shvatila sam da im je sve razumljivije i jasnije ako to i nacrtaju. Trećega dana bavili smo se Hlapićevim putovanjem − koliko je trajalo, koliko je mjesta posjetio, gdje je sve bio, što je radio…

Na kraju sata učenici su pitali kojom tehnikom trebaju nacrtati svoj dio puta. Odabrali smo pastel.

Četvrti dan odlučila sam se za potpuno novu metodu – interpretacija pojedinih dijelova iz različitih gledišta. Jako me zanimalo do kojih će zaključaka učenici doći.

Primijenila sam metodu Šest šešira – učenici interpretiraju priču iz točno određenoga gledišta ovisno o tome koji šešir dobiju.

Radili su 45 minuta u skupinama po četvero. Bili su potpuno usredotočeni, razgovarali su i dogovarali se. Na kraju sata proveli su samovrednovanje, jedni druge ocijenili su odličnim ocjenama. Mnogi su istaknuli da su na takav način interpretacije djelo doživjeli drukčije, da mnoge stvari ne bi uočili da nisu razgovarali jedni s drugima.

Peti dan gledali smo film koji je nastao prema tom djelu. Tijekom gledanja filma komentirali su: „Učiteljice, nije bilo tako. Učiteljice, zašto je Bundaš tako malo zastupljen, zašto Hlapiću nije stalo?“

Knjiga je učenicima bila neusporedivo bolja od filma.

Nakon svega toga zamolila sam učenike da još jednom pregledaju svoje dnevnike čitanja prije nego što mi ih predaju. Učenik kojega sam spomenula na početku kolumne (jedan od učenika koji su komentirali da je to dugo i dosadno djelo) rekao je:

„Moj bratić mi je lagao, knjiga je bila toliko zabavna i toliko dobra da sam je jučer još jednom pročitao. Hvala Vam, učiteljice, što ste mi pokazali da je Hlapić divan!“

Jesam li uspjela?

Vjerujem da jesam i da većina Hlapića gleda drugim očima.

Trebalo je puno truda, čitanja, planiranja i rada, ali se sve isplatilo jer sada mogu napisati da sam zadovoljna time kako smo interpretirali Čudnovate zgode šegrta Hlapića.

 

………..

Sandra VUK | OŠ Sveta Nedelja ■ Moj web https://xn--sandrinauionica-z3b.weebly.com/  ■  Razredna stranica 3. B https://sites.google.com/view/svetanedelja3b/ ■ Webučionica web alati za rad u nastavi https://webucionica.weebly.com/ ■