Predstavljam vam Kraljevinu Bahrein, biser Perzijskog zaljeva. Ovdje su nekada živjeli ljudi čije je opstojanje ovisilo o ribolovu i trgovini. Iako su otoci bili skromni, bogata povijest i kultura činili su ih posebnim mjestom. Bahrein se ponosio svojim tradicionalnim perzijskim tepisima, biserima i gostoljubivošću svojih stanovnika.

Pričom o životu prije otkrića nafte, koju mi je ispričao lokalni vodič Fadhel, oživjela sam uspomene na Bahrein iz prošlosti. Prošle godine, tijekom zimskih praznika, samostalno sam krenula na kratku avanturu u ovu očaravajuću zaljevsku zemlju. Moram napomenuti da me oduševila toplina i gostoljubivost lokalnog stanovništva. Bahrein je zemlja bez kriminala gdje je uloga policije većinom usmjerena na nerijetke prometne nesreće zbog činjenice da su nogostupi gotovo nepostojeći. Vrući ljetni dani s temperaturama preko 40 °C čine vožnju neophodnom, a gotovo svaki stanovnik ima vlastiti automobil.

Za svoju sam avanturu unajmila vodiča putem platforme Tours by Locals. Fadhel me dočekao na aerodromu i proveo kroz raznoliku Kraljevinu dijeleći svoje duboko znanje o povijesti i kulturi lokalnog stanovništva. Najprije smo posjetili Manama Market gdje većinu trgovina vode radnici iz Indije, Pakistana i Filipina. Ovdje možete pronaći sve, od odjeće do začina. Zaustavili smo se u jednoj od radnji i kušali lokalni desert od datulja, bosiljka i šafrana.

Nakon tržnice krenuli smo prema Bab Al Bahrain, nekadašnjim ulaznim vratima u grad. Danas su vrata pomaknuta dalje od obale zbog širenja kopna. Bahrein ima 33 prirodna otoka, no s obzirom na to da raste broja stanovnika, ti se otoci neprestano šire.

Piše: Maja MAČINKO

Nakon opuštajuće stanke uz čaj od mente u tradicionalnom kafiću i posjeta mnogim zanimljivostima Kraljevine, svratili smo u Bahrain National Museum gdje sam slušala priče o povijesti i mitologiji te kako je život izgledao prije nego što je otkrivena nafta. Tamo mi je pričao o svom djedu koji je bio lovac na bisere i kako se nekada živjelo. Život tada nije bio nimalo lak. Njihova plaća unaprijed bi se dala obitelji, a lovci bi tri mjeseca proveli na moru. Imali su samo jedan obrok dnevno dok su veslači dobivali tri kako bi održali snagu. Svaka deveta ronilačka ekspedicija značila je kratku pauzu. Bili su vezani konopcem za brod kako ne bi izgubili vrijeme, a na drugom kraju konopca bio je najčešće član obitelji kako bi bili sigurni da će ih pravovremeno izvući na površinu u slučaju opasnosti.

Sadašnji se Bahrein potpuno promijenio otkrićem nafte. Postao je bogata zemlja koja skrbi o svom narodu. Nafta je postala izvor bogatstva omogućavajući izgradnju moderne infrastrukture, bolnica, škola i luksuznih hotela. Tijekom godina Bahrein se razvio u važnu zemlju na naftnom tržištu, poznatu po luksuznim trgovinama, restoranima i spektakularnoj Formuli 1.

Danas je Bahrein poznat kao prosperitetna i moderna kraljevina na obali Perzijskog zaljeva, s bogatom kulturom i nasljeđem koje seže unatrag tisućama godina, ali i s modernim načinom života koji je omogućen blagodatima nafte.

Putujući Bahreinom, osjetila sam bliskost kulture i modernosti, a razgovor s Fadhelom otkrio mi je duboku povezanost Bahreinaca s tradicijom i obitelji. Za vrijeme smo ručka svratili u kuću njegove bake gdje se njihova velika obitelj od stotinjak ljudi okuplja petkom (petak je njihov slobodan obiteljski dan). Ovo je za mene bilo jedno posebno iskustvo. Provela sam par sati s njihovim ženama i djecom koje objeduju u posebnom dijelu kuće. Baka je glava obitelji i svaki je član te velike obitelji na ulasku došao poljubiti baku pozdravivši najprije nju, a zatim ostale. Fadhel je oženio svoju suprugu Hawru kada je imao 21, a ona 18 godina. Imaju troje prekrasne djece.

Putem do kuće pričao mi je kako joj se od 15. godine udvarao, o njihovim običajima i tradiciji vjenčanja. Cijela obitelj živi u blizini jedni drugima, i obitelj im je svetinja. Žena mora biti sretna i sama bira želi li raditi ili se samo brinuti za djecu. Supruga Hawra me upoznala sa svojim tetkama, strinama, sestričnama i njihovom djecom. U kući se sjedi ukrug na pregršt kauča koje soba posjeduje, a ručak se služi na stolu s kojeg svatko uzme što želi i sjeda na pod jesti. Baka, glava obitelji, ima poseban stolić i jedina ne jede s njima na podu.

Mene su kao posebnog gosta posjeli pored bake, što je iznimna čast, a ona i Hawra su mi objašnjavali tko je tko u obitelji kada su dolazili poljubiti baku. Prije odlaska pozvali su me da vidim muški kutak gdje se za vrijeme ručka muškarci druže, ručaju i piju kavu. Vidjeti i doživjeti način na koji oni žive, koliko se međusobno poštuju i pomažu jedni drugima, iskustvo je koje niti jedna knjiga ili dokumentarac ne mogu dočarati.

Uz mnoge druge ljepote zemlje posjetila sam i prvu naftnu bušotinu koja im je promijenila sve. Kada su se obogatili od nafte, pomagali su svim susjednim zaljevskim zemljama, a sada one pomažu njima. Imaju jako dobre susjedske odnose sa svima. Bušotina se nalazi u blizini mnoštva onih koje još rade i niti jedna nije čuvana te svatko može proći onuda. Kao što sam na početku spomenula, kriminala nema pa se tako i nafta svuda slobodno vadi bez straha da ju netko otuđi. Sva pronađena nafta ide državi, no zahvaljujući tomu, narod ima odličan besplatan zdravstveni sustav kao i besplatno školovanje. Kažu da su im državne bolnice bolje od privatnih i najbolji liječnici rade baš u njima. Škole su im odvojene – muške i ženske, a u privatnim se školama priča engleski i obvezno se uči arapski. U javnim školama (koje su jednako dobre) predmeti su na arapskom, uz obvezno učenje engleskog. Ako se odluče studirati, svi se predmeti slušaju na engleskom jeziku.

Na zadnjoj je fotografiji moj vodič. Dok je studirao, paraleno je radio u marketu i već bio otac prvoj kćeri Nawri. Nakon studija turizma petnaestak je godina radio za aviokompaniju Gulfair, no taj ga uredski posao nije ispunjavao. Dao je otkaz, posudio novac kod rodbine i kupio prvi automobil kako bi pokrenuo svoj vlastiti posao turističkog vodiča. Želja mu je u narednih pet godina postati najbolji vodič u Bahrainu, uz pomoć supruge Hawre i kćeri Nawre koja će isto studirati turizam. S obzirom na to da je, doista, čitavo vrijeme davao sebe (od otvaranja vrata jer puše vjetar, pratnje, prilagodbe ture tvojim vlastitim željama, načinu na koji se ophodi prema ljudima pa, čak, i na kraju čekajući da bude siguran da me ostavio u dobrom hotelu i da mi je soba spremna), sigurna sam da će mu se želja i prije toga ostvariti.

Na kraju putovanja shvatila sam da se Bahrein ne može samo opisati, nego ga treba doživjeti. Srela sam tople i gostoljubive ljude, a ovo će mi putovanje zauvijek ostati urezano u sjećanju. To je zemlja koja vas osvaja svojom jedinstvenom mješavinom prošlosti i budućnosti. A moj mi je vodič još jednom potvrdio da svatko od nas može loviti svoje snove ako u njih dovoljno vjeruje.