■  Dobar ti dan, stara budalino!

Svaki je dan točno u 9.30 britanski kralj George V. (1865. – 1936.) nazivao sestru, princezu Viktoriju. To je postalo kao obred. Znajući da je on, princeza bi se znala našaliti:

– Dobar ti dan, stara budalino!

– Oprostite, gospođo, pogriješili ste, na vezi je telefonist backingamske palače. Odmah ću Vam dati Njegovo visočanstvo.

■  Za izdajnike domovine dobar je i falsificirani novac

Švedskom kralju Gustavu IV. Adolfu (1778. – 1837.) javila su se tri stranca i ponudila mu svoje usluge u njegovoj obavještajnoj službi. Za poveću svotu novca bili su spremni izdati važne podatke o svojoj domovini. Gustav je ponudu prihvatio i potom im isplatio ugovoreni iznos. 

podatke o svojoj domovini. Gustav je ponudu prihvatio i potom im isplatio ugovoreni iznos. Tada jedan od obavještajaca reče:

– Veličanstvo, novac koji ste nam dali je falsificiran.

– Da, znam. Izdajnicima vlastite domovine dobar je i falsificirani – odgovori kralj i otjera ih.

■  Pozdrav guzom

Na turskom se dvoru dugo šutjelo o jednom neugodnom događaju koji se zbio 30-ih godina 19. stoljeća. Tadašnji je sultan Mahmud II. (1809. – 1839.) postao žrtvom vlastite oholosti. Mahmud II. nije se mogao pomiriti s tim da su se temelji turskog carstva već dobro uzdrmali, da je Turska gubila primat najmoćnije sile, a sultan ugled. 

To se izrazito osjećalo na svečanim primanjima. Sultan je htio to promijeniti i lukavstvom natjerati strane državnike koji su mu dolazili u posjet da mu se klanjaju. Naredio je da se glavni ulaz u dvoranu za primanja napravi tako nizak da se kroz njega može proći samo puzeći na koljenima. Britanski je veleposlanik, koji je prvi došao sultanu u posjet, našavši se pred ulazom, shvatio o čemu je riječ. Brzo je smislio kako će doskočiti sultanu. Zadigao je krajeve kaputa i ušao u dvoranu okrenut leđima. Tako je sultan umjesto klanjanja dobio pozdrav “guzom”. 

■  Tebi starcu treba više vremena

Francuski kralj i car Svetog Rimskog Carstva Karlo Ćelavi (813. – 877.), unukKarla Velikog, nije bio baš ugodna izgleda. Mnogi su ga smatrali starcem kad bi ga vidjeli onako ćelavog. Kad bi tko komentirao njegov izgled, požalili bi zbog svojih riječi. 

Njegovo Veličanstvo baš i nije znalo za šalu. Jednom je išao u lov, ali mu je konj slomio nogu pa se kralj uputio pješice prema dvoru. Ali, krenuo je prečicom i zalutao. Susreo je nekog seljaka i zapitao ga:

– Morao bih do kraljeva dvora, kuda trebam krenuti?

– Desno i stalno idite prema suncu.

– A koliko će mi trebati do dvora? – upita kralj pa skine kapu da obriše ćelavu glavu.

– Pa, tebi starcu, sigurno pola dana. Idi do zalaska sunca, zavuci se onda u grm, odmori stare kosti, pa ujutro nastavi dalje.

Kralj se nasmije, zahvali i ode. To je bilo prvi put da se nije naljutio zbog primjedbe o svom izgledu.

■  Sjeti se Atenjana

Perzijski kralj Darije I. Veliki (549. – 486. pr. Krista) nije nikada mogao zaboraviti uvrede koje su mu nanijeli Atenjani, pa je zadužio jednog svog dvorjanina da mu svaki put kad bude za stolom na uho prišapne:

– Gospodaru, sjeti se Atenjana!

■  Puni naslov Franje Josipa I.

Puni naslov koji je nosio austrijski car Franjo Josip I. Habsburški (1830. – 1916.), bio je: “Mi, Franjo Prvi, milošću Božjom car Austrije; kralj Jeruzalema, Mađarske, Češke, Dalmacije, Hrvatske, Slavonije, Galicije i Lodomerije; nadvojvoda Austrije; vojvoda Lorrainea, Salzburga, Würzburga, Franačke, Štajerske, Koruške i Kranjske; veliki vojvoda Krakova; knez Transilvanije; markgrof Moravske; vojvoda Sandomierza, Masovije, Lublina, Gornje i Donje Šleske, Oswiecima i Zatora, Tesina i Furlanije; knez Berchtesgadena i Mergentheima; kneževski grof Habsburga, Gorice, Gradišća i Tirola; markgrof Gornjih i Donjih Lužica i Istre”.

■ Tajna se ipak otkrila

August II. Jaki (1670. – 1733.), izborni knez Saksonije i posljednji poljski kralj, tijekom dugogodišnjeg braka dobio je samo jedno dijete, nasljednika Augusta III. O tom se braku pričalo da je sretan. 

Međutim, veliko je iznenađenje bilo 1699. godine kada je Frederik August umro i kada je pronađen jedan brižljivo čuvani spis. Iz njega se mogao doznati nevjerojatan podatak – kralj je imao tristo šezdeset i petero izvanbračne djece (a neki tvrde i tristo osamdeset dvoje), što je zacijelo rekord među europskim monarsima. Ali, nije zato stekao nadimak Jaki. Navodno je imao izvanrednu fizičku snagu. Mogao je golim rukama lomiti metalne potkove, zdrobiti konjsko kopito ili podići čovjeka sa zemlje i držati ga u zraku. Izvodio je i javne demonstracije svoje fizičke snage.

■ Imun na otrov

Mitridat VI. Eupator (120. – 63. pr. Krista), kralj Ponta u Maloj Aziji, cijeli je život svaki dan uzimao male doze otrova. Mislio je, ako ga netko želi otrovati, to mu neće uspjeti. 

Ali, kada se sam želio otrovati prije nego što padne u ruke Rimljana koji su zaratili s njegovim kraljevstvom i opasno se približili, to mu nije pošlo za rukom. Toliko mu se organizam naviknuo na otrov da na njega više nije reagirao. Nije mu preostalo ništa drugo nego da zamoli svog vojnika da mu oduzme život.

…………………

PRIREDILA: Snježana STANIN

Snježana Stanin je nastavnica mentorica. Predaje fiziku u Osnovnoj školi Šimuna Kožičića Benje u Zadru. Jedna je od autora zbirki Fizika oko nas za 7. i 8. razred. Voditeljica je Županijskog stručnog vijeća fizike za osnovne i srednje škole Zadarske županije. Autorica je triju radijskih kvizova (više od 200 emisija).