Kolumna
Sandra VUK, majka dviju kćeri – učiteljice i druge koja ni ne želi čuti o tome da nastavi maminim stopama. Entuzijast, osoba koja uvijek uči, sve je zanima i vjeruje u današnju djecu. Da bi cijeli proces bio što lakši, učenje smatra životnom igrom, uvijek traži nove spoznaje, metode i načine poučavanja. Zaljubljenik u nove tehnologije. Zaljubljenik je i u svoj posao i radost koju dijeli kad uđe u učionicu. Profesionalac u poučavanju već 27 godina. Uvijek željna prikazati primjere prakse, poučavati i odrasle. SLUŽBENO: učiteljica u OŠ Sveta Nedelja, učiteljica savjetnica, kolumnistica, e-mentorica, edukatorica o novim tehnologijama, županijska voditeljica. Kolumnistica je Školskog portala od siječnja 2015.
SANDRINA UČIONICA ■ 285. ■
Zašto bježimo od pojma pristojnosti?
objavljeno: 6. veljače 2022.

Sadržaj više predmeta obuhvaća tu temu: Informatika, Priroda i društvo, mnoštvo međupredmetnih sadržaja, Hrvatski jezik, Sat razrednika…

Što je više predmeta o toj temi djeca/učenici sve su manje osjetljivi na nju.

Zapravo imamo generacijski problem, naime pristojnost se sada uči u školi, a u obitelji vrlo malo. Svi se opravdavaju brzinom življenja, brzinom u kojoj se događaju interakcije u obitelji, pa su nekome drugome (školi) prepustili da im odgaja djecu.

Primjećuju se mali koraci koji pokazuju da kućni odgoj nestaje i da je pristojnost samo pojam (ishod) koji se ostvaruje, a nikad ne usvoji.

a.] UČENICI TEŠKO PROZBORE DOBRO JUTRO, DOBAR DAN…, a zapravo je isto i s roditeljima, kao da ih molim da otvore usta kod zubara. Zato naglas, mnogo višim tonom nego što bi trebalo, uzviknem pozdrav kad ugledam roditelje. Otprilike poslije pet mjeseci roditelji mojih učenika glasno pozdravljaju kad me vide, podignu glavu i gledaju me u oči. Sad i učenici pri ulasku u učionicu na moje glasno Dobro jutro, odgovore također glasno Dobro jutro, učiteljice. I da, tradicionalna sam učiteljica i moji učenici ustaju kad uđem u učionicu i na taj me način također pozdrave. Njima je to dobra vježba (kratka stanka) da se u tom času umire, fokusiraju i tako lakše započinjemo dan.

b.] OPROSTI. Nakon određenog događaja učenik će bez razmišljanja izreći tu riječ. O_P_R_O_S_T_I, a zapravo uopće tako ne misli. Uvela sam stolicu za hlađenje. Ne pristajem na olako izgovorenu riječ oprosti i tražim da učenik sjedi pokraj mene određeno vrijeme. Kad se napetost smanji, zatražim i jednu i drugu stranu da ispriča svoju priču.

Mnogi ni tada ne razumiju da su pogriješili, pa cijeli događaj ispričam iz kuta gledanja dječaka o kojem je riječ u tom događaju, zapravo sve ono što se dogodilo u školi prenesem u njegov dom. Tad u njegovim očima doživljavam prepoznavanje onoga u čemu je pogriješio i tek nakon dobrih sat vremena čujem Oprosti. Vrlo slično je i s roditeljima. Oni ne provjeravaju priču svog djeteta, nego odmah krenu u napad s pitanjima: Gdje ste bili kad se to i to dogodilo? Što ste radili? Zašto niste reagirali? Uvijek pustim da se priča ‘kiseli’, barem par sati, zatim im mirno odgovorim. Ako mislite da sam ikad čula OPROSTITE, UČITELJICE, PRENAGLILI SMO, dakako da ne, ali i roditelje pomalo odgajam da se sami ohlade prije negoli počnu tražiti pravdu.

c.] HRANA. Imamo učenike u razredu koji su naviknuli da se sve stavi pred njih, baš sve, da ih se dvori kao da su kraljevići i kraljevne. Pri uzimanju obroka nitko od njih neće ustati i posložiti stol ili obrisati ruke ručnikom. Već pet mjeseci traje moje preodgajanje. Učim ih da stojimo u redu, da peremo ruke i brišemo ih ručnikom (platnenim), a da ne trošimo velike količine papirnatih ručnika. Sljedeće što učimo jest da uzmemo obrok, ali jedan, a kad ga pojedemo, ako ima još hrane, podijelimo je s drugima, da ne budemo sebični, zatim da ne trčimo dok jedemo itd. Pomaka ima, sve se više osamostaljuju, a kad ih pitam kako je kod kuće, kažu da dobiju jesti u njihovoj sobi i da je važno da je mir jer se roditelji moraju odmoriti. Ako tijekom jela i vise s lustera, nitko ne primijeti jer su vrata sobe zatvorena.

Da ne biste negativno shvatili moje riječi, ponosna sam na svoje učenike jer se u pet mjeseci škole mnogo toga usadilo u njihovo ponašanje. Imamo mi još mnogo toga ispraviti, ali trudimo se.

  • Primjerice, kutić s igračkama u potpunom je rasulu, većina je igračaka razbijena i uništena i puštam da sami shvate da su razbili nešto što im je trebalo poslužiti za slobodno vrijeme.
  • Sve što nije njihovo osobno za njih nema vrijednost.
  • Dug je put pred nama. Ono što uočavam jest da mnogi kolege ne njeguju taj odgojni trenutak, a djeca su slika naše budućnosti. Ako ne želimo nepristojnu hordu, već pristojnu djecu koja se prema svemu odnose s razumijevanjem i poštovanjem, MI moramo preuzeti brigu o tome, ne samo na papiru nego i u životu.

Mnogima smo mi ti koji će ih naučiti pristojnosti u životu, nemojmo bježati od toga. Razredne stranice 1.b razreda

RAZREDNE STRANICE 1.b RAZREDA

■  Piše: Sandra VUK | učiteljica savjetnica | OŠ Sveta Nedelja ■