Vrijedi za cjelokupno obrazovanje, a osobito za rano obrazovanje. „Ako djecu ne upoznamo s glazbom u ranoj dobi, vjerujem da su im oduzeti sami temelji“, kaže Luciano Pavarotti. Spominjući tri temeljne obrazovne discipline, Platon glazbu smješta uz fiziku i filozofiju, ali glazbi i umjetnosti daje prednost jer one su temelj svemu što slijedi.

U današnjim obrazovnim sustavima glazba, a osobito slušanje glazbe, doživljavanje glazbe, osobni „netaknuti“ susreti s glazbom, sramotno su zapostavljeni. Za takvo što uopće ne postoji predviđeno vrijeme u učeničkim rasporedima sati i nastavnih područja.

Umjesto da se otvara što više vremena za glazbu te druge oblike stvaralaštva – ne u obliku teoretiziranja o njima, nego u obliku njihova izravna doživljavanja/izražavanja, djeca su izvrgnuta pretjeranoj i preranoj intelektualizaciji, boravku pred ekranima te učenju sadržaja i ostvarivanju ciljeva koji su u potpunom raskoraku s dobi u kojoj se takvim sadržajima i ciljevima pristupa.

Djecu se zakida za osnove djetinjstva, slobodnu nestrukturiranu igru, što više rada rukama, samostalnih koraka i otkrivanja (vlastitim tempom), opipavanja, istraživanja, izražavanja, uživljavanja i doživljavanja, a to su ujedno i temelji intelektualnoga razvitka do kojega – isključivo na takvim temeljima – dolazi spontano, sinkronijski odnosno, uzimajući u obzir složenost procesa, u idućim koracima, kada je dijete dovoljno zrelo i spremno za pojedini korak ili korake. Hvat olovke jedan je od esencijalnih pokreta zglobova ruke, mišića i živaca potrebnih za dodatni razvitak sinapsa u mozgu.

Jednako vrijedi i za glazbu.

S druge strane, to nimalo ne vrijedi za prelaženje jagodicama prstiju po glatkoj površini zaslona mobitela ili tableta, za pikanje po lako pokretljivim tipkama tipkovnice ili također glatkim „gumbićima“ mobitela ili tableta,niti prerano i nesvrhovito učenje pojmovlja iz različitih disciplina uključujući i informatiku u početnim razredima osnovne škole. I nije isključivo ni do gumbića, ni do sučelja, ni do koncepata; nego je, neoporavljivo, do – vremena. Kojeg nema. Odnosno, ima ga toliko koliko ga ima te je potrebno njime svrsishodno upravljati ulažući ga u ono što je ključno za pojedinu dob u ranom obrazovanju, i školskom, i predškolskom.

Obrazovanje je već odavna pobrkalo lončiće, prate ga i slično usmjereni trendovi u roditeljstvu, a posljedice su sve vidljivije u učeničkim postignućima, znanjima, vještinama te osobito psihološkim, emocionalnim i socioemocionalnim stanjima i pojavnostima.

O svemu smo tome izvijestili u nizu članaka na Školskome portalu.

Jedan od nastavnih predmeta, koji se u hrvatskoj školskoj praksi uobičajilo nazivati odgojnim predmetom, svakako je i glazbeni odgoj, glazbena kultura, ili – kako ga imenuju u engleskom govornom području – glazbeno obrazovanje.

Ono je zanemareno u svim školstvima, kao i cijeli spektar umjetničkih predmeta, a u nekim je zemljama zanemareno do mjere da ga u svojem rasporedu učenici više – nemaju. Takvo je stanje primjerice u pojedinim državama u Australiji o čemu možete pročitati u nastavku. Ujedno možete saznati i o tome zašto se izostavljanjem glazbe iz obrazovanja ne mogu poboljšati ni rezultati na ispitima pismenosti. Naime, glazbeno je obrazovanje (odgoj, kultura) neodvojivo povezano s razvitkom pismenosti ma koliko tu činjenicu obrazovne vlasti i kreatori obrazovnih politika zanemarivali.

U svom velikom govoru na taj je dio nedosljednosti i kontraproduktvinosti u obrazovnim sustavima upozorio i Sir Ken Robinson:

 „Ali nešto shvatiš kada se preseliš u Ameriku ili putuješ po svijetu: svaki obrazovni sustav na Zemlji ima istu hijerarhiju nastavnih predmeta. Svaki. Bez obzira na to kamo pošao. Pomislio bi da će biti drukčije, ali nije. Na vrhu su matematika i jezici, zatim društveni i humanistički predmeti. Na dnu ljestvice je umjetnost. Svagdje na svijetu. I također, podjednako u svakom sustavu, isti je poredak među umjetnostima. Likovne umjetnosti i glazba normalno imaju veći ugled u školama nego scenske umjetnosti i ples. Nema na svijetu obrazovnoga sustava koji poučava učenike plesu iz dana u dan na način na koji ih poučava matematici. Zašto? Zašto ne? Smatram da je to prilično bitno. Smatram da je matematika iznimno bitna, ali i ples je. Djeca cijelo vrijeme plešu ako im to dopuste, svi plešemo. Svi imamo tijela, zar nemamo? Ili sam propustio sjednicu na kojoj je to rečeno?“

Tekst Music can help lift our kids out of the literacy rut, but schools in some states are still missing out (Glazba može pomoći našoj djeci napredovati u pismenosti, no škole u pojedinim državama to i dalje propuštaju) objavljen je na novinskome portalu The Conversation.

Godine 2005. Nacionalna revizija glazbenoga obrazovanja u školama došla je do spoznaje da učenici u Australiji propuštaju glazbeno obrazovanje pri čemu među školama postoje velike razlike. Godine 2020. naše istraživanje za Zakladu Tony potvrdilo je takve zaključke usprkos činjenici da nacionalni nastavni program glazbenoga obrazovanja mora jamčiti određeni stupanj dosljednosti.

Tako smo dobili dokaze da se moramo zabrinuti za zastupljenost glazbenoga obrazovanja  u školskim programima, ne samo zbog same glazbe, već zato što to utječe na učenje jezika i pismenost. Istraživanje kako bavljenje glazbom utječe na mozak – polje poznato kao neuroglazbeno istraživanje – uvelike nas je poučilo kako mozak procesuira jezik. Uočeno je da procesuira jezik na jednak nači na koji procesuira glazbu.

Ako želimo poboljšati pismenost, moramo osigurati da su kognitivni temelji potrebni učenicima na mjestu.

Ukratko, glazbeno obrazovanje moramo promatrati kao komplementarno iskustvo učenja, a ne kao „zgodan ali ne osobito bitan“ dio nastavnoga programa.

A što rade pojedine države?

Pred nama je provjeriti koliko su te spoznaje zastupljene u obrazovnom sustavu širom Australije.

Prije i nakon Revizije iz 2005. država Queensland u državnim je osnovnim školama još od 80-ih godina 20. st. imala snažne glazbene programe. To uključuje glazbeni nastavni program u učionici zastupljen u cijeloj školi (ako je profesor dostupan) te financijski nezahtjevne glazbene programe sviranja glazbala za dio učenika. U Qeenslandu je u tijeku kampanja u svrhu očuvanja tih programa te osiguravanja da svaki učenik svakoga tjedna ima nastavni sat glazbe.

Isto ne vrijedi za ostale države. Usprkos nastojanjima da se glazbeno obrazovanje u pojedinim državama unaprijedi, i dalje postoji neujednačenost.

Južna Australija ustanovila je 2019. godine Strategiju glazbenoga obrazovanja i zakladu za inovacije u glazbi. Država Victoria razvila je Okvir za kvalitetno glazbeno obrazovanje u svrhu zastupljenosti najboljih primjena u nastavi. Tasmania, Zapadna Australija i Teritorij australskoga glavnoga grada u pojedinim državnim osnovnim školama imaju specijalizirane učitelje (profesore glazbe). U Novom Južnom Walesu glavni učitelj u državnim školama zadužen je poučavati cjelokupan nastavni program, uključujući i glazbu.

No koliko je glazba uistinu bitna?

Glazba unaprjeđuje pismenost                              

S obzirom na to da je za nastavu glazbe potvrđeno da unaprjeđuje širok spektar kognitivnih funkcija, kao primjerpogledajmo razvitak pismenosti.

Ako su rezultati u području pismenosti niži od traženih ili očekivanih, rješenje se pronalazi u potrebi da se više vremena usmjeri na poučavanje pismenosti kako bi rezultati bili bolji. Takav se pristup primjenjuje proteklih pet godina.

Međutim, rezultati državnih ispita ne pokazuju znatniji napredak u tome smjeru. Štoviše, brojčanik se pomaknuo tek neznatno.

Stoga je razvidno da pristup temeljen na principu „više vremena“ nije plodonosan s obzirom na viša postignuća u području pismenosti. Bismo li stoga mogli usmjeriti pozornost na istraživanja izvan područja pismenosti prije negoli poduzmemo iduće korake s ciljem njezina poboljšanja u našim školama?  

Odgovor je: Da. Polje koje je tradicijski nekoliko koraka udaljeno od polja pismenosti – glazbeno obrazovanje – u velikoj je mjeri unaprijedilo razumijevanje toga kako mozak razumije i primjenjuje jezik.

Neuroglazbena istraživanja precizno su odredila mehanizme u mozgu i njihova međudjelovanja koja dekodiraju jezične glasove u svrhu razumijevanja i razvitka jezične sintakse uz pomoć razumijevanja i stvaranja značenja u jeziku. To je dovelo do prosvjetljujućega otkrića da ljudski mozak obrađuje jezik na način kao da je riječ o glazbi.

Što to znači za poučavanje pismenosti i aktualna mjerenja takva poučavanja – državne ispite?

To znači da je moguće da uvelike promašujemo temeljnu podlogu jezičnoga razvitka – razvitak slušne procesne mreže do najvišega stupnja zanemarivanja načina na koji naši učenici učinkovito tumače jezične glasove.

Jednostavnije rečeno, ako dijete ne uspijeva čuti jezični glas – što znači pravilno obraditi znak u svojoj slušnoj mreži – ne može ga ni izgovoriti. Ako ga ne može izgovoriti, ne može ga ni pročitati.

Plaćamo veliku cijenu nedjelovanja                   

Istraživanje potencijala glazbenoga obrazovanja koje unaprjeđuje razvitak kognitivnih sposobnosti temeljito je i obvezujuće. Jasno pokazuje da dosljedno, visokokvalitetno poučavanje glazbe potiče učenikovo opće učenje. Stoga nastava glazbe nije samo za one koji žele biti glazbenicima – ona blagotvorno djeluje na sve.

Cijena čekanja i nerješavanja pitanja nastave glazbe širom Australije – visoka je. To je pitanje pravičnosti. Ako tvrdnja da se učenik školuje na način da na njegov temeljni kognitivni razvitak utječe nedostatak nastave glazbe vrijedi za svako dijete, tada svako dijete nema dostupno ravnomjerno i učinkovito obrazovanje.

Što dulje čekamo upozoriti na tu nepravičnost, sve je manje kvalificiranih profesora glazbenoga odgoja u Australiji. U našem izvještaju Glazbeno obrazovanje: Ulaganje u glas utvrdili smo da smo na samom rubu po pitanju kvalificiranih glazbenih poučavatelja u našoj zemlji. Kao dodatak aktualnom, rasprostranjenom nedostatku stručnih osoba u učiteljskoj struci, postoji samo nekoliko sveučilišta na kojima se može steći obrazovanje poučavanja glazbe u osnovnoj školi. Potrebno je žurno djelovanje kako bismo osigurali dovoljno profesora glazbenoga za sve škole, kako nijedno dijete ne bi propustilo glazbeno obrazovanje.

Kada je riječ o obrazovanju, to što političari i tvorci obrazovnih politika zanemaruju rezultate istraživanja – nije osobita novost. No neuspješno percipiranje šire slike koja utječe na razvitak svakoga djeteta ima trajne posljedice.

Žarište obrazovanja trebalo bi biti osiguravanje spoznajnih mehanizama za potpun i produktivan život. A glazba je integralni dio opskrbljivanja učenika najboljim mogućim temeljima za njihovo obrazovanje.

■ NAPOMENA ■ napisala, izabrala i pripremila: Snježana Mostarkić ■ Rachael Dwyer, profesorica na Fakultetu za umjetnost i obrazovanje učitelja Sveučilišta Sunshine Coast (Queensland, Australija) i Anita Collins, docentica na Sveučilištu u Canberri; izjava uz članak: Rachael Dwyer stipendistica je zaklade Alberts – The Tony Foundation, a Anita Collins prima državnu stipendiju Music Education: Right from the Start Initiative and South Australian Department of Education te je povezana sa Sveučilištem u Canberri, Simfonijskim orkestrom u Melbourneu, zakladom Alberts – Tony Foundation te s Glazbenom obrazovnom strategijom Južne Australije. ■ Ujedinjeno Kraljevstvo: The Conversation – neovisni novinski portal sa sjedištem u Londonu koji uređuju sveučilišni profesori i znanstvenici s ciljem izravnoga komuniciranja s javnosti ■ izvornik: theconversation.com  ■