Od 1996. godine 16. studenog se obilježava Međunarodni dan tolerancije. Taj dan je Opća skupština Ujedinjenih naroda proglasila danom tolerancije i pozvala svoje države članice da ga obilježavaju kako bi podigli svijest građana o važnosti poštivanja i uvažavanja različitosti.

Obrazovanje mladih od najranije dobi ključno je za razvoj tolerancije čime se učinkovito može suzbiti pojava nasilja, diskriminacije ili marginalizacije i doprinijeti uklanjanju strahova od nepoznatog i pomoći mladima u prihvaćanju i uvažavanje različitosti.

Iz godine u godinu se organizacijom različitih manifestacijama potiče tolerancija i nenasilje u cijelome svijetu što je posebno važno u današnje vrijeme porasta konflikata koji utječu na temeljna ljudska prava. Globalnim akcijama postiže se senzibilizacija javnosti za teme međunarodne tolerancije, nenasilja, poštivanje različitosti, izbjegavanje sukoba i očuvanja mira što je od velike važnosti za zaštitu tih vrijednosti.

Učenici 1. razreda PŠ Vranjic su tom prigodom napravili plakat u obliku stabla koji simbolizira sve lijepo što u nama mora rasti i davati plodove. Iako u  manjem sastavu (zbog prehlada i izolacija) snimili su i prigodan video o ljubaznosti te nas poučili da trebamo činiti dobro jedni drugima.

Njihova učiteljica Sanja Ivančić ističe kako često možemo čuti: Ja sam tolerantan/na, ali…

■ …on/a se zbilja ne uklapa.

■ ……neka pokazuje tko je unutar svoja četiri zida.

■ ……neka me ne diraju, pa neću ni ja njih.

■ ……to nije normalno.

Sada odvojite minutu, duboko udahnite i zapitajte se: Što je tolerancija? Jesam li ja tolerantan/na prema drugima?

Jesam li svjestan/na da se iza tolerancije treba nalaziti puno više od „toleriranja” – iskreno prihvaćanje drugih, drugačijih sa sviješću da smo i mi nekome drugi i drugačiji?

Mislite da vi niste drugačiji?

E pa jeste!

Pogledajte se na trenutak u ogledalo, promislite ukratko o svojim manama, vrlinama, interesima… Na svijetu ne postoji osoba koja bi vam bila jednaka, i upravo ste zato jedinstveni, neponovljivi, drugačiji.

Kod tolerancije ne postoji riječ ”ALI” i svaki put kad se uz toleranciju pojavi taj  „ali” moramo ponovo promisliti o sebi i zapitati se prihvaćamo li uistinu druge, poštujemo li svako ljudsko biće i njegova prava.- ističe učiteljica

• 

• 

Dok nove priče o vršnjačkom nasilju postaju dio naše svakodnevice, važnije je nego ikad govoriti o toleranciji. Dok su neki različite oblike vršnjačkog nasilja (nazivanje pogrdnim imenima, isključivanje iz društva, nasilje putem interneta, fizičko nasilje…) skloni nazivati „dječjim igrama”, istovremeno se za neko dijete urušava cijeli svijet. Kada bismo barem međusobnom poštovanju i prihvaćanju među učenicima pridavali jednaku pažnju kao školskom uspjehu. I što uopće znači školski uspjeh ako se djeca u školi ne osjećaju prihvaćeno i sigurno?

Iako smo skloni misliti kako o ovoj temi već puno znamo, djeca su ta koja nas uvijek nečemu novom nauče, koja nam ukažu na to da je neprihvaćanje dio njihove svakodnevice, koji nas podsjete kako je lako biti prijatelj, koji imaju jasnu viziju kako bi trebalo izgledati naše društvo, koji samostalno prepoznaju probleme u lokalnoj zajednici te kreću u akciju.

Poslušajmo naše najmanje i uistinu ČINIMO DOBRO JEDNI DRUGIMA!

■  Piše: Sanja Ivančić, mag.prim.educ., učitelj mentor | OŠ Vjekoslav Parać Solin | PŠ Vranjic ■