Kako navodi poznati austrijski psihoanalitičar Alfred ADLER, disciplina nije pokoravanje autoritetu, već samodisciplina i unutrašnje vođenje. U skladu s tim, disciplina nije stroga ograničenost u izražavanju vlastitog mišljenja i potreba, nego neophodan element u svakoj učionici.
Budući da se kao učitelji svakodnevno trudimo opremiti učionicu različitim didaktičkim materijalima, koji će učenicima uvelike pomoći u usvajanju nastavnog sadržaja, svakako se trebamo truditi osmisliti materijale i aktivnosti kojima ćemo održavati pozitivnu disciplinu u razredu. Ako nema discipline, rad i usvajanje nastavnog sadržaja bit će puno izazovnije i teže (pogotovo za učenike s poteškoćama).
Na samom početku rada u 1. razredu posebnu sam pažnju posvetila načinima kojima bih mogla održati disciplinu kod svojih učenika, a da se izbjegava nepotrebno dizanje tona (vikanje) ili bilježenje neprimjerenog ponašanja.
MOJA SU TRI GLAVNA NAČINA ODRŽAVANJA DISCIPLNE U 1. I 2. RAZREDU (meni su postala poput metoda):
♦ raspored sjedenja
♦ tjedna dobrica
♦ tišina / promjena tona govora.
Važno je napomenuti kako se učitelji većinom ovim načinima održavanja discipline već koriste u svom radu, ali ih svatko prilagođava i oblikuje na svoj način pa ću kratko (uz fotografije) opisati svoj način oblikovanja istih.
RASPORED SJEDENJA
Učestalo govorimo roditeljima kako pripremamo učenike za budući svijet rada u kojem će surađivati s osobama koje su im jako drage i s kojima se odlično slažu. Ponekad će surađivati i s osobama s kojima nisu toliko povezani i s kojima se ne slažu najbolje, ali u svrhu ostvarivanja nekog projekta ili zadatka trebat će se prilagoditi i pronaći najbolji način suradnje s tom osobom. Suradnja i komunikacija se potiču od djetinjstva, a posebno u predškolskim ustanovama i školama, radom u skupinama.
U mojem su razredu učenici na početku nastavne godine samostalno osmislili nazive skupina u kojima će raditi i izmjenjivati se iz tjedna u tjedan (na početku svakog tjedna učenici bi izvlačili boje koje bi predstavljale skupine i pridruživali joj se). Pravilo je bilo da ne mogu sjediti u istoj skupini kao prethodnog tjedna (tako su imali priliku biti u sve četiri skupine, koliko ih je bilo kod nas, a svaki učitelj prilagođava broj skupina s obzirom na broj učenika u razredu).
Naše su četiri skupine, nakon glasovanja i odabira učenika, na početku nastavne godine nazvane:
♦ Zvijezde
♦ Robotičari
♦ Priljepci
♦ Tornado.
Nazive su skupina birali učenici prema vlastitim asocijacijama bez mog uplitanja (zvijezde – kada su uspješni u školi, osjećaju se poput zvijezda; robotičari – zanima ih robotika već u 1. razredu kao i sve vezano za tehnologiju; priljepci – jako vole grliti učiteljicu pa su poput školjki priljepaka koje se stisnu uz kamen; tornado – misli im se brzo rađaju poput snažnog tornada). Na temelju naziva izradila sam natpise za njihove stolove. Uz to, imali smo natpise na ploči s pravokutnicima koji su predstavljali mjesta.
Svakog dana kada bi učenik/učenica izvukao/izvukla pojedinu boju, uzeo bi kvačicu sa svojim imenom i postavio ju na natpis na ploči koji odgovara boji dobivene skupine. Tako smo imali pregled tko gdje sjedi pa ako su učenici i zaboravili, mogli su se podsjetiti (fotografija u prilogu). Kvačice s imenima su napravljene na početku godine (na drvenim kvačicama za rublje napišu se učenička imena flomasterom).
Također, ako je netko od učenika bio nepristojan i više od triput bio upozoren za svoje ponašanje, učitelj je imao pravo zamijeniti mjesto sjedenja učenika i smjestiti ga u neku drugu skupinu (nasumični odabir).
Iako se, vjerojatno, čini komplicirano i nepraktično, učenici vole raspored sjedenja jer znaju da imaju priliku izvući ime svog prijatelja/prijateljice i baš s njim/njom biti u skupini; a ako ga i ne izvuku, imat će za to sljedeću priliku. Mijenjajući skupine, bolje upoznaju ostale učenike s kojima, možda, dotad nisu ostvarili kontakt. Razvijaju komunikaciju, suradnju te empatiju pomažući jedni drugima. Stvara se ugodno razredno ozračje i učenike se priprema na ono što ih, svakako, očekuje u budućnosti neovisno o odabiru radnog mjesta – rad u timu.
TJEDNA DOBRICA
Uz navedeni su raspored sjedenja moji učenici jako voljeli ovu tjednu aktivnost u kojoj su na pripremljenom papiru, koji bih ispisala (isprintala) na početku tjedna, označavali svoje ponašanje bojama semafora: zelena, žuta, crvena.
♦ Zelena boja: bio sam pristojan/pristojna i na nastavi, i u boravku te sam slušao/slušala učiteljice i sudjelovao/sudjelovala u aktivnostima.
♦ Žuta boja: bio sam većinom pristojan/pristojna na nastavi i u boravku, ali su me učiteljice trebale nekoliko puta opomenuti za ponašanje tijekom dana (nastava i boravak), ali imam priliku to popraviti sljedeći dan.
♦ Crvena boja: nepristojno sam se ponašao/ponašala unatoč opomenama učiteljica i nisam želio/željela sudjelovati u aktivnostima, ali potrudit ću se to ispraviti drugi dan.
Ponašanje se bilježi od ponedjeljka do petka te se u petak određuje hoće li učenici biti nagrađeni za taj tjedan s obzirom na svoje ponašanje. Budući da svi griješimo, tako i djeci treba dati priliku i za pokoji loš dan te na temelju jednog ili dva takva dana ne smije se odustajati od nagrade. Isto tako, ako učenici imaju po pet-šest crvenih ili žutih točkica, nagrada se odgađa za sljedeći tjedan i daje se prilika pojedincima i cijelom razredu da popravi/porave ponašanje.
Ovdje je jako važno napomenuti učenicima da osvajanje nagrade postižu zajedno i da ne ovise o ponašanju jednog učenika/učenice u razredu kako se istog/istu ne bi etiketiralo i kako bi se senzibiliziralo djecu osvještavajući im da ponekad griješimo, i da je to u redu. To je život. Međutim, ako griješimo, trebamo snositi određene posljedice za svoje postupke (u ovom slučaju odgađanje nagrade).
Važno je da se bilježenje discipline provodi dosljedno u redovnoj nastavi i u produženom boravku kako učenici ne bi mislili da se samo u određeno vrijeme trebaju pridržavati pravila. Pristojno je ponašanje na nastavnim aktivnostima jednako važno kao i pristojno ponašanje tijekom obroka u boravku te tijekom svih ostalih aktivnosti.
Učenici vrlo brzo shvate da ako su pristojni, brže naprave neku aktivnost koja im možda u tom trenutku nije najomiljenija, ali mogu sudjelovati u onoj koja im je zanimljivija i zabavnija. Time se postiže dinamičnost sata što često dovodi do tog da učenici i nakon zvona ne žele završiti s određenim aktivnostima. Stvara se radna atmosfera u kojoj je dominantan razgovor, koji isključuje vikanje i nadvikivanje, što je za uspješan rad jednako važno učenicima i učiteljima.
TIŠINA I PROMJENA TONA
Tišina / promjena tona često je korištena metoda u mom radu i jako je uspješna. Često se u skupinama dogodi da učenici uz razgovor o zadatku započnu i razgovarati o temama vezanim za igre ili dogodovštine s vikenda. Takav razgovor nije loš i nepotreban, ali tijekom sata otežava rad i slabi koncentraciju za nastavni sadržaj usmjeravajući ih na druge teme.
Stoga, kada primijetim da učenici počinju pričati, a da to nema veze s nastavnim ishodom sata gubeći tako koncentraciju, promijenim ton i počnem pričati tiše gledajući u njih. Ako odmah ne pomogne, stanem nasred razreda i šutim. Vrlo brzo se žamor stišava, a tada znam nadododati da nisam znala da sam na kolodvoru ili u trgovini kada je tako glasno i nasmijem se. Učenici bi se najprije našalili, a nakon toga bi ih podsjetila, ozbiljnijim tonom, na pravila ponašanja i našu tjednu dobricu te raspored sjedenja. Vrlo brzo bismo nastavili s radom.
Uvijek će se dogoditi da barem jedan ili dva učenika/učenice i dalje nastavljaju s neprimjerenim ponašanjem, no tada je na svakom učitelju da u toj situaciji postupi kao profesionalac te nađe najbolji način kako sankcionirati takvo ponašanje.
Osobno sam se koristila informativkama kao zadnjim načinom sankcioniranja nepristojnog ponašanja pojedinih učenika/učenica. Informativkama se nikad nisam koristila samo za jedan krivi postupak, već ako se isto ponavljalo tijekom dana (nastava i boravak). Kako bih bila sigurna da je učenik/učenica pokazao/pokazala napisanu poruku roditeljima, poslala bih e-poruku roditeljima s objašnjenjem. Iako se čini zastarjelom metodom, informativka je jako korisna ako se neko ponašanje uzastopno ponavlja pa ćete članovima stručne službe i roditeljima moći navesti točne datume s primjerima neprimjerenog ponašanja na kojem treba poraditi. Ovo je posebno važno ako dođe do grubljeg neprimjerenog ponašanja (udarac drugog učenika, psovke, uništavanje tuđe/vlastite ili školske imovine).
VAŽNO JE REĆI: nikada u komunikaciji s roditeljima e-poštom ili informativkom nisam navela samo kako je dijete nepristojno i da očekujem razgovor ili potpis, već bih navela i sve dobro što je učenik/učenica tog dana napravio/napravila i da me zato neprimjereno ponašanje zabrinjava moleći za suradnju kako do problema ubuduće ne bi dolazilo. U svim primjerima trebate biti dosljedni: u strogoći i upornosti, imati razumijevanja za trenutke kada ne ide sve po planu. Uvijek postoji prilika da se nešto popravi.
Ovo su moji primjeri iz učionice. Vjerujem da se mnogi učitelji njima koriste. Nadam se da će moji primjeri biti motivacija i ideja ostalim učiteljima kako bi ova iskustva primijenili u svojim učionicama. Disciplina, doista, nije bauk.
■ Napisala: Angelina KRČELIĆ, mag. prim. educ., učiteljica razredne nastave i članica tima Webučionice ■ OŠ Središće | Zagreb ■