Inkluzija – teška ili laka? Što je uopće inkluzija i što znači? Za mene je nešto najbolje što se moglo dogoditi u mom razrednom odjelu.

Prema UNESCO-ovoj definiciji [1994.] inkluzija je proces osiguravanja pristupačnog, jednako vrijednog i potpuno participativnog obrazovanja svim učenicima unutar redovnih obrazovnih sustava. U Hrvatskoj enciklopediji inkluzija [latinski inclusio] općenito je radnja ili stanje uključivanja ili uključenosti nečega unutar određene skupine ili strukture.

Kako je kod nas? Razredni odjel trećeg razreda: 23 učenika i svi su različiti.

I oduvijek je tako.

Svatko od nas ima svoje potrebe.

Svakome je od nas nešto lakše, nešto teže.

Da bismo nešto usvojili, ponekad trebamo više, a ponekad manje vremena. Svatko je rođenjem dobio neke potrebe. Samo su ove nazvane posebne potrebe. Pa tako već godinama djecu s posebnim potrebama uključujemo u redovne razredne odjele.

Je li to dobro ili ne? U kojoj je mjeri dobro ili ne? Ostavit ću stručnjacima da i dalje iznose svoja mišljenja.

Ja ću, pak, kao praktičar opet ponoviti da je u mom slučaju inkluzija nešto najbolje što se moglo dogoditi mom razrednom odjelu. Kao što sam rekla, moj razred broji 23 učenika, jednu učiteljicu i dvije asistentice.

Inkluzija nam donosi puno smijeha, veselja, ljubavi i isto toliko brige, pažnje i problema.

Ne znam što je od toga bolje za moje učenike. Ljubav, veselje ili smijeh koji nas uče da ni na što u životu ne gledamo kao na prepreku i da smo svi jednako vrijedni i važni, da svi imamo pravo na priliku i uspjeh, i da je život lijep.

Ili su možda bolje briga, pažnja i problemi koji ih jednako uče da se u životu treba boriti, ne predati se, da je svaki problem moguće riješiti.

Današnje učenike odgajamo za život i svijet za koje nismo sigurni kako će izgledati i zato im trebamo pokazati i lijepo, i dobro, i teško, i ružno.

Učenici mog vrlo živahnog razreda, sa sigurnošću mogu potvrditi, dobivaju samo pozitivno od inkluzije i to, između ostalog, moram zahvaliti svojim asistenticama.

Iako su asistentice mojih učenika, to su žene koje žive za moj razred i s mojim razredom. One nisu samo asistentice, one su osobe od kojih, uz učiteljicu, djeca uče.

Možda zvuči jako optimistično i čini se nestvarnim. Naravno, i mi imamo u razredu teških dana i trenutaka. Tada ništa ne izgleda idilično, ali to nije samo zbog inkluzije. To su uobičajeni trenutci i prepreke koje zajedno rješavamo.

Uz inkluziju smo naučičili da trebamo prihvatiti sve što nam život donosi i iz toga izvući najbolje za sve nas.

Naučili smo da smo svi različiti i zbog toga posebni. Moji će školarci uvijek reći: „To što smo različiti, to je bogatstvo svijeta.“

Naučili smo da svatko zaslužuje priliku, poticaj i da se oko njega potrudimo. Svatko zaslužuje postići svoj maksimum.

Ne bojte se inkluzije, budite prema njoj pozitivni!

■ NAPISALA: Marija LEGAC, učiteljica razredne nastave, učitelj savjetnik | OŠ Gračani, Zagreb ■