Iz školskog svijeta
OŠ IVANA GUNDULIĆA, ZAGREB
Kako djeca najlakše uče
objavljeno: 3. lipnja 2020.

Ne prođe niti jedan dan, a da ne razmišljam o tomu kako bi moji učenici mogli lakše naučiti predviđene sadržaje. Ne što bi trebali naučiti – tu je sve jasno. Važno je kako određene sadržaje shvatiti i trajno zapamtiti.

Željela sam isprobati sve metode. Stalno samo nešto novo iskušavala, modificirala i prilagođavala ideje drugih kolegica na koje sam naišla.

 Nije mi bilo teško izrađivati svoje materijale, crtati, izrezivati, lijepiti, spajati, prekrajati…

 Možda nisam otkrila nešto novo, ali otkrila sam što najbolje odgovara mojim učenicima, ali i meni s obzirom na moju energiju i temperament. 

Moji učenici najbolje shvaćaju ako sami istražuju, a najbolje pamte kad su dobre volje, kad im je budnost na visokoj razini, a to je kad su uključeni u smislene dinamične igre.

Zato pokušavam igre uklopiti u sve nastavne predmete.

Volim da je nastavni sat dinamičan i da se izmjenjuju različiti oblici – pa čak i mjesta rada. Trenutačno ponavljamo  jezične sadržaje hrvatskoga jezika. Zadnja dva sata na početku i na kraju odigrali smo dvije igre na školskome dvorištu.

■  Može li se za vrijeme sata Hrvatskoga jezika trčati? Naravno da može…

Danas smo ponavljali kratice, a motivaciju za te nastavne sadržaje odradili smo na školskom igralištu.

Napisala sam kratice, a učenike podijelila u skupine.

Izgovarala sam određene riječi, a prvi u kolonama morali su uskočiti u kraticu za tu riječ. Bod dobiva skupina čiji je učenik prvi pronašao odgovarajuću kraticu.

Na satu Hrvatskoga jezika ponavljali smo vrste riječi. Ponovno smo na dvorištu odigrali jednu igru. Na tlu smo nacrtali tri velika kruga, odnosno odredili tri dijela igrališta, na koja smo velikim slovima napisali IMENICE, GLAGOLI, PRIDJEVI. Učenici su trebali stati u vrstu (mogu biti i slobodno raspoređeni u prostoru). Učitelj tada izgovara neku riječ (npr. mačka). Učenici trče prema onome krugu (dijelu igrališta) za koji smatraju da mu ta riječ pripada. Onaj koji zadnji dođe do kruga, ispada. Igra se dok netko ne postane pobjednik. Može se igrati na ispadanje, a i ne mora.

Zar nije krasno povezati tjelesnu aktivnost s drugim predmetima? Shvatila sam da na taj način u razredu imam sretnu djecu koja lakše uče.

■  Piše: Sanela ŠKEVIN, učiteljica 3.b ■  OŠ Ivana Gundulića, Zagreb ■  Dugogodišnja sam učiteljica u školi u srcu Zagreba. Volim istraživati, poučavati izvan učionice i stalno nešto novo raditi. Vodim skupinu malih istraživača koji svakoga tjedna izvode neke pokuse, pripremam učenike za Lidrano, pišem igrokaze. Obožavam ERASMUS+ i projekte eTwinning. ■