Nedavno sam pripremala popis potrebnih materijala za novu školsku godinu te sam razmišljala o svemu što me/nas čeka sljedećih mjeseci. Kroz glavu su mi prošle različite situacije koje su obilježile prošlu školsku godinu. Neke lijepe, neke manje lijepe, neke komplicirane, neke jednostavne, a sve zajedno tvore našu razrednu svakodnevicu.

Tijekom godišnjeg odmora često su me znali pitati: Jesi li spremna? Nitko od nas nikad ne može biti spreman za sve što nas čeka, ali zato možemo pokušati napraviti ili reagirati na najprihvatljiviji način.

♦ PRIPREMA UČENIKA I RODITELJA ZA POČETAK NOVE ŠKOLSKE GODINE

U javnosti se sve češće mogu čuti termini „inflacija odlikaša”, „savršeni pet nulaši” i sl. U osnovnim školama u posljednje vrijeme raste broj učenika s prosjekom 5.0 što rezultira time da se podižu ljestvice za upis u ustanove u kojima se prije nisu tražile više ocjene ili ne toliko visoke ocjene kao sada. Učenici su na kraju godine pod iznimnim stresom, roditelji ne znaju kako bi se nosili sa situacijom i na kraju školske godine može se vidjeti i čuti stvarno previše neprimjerenog ponašanja, što roditeljskog, što dječjeg. Naravno, svaka medalja ima dvije strane, ali roditelji imaju jako važnu ulogu, ne samo kao odgajatelji djeteta, nego i kao prvi modeli ponašanja.

Nerealno je očekivati da svi učenici iz svih predmeta imaju odlične ocjene jer se onda u šumi petica, ne vide stvarne kompetencije određenog učenika. Nakon cjelogodišnjeg (m)učenja potrebno je onda još i polagati dodatne prijamne ispite ili neke druge eliminacijske testove kako bi se ipak razlikovale stvarne petice od onih koje to nisu.

Roditelji često vrše pritisak na učitelje da daju, daruju djeci više ocjene, a učitelji (ne svi) često popuste i zaista daruju višu (nezasluženu) ocjenu. Viša ocjena koja ne odražava stvarne sposobnosti i znanja učenika nego samo privremeno kamuflira njegovo (ne)znanje, učeniku šalje poruku da učenje nije bitno te da svatko može imati odlične ocjene iako to ne zaslužuje. Osim toga, poklanjanjem ocjena učenici se ne nauče nositi s neuspjehom te dugoročno ne razvijaju potrebne radne navike.

♦ RAZLIČITE SPOSOBNOSTI I RAZLIČITI PRISTUPI

Svako dijete je posebno, drukčije i ima jedinstvene talente koji su karakteristični samo za to pojedino dijete. Budući da se sposobnosti i interesi djece kroz vrijeme mijenjaju, mijenjaju se i njihovi afiniteti. Shodno tome, moguće je da netko pokaže izniman talent i napredak u jednom području, ali u drugom iznimno loše rezultate. Ono što roditelj treba imati na umu je da nije dobro pokazivati vlastite frustracije ako njegovo dijete nije u svemu najbolje ili ne postiže rezultate kakve bi roditelj htio. Važno je ponuditi potporu i pomoći djetetu da postigne svoje maksimalne rezultate, naravno u skladu s individualnim sposobnostima svakog djeteta.

U razgovoru s kolegama često se može čuti kako je jednostavnije zaključiti četvorku ako se dijete trudilo cijele godine i na kraju s dvojke ili trojke uz puno truda i rada došlo do zaslužene četvorke, nego zaključiti nekome peticu tko je cijele godine imao četvorku pa se na kraju godine odjednom sjeti da bi bilo dobro prepraviti četvorku u peticu. Potrebno je tijekom cijele godine truditi se i pokazivati želju za napredovanjem i učenjem.

Roditelji često vole uspoređivati ocjene i govoriti kako je učitelj trebao zaključiti ovo ili ono. Kada se komentiraju tuđe ocjene, potrebno je imati na umu da postoji ogromna razlika između pojedinih ocjena i pojedinih učenika. Ponekad je nečiji put od trojke do četvorke zaista dug i težak, ali na kraju učenik može imati čvršće i temeljitije znanje od nekog tko ima običnu četvorku pa možda kasnije i neku poklonjenu, „navučenu” peticu.

Dan danas spominjem svakog profesora koji me je natjerao da „zagrijem” stolac jer upravo znanja koja imam iz tih predmeta su znanja koja su mi danas najkvalitetnija. Sve nezaslužene petice koje sam tijekom školovanja dobila su petice iz područja u kojima sam danas najlošija jer su me te petice uvjerile da ću iz tog predmeta ionako imati dobru ocjenu pa ne moram previše učiti niti trošiti vrijeme na to. Ako djeca stalno dobivaju pohvale i dobre ocjene, bez jasno definiranih kriterija, naviknut će se na dobivanje dobrih rezultata, a bez realnog razumijevanja koliko je stvarno truda potrebno uložiti za postizanje uspjeha u određenom predmetu ili području.

♦ PUT DO USPJEHA

Svako dijete ima predmete koji su lakši, i one koji su im teži, ali roditelji su tu da djecu ohrabre i da im pokažu da se ništa strašno neće dogoditi ako se iz prvog pokušaja ne uspije doći do željenog cilja. Koliko je samo vrhunskih sportaša nedavno sudjelovalo na Olimpijskim igrama, a samo nekolicina njih uspjela je dobiti odnosno zaslužiti medalju. Međutim, oni su svi pobjednici i to treba djeci naglasiti.

Potrebno je neizmjerno puno predanog truda i rada da se ostvari olimpijska norma i da se sportaši uopće pojave na tom velikom i važnom natjecanju. Djeca moraju shvatiti da je put do zvijezda (odnosno željenog cilja) prepun prepreka i da im u životu pokloni neće padati s neba. Mi kao učitelji, roditelji i odgajatelji moramo djeci pokazati put i ponuditi im sredstva s kojima će se boriti i ostvarivati željene ciljeve. Katkad roditelji imaju veće želje i očekivanja od sposobnosti njihove djece pa postaju ogorčeni i frustrirani te neuspjeh djeteta doživljavaju kao vlastiti. Stalan pritisak može stvoriti negativan utjecaj na djetetovo psihičko stanje, a samim time utjecati i na njegove školske (ne)uspjehe. Važno je koristiti se pohvalama kada su one zaslužene. Kada djecu stalno hvalimo i govorimo bravo za sve što naprave, vrijednost njihovih postignuća se umanjuje. Ako svi za sve govore bravo, onda to i nije baš neka velika stvar.

I na kraju, zaključila bih ovo razmišljanje s jednim jednostavnim savjetom. Učenike trebamo učiti da cijene cijeli proces učenja i rada, a ne konačnu ocjenu. Kao što sam već bila spomenula, jedna četvorka može biti puno kvalitetnija od jedne petice. I jedna četvorka može promijeniti svijet.

Kako je rekao Albert Einstein: Logika će vas odvesti od mjesta A do mjesta B. Mašta će vas odvesti svugdje.

Želim svima uspješan početak nove nastavne godine i puno strpljenja u postizanju željenog cilja!

■ Napisala: Sanja ŽUPAN, učitelj mentor |  OŠ dr. Ante Starčevića, Zagreb ■