Dobra je komunikacija izuzetno važna za svakog čovjeka i pomaže u uspješnom obavljanju svih poslova. U poslu učitelja, u kojemu je svakodnevno potrebna uspješna komunikacija, ovo je područje od velike važnosti. Učitelji svakodnevno u svom radu komuniciraju s učenicima, njihovim obiteljima, svojim kolegama i upravom škole.

Nekako se samo po sebi podrazumijeva da su učitelji dobri komunikatori što ne mora biti tako s obzirom na to da se ovom području ne pridaje nikakva pozornost tijekom školovanja učitelja. Sve je prepušteno urođenoj intuiciji i sposobnosti učitelja, što nije dobro.

Ako uzmemo u obzir da se komunikacijske vještine mogu poboljšati uspješnim treningom, šteta je da mladi, a i iskusniji učitelji nemaju više prilike za to.

Pojavljuju se u zadnje vrijeme povremeno edukacije i webinari na ovu temu, ali ovome je problemu potrebno pristupiti sustavno.

Posebnu pozornost treba posvetiti komunikaciji s roditeljima učenika jer je upravo ta dobra komunikacija jedan od ključnih faktora za dobar uspjeh učenika u školi.

■  Roditelji su po Obiteljskom zakonu i Pravilniku o načinima postupcima i elementima vrednovanja učenika u osnovnoj i srednjoj školi dužni redovito brinuti o djetetu pa tako i njegovu školovanju i dolaziti u školu.

■  Učitelji su dužni roditelje izvještavati o uspjehu učenika i o problemima ako se pojave.

■  Komunikacija je puno ljepša i ugodnija ako se ne svodi samo na to što je tko dužan, nego ako se shvati kao zajednički rad na što boljem školskom uspjehu djeteta.

Ako učitelji i roditelji prihvate da su jedni drugima dobri suradnici, napredak je djeteta puno lakši i bolji.

Učitelj s roditeljima surađuje na više razina – na roditeljskim sastancima i na individualnim razgovorima.

Dobro je ako roditeljski sastanci nisu uvijek klasični, frontalni – učitelj govori, a roditelji slušaju. U tim situacijama roditelji rijetko iznose svoja mišljenja.

U svom radu često imam roditeljske sastanke na kojima s roditeljima sjedim u krugu. Takvi su sastanci puno opušteniji i roditelji lakše iznose svoja mišljenja i prijedloge.

Tako mi uvijek izgleda prvi roditeljski sastanak kada se upoznajemo. Kada nam dođe novi učenik u razredni odjel, ova forma je zahvalna jer olakšava uključivanje novog roditelja u zajednicu. To je znatno bolji način upoznavanja roditelja, a i oni se međusobno upoznaju jer svatko kaže po nekoliko rečenica o sebi i svojoj obitelji. Sjedenje u krugu s roditeljima dobar je način i kada želimo od roditelja dobiti neke prijedloge za aktivnosti ili u slučaju kada želimo da nam roditelji kažu u čemu bi nam oni željeli i mogli pomoći tijekom godine.

Ponekad imam roditeljske sastanke „u timovima“. Roditeljima dam neku temu vezanu za odrastanje djece i oni u timovima o njoj raspravljaju i savjetuju jedni druge iznoseći svoja iskustva. Zatim svoje zaključke podijele s ostalim timovima.  

Neki primjeri takvih rasprava i međusobne pomoći mogu biti:

■  1. razred ■  SAMOSTALNOST U RADU

S djetetom treba sjediti dok piše domaću zadaću ili ga pustiti da ju piše samostalno (naravno uz pomoć ako ju zatraži).

■  2. razred ■  ODGOVORNO PONAŠANJE

Kako kontrolirati i ograničiti gdje i s kim se dijete igra? (Ovom se temom može provući i tema spavanja kod prijatelja.)

■  3. razred ■  OČEKIVANJA

Čime sam zadovoljan kod svog djeteta? Što od njega očekujem? Čime sam zadovoljan kod  sebe kao roditelja i što sam spreman učiniti da se moja očekivanja ostvare?

■  4. razred ■  IZAZOVI MEDIJA

Kako pratiti i kontrolirati koliko su i na koji način djeca izložena medijima, društvenim mrežama i koliko razumiju sve što tamo nađu?

Na ovaj se način roditelji bolje povezuju, uočavaju kako nailaze na iste izazove u odrastanju svoje djece i jedni drugima pomažu.

Ovakvo je povezivanje roditelja izuzetno korisno za lakše rješavanje svih izazova u odrastanju djece, posebno onih koji će doći s pubertetom. 

Na kraju četvrtoga razreda roditeljima uvijek dajem anonimnu anketu u kojoj iznose svoje mišljenje o našoj četverogodišnjoj suradnji. Nije to procjenjivanje moga rada, nego pravi osvrt u kojemu oni mogu slobodno izreći pohvale, ali i neke svoje prijedloge.

Često se roditelji potpišu jer im je drago izreći riječi zahvale i potpore svojoj učiteljici. Mnogi se ugodnije osjećaju kada to mogu napisati nego da to javno kažu.

Uz sve to, s roditeljima ponekad imam radionice na kojima oni sa svojom djecom izrađuju ukrase, čestitke i slično. To kasnije prodajemo u humanitarne svrhe. Uglavnom je riječ o radionicama prije Božića na kojima bi se izrađivali ukrasi, vjenčići ili čestitke. Također, na isti smo način izrađivali i grupne maske za Maškarani školski dan.

Kada sam s učenicima pripremala predstave za LiDraNo, s roditeljima sam na radionicama izrađivala kostime.

I roditelji i učenici jako vole ovakvu vrstu radionica. Često mi se događalo da ih spominju pri susretima nakon više godina.

■  NA KRAJU GODINE uglavnom imamo i predstavljanje rada za tu nastavnu godinu u obliku neke priredbe, nakon čega uslijede druženja i čašćenje za roditelje i djecu.

I djeca i roditelji jako vole kada su roditelji uključeni u rad škole pa tako „moji roditelji“ često pomažu u realizaciji raznih razrednih projekata.

Kod individualnih razgovora mi, učitelji, moramo biti izuzetno pažljivi i mudri kako bismo doprinijeli boljoj komunikaciji.

Moramo odmah na početku razgovora imati na umu da je dijete, o kojemu razgovaramo, tom roditelju sve na svijetu i da ga roditelj odgaja na način za koji misli da je najbolji. Roditelj, kao mi, nema pred sobom veći broj djece istog uzrasta da bi mogao usporediti njihovo ponašanje. Roditelj ima samo svoje dijete i njemu je to kako se njegovo dijete ponaša i uči najnormalnije na svijetu.

Također, bez obzira o kojemu problemu želimo razgovarati s roditeljima, razgovor mora početi pozitivnom informacijom o djetetu. Tu je jako dobra tzv. sendvič tehnika.

Razgovor valja započeti pozitivnom informacijom, zatim iznošenjem problema i na kraju načinom rješavanja problema te vjerom da će se problem zajedničkim snagama riješiti.

U komunikaciji je s roditeljima izuzetno važan asertivan stav učitelja. Roditeljima treba pokazati da vladamo tematikom o kojoj govorimo i da smo stručnjaci u svom poslu. Neizostavno im treba dati na važnosti kao roditeljima, ali i da im sasvim jasno kažemo što od njih očekujemo i što smo sve spremni učiniti.

Jasna je komunikacija izuzetno važna. Dobro se koristiti i tzv. tehnikom aikido komunikacije. Ta je tehnika suprotna od komunikacijske karate tehnike u kojoj se na upućeni komentar uzvraća direktnim komentarom ili napadom. Aikido tehnika nam omogućuje iskoristiti energiju razgovora u pozitivnom smjeru. Roditeljski zahtjev nećemo odbiti, nego ćemo odgovarajući na pozitivan način postići svoje ciljeve, a ujedno i zadovoljiti zahtjev roditelja.

Primjerice, roditelj želi sastanak s nama u vrijeme kad nam nije sat informacija i kaže da nas želi vidjeti sutra. Mi mu ne kažemo da ga ne želimo primiti na razgovor sutra, nego kažemo da sutra imamo puno obveza i da mu se ne bismo mogli posvetiti pa predlažemo da se vidimo u terminu koji nama odgovara jer ćemo tada imati više vremena da o svemu porazgovaramo.

Na kraju će ovakvog razgovora ishodom biti zadovoljan i učitelj i roditelj. Roditelju pokažemo da želimo riješiti problem, ali i ostavljamo vremena da smiri emocije i da razumno porazgovaramo kada mi to želimo.

Puno je važnih uputa za razvoj komunikacijskih vještina i stoga je izuzetno važno ove vještine stalno i sustavno razvijati.

Ipak, najvažnije od svega je da svi sudionici razgovora budu svjesni da je dijete o kojemu razgovaramo jedno krhko biće koje obično ima puno malih i velikih problema i da svaka komunikacija mora biti usmjerena na omogućavanje što bezbrižnijeg i ljepšeg odrastanja toga bića.

■  Piše:  Gordana Rokolj, učiteljica razredne nastave | OŠ Lapad,  Dubrovnik |  Sretna sam jer radim posao koji jako volim. Posao je učiteljice razredne nastave iznimno kreativan i izazovan. Osoba sam koja voli izazove, istraživanja i suradnju. Dugi niz godina sa svojim učenicima istražujem i nastojim doprinijeti očuvanju  kulturne baštine. Zadnjih smo se nekoliko godina uključili i u eTwinning projekte. ■