Dok su dojmovi još svježi i dok se žuto banana ludilo zakuhtava, voditeljica medijske škole Kinokluba Karlovac Ksenija Sanković, nam je objasnila kako rade mladi Karlovčani, koje su im ambicije i što očekuju od Filmske revije mladeži i Four River Film Festivala, koji se ove godine održavaju od 23. do 27. lipnja u Karlovcu.

U sklopu ovogodišnje Filmske revije mladeži Kinoklub Karlovac konkurira s 3 filma: ‘Barina konstanta’, ‘Suča’ i ‘U ime bureka’. Možeš li nam ukratko predstaviti o kakvim je filmovima riječ i kako ste došli na ideju napraviti upravo ova tri filma? 

„Tijekom ljeta prošle godine, poznata scenaristica Irena Krčelić održala je scenarističku radionicu u Kinoklubu. Tada smo dobili ideju za igrani film ‘Barina konstanta’ i sve se brzo odvilo. Tijekom zime smo u nekoliko tjedana završili snimanje i montažu. U filmu pratimo srednjoškolca koji ima problema s kemijom, tj. više sa profesoricom koja mu ne daje pozitivne ocjene i cijela situacija ga dovede do odluke da čak i promijeni školu. No, neće sve završiti kako se nadao. Na samom snimanju je bio i Dario Lonjak, naš dugogodišnji član koji je završio režiju na Akademiji dramske umjetnosti, a za postprodukciju zvuka nam je pomogao Ivan Zelić. Dokumentarni film ‘Suča’ je u biti radionička vježba. Također prošle godine u Kinoklub su nam došli Nebojša Slijepčević, redatelj i Dinka Radonić, snimateljica, koji su polaznike radionice upoznali s dokumentarnim filmom i jedna manja grupa se odlučila snimati dokumentarac o Tomislavu Sučiću, svom prijatelju, dečku koji je jedna od najaktivnijih osoba u Karlovcu po pitanju stvaranja programa za mlade. Treći film je ‘U ime bureka’. Od same ideje do završnog filma je prošlo gotovo dvije godine i to je prvi film Kinokluba u posljednjih desetak godina za koji je ekipa snimila i vlastitu autorsku glazbu. Sam naslov filma asocira na inicijativu “U ime obitelji”, koja je i poslužila kao inspiracija za film. Ekipa koja je radila film usporedila je odnos prema homoseksualnim i heteroseksualnim parovima sa poimanjem bureka sa sirom i bureka s mesom i svi smo jako ponosni na taj film jer mislimo da ostavlja poprilično jaku poruku.“ – rekla nam je Ksenija Sanković.

A kakve je uspjehe Kinoklub ostvario na dosadašnjim revijama, Ksenija će:

„ U Karlovcu je 2012. godine film ‘Po kinu se grad poznaje’ Nine Čorak, nagrađen kao najbolji dokumentarni film. Karlovac, nekada grad s 5 kina, već godinama nema nijedno funkcionalno kino, što je veliki paradoks. 2009. godine je nagradu publike osvojio također dokumentarac ‘Film o Tobotu’ Svena Biličića, filmska priča o Leonardu Boljkovcu – Tobotu, koji je izuzetno druželjubiva osoba. Prve godine u Karlovcu, dakle 2007., moja ekipa je osvojila isto nagradu publike za spot ‘Notturno’ u kojemu smo prikazali Karlovac noću. Bilo je i posebnih priznanja, a vidjet ćemo kako će biti ove godine.“

Kako izgleda rad na amaterskom filmu? Je li velika razlika između amaterskog i profesionalnog filma i koja je najveća razlika?

„S obzirom na to da radim u Kinoklubu sa srednjoškolcima, ali i surađujem s profesionalcima, kao najveća razlika mi trenutno pada na pamet organiziranost same ekipe. Naime, u ovim našim mladim ekipama uvijek ima par osoba koje vuku cijelu priču jednog filma i često imaju višestruke uloge u istom filmu (jedna osoba i piše scenarij i režira ili pak režira i snima i montira i sl.), a ostali uskaču koliko mogu. Kako odrastaju, tako se i bolje međusobno koordiniraju i s vremenom se iskristalizira tko je dobar u čemu. Uvijek je tu i manjak vremena jer je ipak škola na prvom mjestu, pogotovo roditeljima, tako da je dogovaranje oko svega jako fleksibilno. U profesionalnoj ekipi (onoj idealnoj) jasnije su određene te uloge u ekipi. Naravno, profesionalci imaju puno više znanja, a kako mi često radimo u grupama, ekipa nije uvijek na istom nivou znanja i onda se nadopunjavaju, uče i jedni od drugih, uče one mlađe od sebe i to mi je posebno drago. S druge strane, sada su tehničke prilike puno drugačije nego prije npr. 10-ak godina kad sam ja snimala filmove tako da i ja jako puno učim od srednjoškolaca.“ – pojasnila je Ksenija.

A na upit, na kraju: Kinoklub Karlovac zapravo je i organizator festivala i revije. Kolika je prednost biti na domaćem terenu, Ksenija Sanković je bila jasna:

„Velika. Bez lažne skromnosti, dosta smo poznati u gradu jer radimo već dugo i tijekom trajanja revije i festivala cijeli grad je žut zbog naših promo materijala, tako da ih se ne može samo tako zaobići. Inače tijekom godine surađujemo sa školama, udrugama, radimo različite projekte i imamo i puno članova i prijatelja Kinokluba, što svakako pomaže kad organiziraš tako veliku manifestaciju ‘kod kuće’. Partnerski smo se povezali s mnogima, imamo lokalne sponzore i zbog svega se sada već dosta stvari rješava putem jednog poziva ili maila jer ne moraš većinu ljudi upoznavati s fetivalom. Ima i dosta logističkih prednosti. Mi iz godine u godinu izmišljamo nove kretivne stvari, lokacije i slično, tako da dovodimo reviju i festival u svaki kutak grada i okolice. Ove će godine biti brojnih iznenađenja za sve posjetitelje najvećeg srednjoškolskog filmskog okupljališta i natjecanja i zato dođite od 23. do 27. lipnja u Karlovac!“