Od 9. do 15. veljače, kad obilježavamo rođendan Grigora Viteza, u mjesnoj dvorani u Svetom Ivanu Žabnu mogla se razgledati gostujuća izložba Hrvatskoga školskog muzeja čiji je naziv Kad bi drveće hodalo: ostavština Grigora Viteza u  Hrvatskom školskom muzeju. Autorica izložbe Sonja Gaćina Škalamera muzejska je savjetnica i arhivistica.

Vitezovu ostavštinu čine njegovi osobni dokumenti, osobne bibliografije i drugi prilozi za biobibliografiju, dokumenti o profesionalnom i javnom djelovanju, rukopisi, korespondencija, fotografije, učenički rukopisi, hemeroteka, tiskana građa, knjige te uporabni i osobni predmeti.

Bila je to još jedna u nizu sjajnih mogućnosti da se učenici naše škole, ali i šira javnost, pobliže upoznaju sa životom i radom Grigora Viteza, velikoga hrvatskoga književnika i čovjeka čije ime Osnovna škola Grigor Vitez Sveti Ivan Žabno ponosno nosi još od 1967. godine, kad je za to prva dobila odobrenje Vitezove obitelji. Upravo je Vitezova supruga Elizabeta prigodom proglašenja novog imena naše škole na svečanosti održanoj 26. studenoga 1967. u Svetom Ivanu Žabnu prva udarila novi pečat škole u našu školsku spomenicu, čime se i danas dičimo. Na svečanosti su bili i poznati književnici Gustav Krklec, Enes Čengić i Zvonimir Balog. 

I ovom prigodom lijepo zahvaljujemo svima koji su se odazvali našem pozivu za razgledanje izložbe, a osobito nam je drago što su je pogledali i sami učenici. Da bi se u bilo kojem smislu napredovalo, potrebno je imati uzore, osobe koje su u onome čime se bave uspješne i prepoznate te koje nas svojim primjerom mogu potaknuti na vlastito izražavanje, zalaganje, djelovanje – u bilo kojem obliku ljudskog stvaralaštva. 

U tom smislu veliki vidar (prema jednoj od njegovih pjesama) Grigor Vitez i danas, 55 godina poslije svoje smrti (1966.), može biti uzor književnog stvaralaštva, osobito za djecu, te učiteljskog, uredničkog i prevoditeljskog rada. Kao učitelj radio je u nekoliko škola u Slavoniji, Podravini i Bosni ističući da je, između ostaloga, i rad s djecom uvelike utjecao na njegovo književno stvaranje. Najveći utjecaj na moje pisanje za djecu ima, u prvom redu, moje djetinjstvo, priroda i doživljene slike mog zavičaja, a onda moj rad s djecom u razredu, moja kćerkica Olgica, narodne priče, pjesme i zagonetke, te putevi i uspjesi značajnih pjesnika koji su pisali za djecu. 

Prevodio je sa slovenskog, ruskog i francuskog jezika i mnogi će lako uočiti vitezovsku crtu njegovih prepjeva, prepoznatljivih leksičko-sintaktičkih struktura i ritma. Dovoljno je, primjera radi, pročitati Vitezov prepjev Doktora Jojbolija, ruskoga književnika Korneja Ivanoviča Čukovskoga, da bi se dubinski spoznao domet genijalnosti Grigora Viteza. Posthumno su mu objavljene i Pjesme četiri vjetra, zbirka njegovih prepjeva stranih pjesnika, vrijedno svjedočanstvo jednog vremena i Vitezova književnog promišljanja.

Nakon Drugoga svjetskog rata radio je i u tadašnjemu Ministarstvu prosvjete, ali najdublji je trag, osim književnim djelovanjem, zasigurno ostavio i svojim uredničkim radom u izdavačkoj kući Mladost. Pokrenuo je nekoliko manjih biblioteka, ali stožerno mjesto u kolektivnom pamćenju mnogih naraštaja djece nesumnjivo je osigurao pokretanjem legendarne biblioteke Vjeverica šezdesetih godina prošlog stoljeća. Ta je biblioteka objavljivala gotovo puna četiri desetljeća i ukupno broji više od 300 knjiga različitih autora, uključujući i zbirke norveških, talijanskih, perzijskih te drugih bajka i priča, doživjela je više od 1000 izdanja, čemu u povijesti našeg izdavaštva za djecu, slobodno se to može reći, nema ravne edicije. Nakon Vitezove smrti 1966. urednički je rad nastavila njegova dotadašnja suradnica Ana Kulušić, našoj školi osobito zanimljiva zbog toga što su se razgovori o izdavanju Balogove Nevidljive Ive u biblioteci Vjeverica između nje i Zvonimira Baloga počeli voditi dok je on još bio učitelj likovnog odgoja u našoj školi. Nakon Ane Kulušić Vjevericu je uređivala Vera Barić.

• 

• 

• 

• 

Grigora Viteza mi, bivši i sadašnji učenici i učitelji Osnovne škole Grigor Vitez Sveti Ivan Žabno, pamtimo i po njegovu dopisivanju s Literarnom grupom i njezinom voditeljicom učiteljicom Elzom Gažan od 1963. do 1965. Vitez je našim malim literatima, kojima je Zvonimir Balog u isto vrijeme predavao likovni odgoj!, poslao ukupno sedam pisama u kojima se osvrće na njihove pjesme koje su mu slali, odgovara na upućen mu poziv na školsku svečanost, ali i odobrava da se školski list nazove Krijesnica, prema njegovoj poznatoj pjesmi. Izrazito smo ponosni na takvu Vitezovu povezanost s našom školom! Pisma koja nam je poslao čuvamo i danas, kao i nekoliko knjiga s njegovom posvetom koje nam je ljubazno darovao.

Zbog toga se spomen na našega Grigora trudimo održavati nizom aktivnosti kojima obilježavamo važne obljetnice, poput njegova rođendana koji smo proslavili ovog tjedna – u utorak, 15. veljače. Tom su prigodom učenici 5.a razreda, koji upravo kao lektirno djelo, tradicionalno u veljači, čitaju Vitezovu zbirku Kad bi drveće hodalo i druge pjesme, interpretirali nekoliko njegovih pjesama te se, promatrajući postavljenu izložbu, upoznali s njegovim životom, radom, napose književnim stvaranjem te mjestom koje u hrvatskoj dječjoj književnosti zasluženo zauzima kao začetnik njezina moderniteta. Najčešće se spominje kao izvrstan pjesnik u čijim pjesmama čitatelja zaokupljaju primamljiva igra riječima, skladna prožetost djeci bliskih slika i bogata eufoničnost, ritmično suzvučje generirano rimarijem i lepezom stilskih sredstava, osobito onomatopejom. No, djeci treba uvijek čitati i njegove priče, većinom okupljene u zbirci Bajka o glinenoj ptici i druge priče – one su prava riznica snažnih odgojnih poruka o međusobnom poštovanju, pravednosti, čovjekoljublju, iskrenom zanimanju za svijet oko nas i ljude u njemu, pri čemu svojom zamamnom toplinom i šarmirajućim humorom malo koga ostavljaju ravnodušnim.

U povodu postavljanja izložbe o Vitezovoj ostavštini u Hrvatskome školskome muzeju u našoj mjesnoj dvorani otisnuli smo i nekoliko primjeraka kataloga o aktivnostima posvećenima Grigoru Vitezu koje smo posljednjih godina provodili u našoj školi. Neki su se učenici tako podsjetili događanja u kojima su i oni sudjelovali, drugi su se tek s njima upoznali, no lijepo je što su i na taj način mogli saznati nešto o Vitezu i prihvatiti ga kao svoga. Katalog je, usput rečeno, pripremljen uoči Vitezijade, susreta hrvatskih osnovnih škola koje nose ime Grigora Viteza, koja se u Svetom Ivanu Žabnu održala 17. svibnja 2019. Bila je to posljednja prije pandemije (nadamo se što skorijoj idućoj Vitezijadi), a može se pogledati OVDJE.

Zaključno govoreći, od Vitezova je rođenja prošlo 111 godina, od njegove smrti 55 godina, a djela koja nam je ostavio i danas su tako živa, umjetnički i recepcijski neprolazna te u školskom radu – razrednim čitanjima, lektiri, interpretaciji – nezaobilazna! Dijete koje čita Viteza otvara vrata brzonoši sreće, ljepote i ugodne radosti života, ono, i ne znajući, dobiva ulaznicu u čarobni svijet u kojem se događa čudo zajedništva, ljubavi, smijeha i mira, a time, što je jednako važno, i mogućnost da taj svijet u njemu plamti i kad se knjiga zatvori. Djela Grigora Viteza djeci to nedvojbeno mogu omogućiti, zato se, kao u pjesmi Duga, igra uistinu nastavlja – i poslije više od 50 godina!

Stoga mi, vitezovci iz Svetog Ivana Žabna, na igru pozivamo svu djecu svijeta. Dođite, hajdemo zajedno sunce hvatati, kakvu kome knjigu birati pa smijeh sijati! Recite, zaista – a zašto ne bismo?

■  Piše: Tomislav Hrebak, prof. | Osnovna škola Grigor Vitez Sveti Ivan Žabno ■