U današnjem odgoju i obrazovanju nedostaje duhovna komponenta. Često se spominje da u radu s djecom treba biti kreativan, ali malo se zna o tome što je kreativnost. Većinom je smještaju u psihičku dimenziju čovjeka dok je na tragu suvremenih istraživanja ona dio duhovne dimenzije. U radu sa svojim učenicima, na tragu epidemije popustljivog odgoja, pisala sam im priče o njima temeljene na stvarnim događajima uz zadatke za čitanje s razumijevanjem, kritičko razmišljanje, moralnu poruku i poticanje kreativnosti.

Tijekom dvadesetpetogodišnjeg rada u razrednoj nastavi uočavam da u odgoju i obrazovanju nedostaje duhovna komponenta o kojoj sam na Filozofskom fakultetu, kojeg sam pohađala, vrlo malo ili gotovo ništa nije govorilo. Često se spominje da u radu s djecom treba biti kreativan, ali malo se zna o tome što je kreativnost. Većinom je smještaju u psihičku dimenziju čovjeka dok je na tragu suvremenih istraživanja ona dio duhovne dimenzije. Po njoj je čovjek duhovna duša koja se razlikuje od psihičke.

Duhovna duša ima svoje funkcije koje se nazivaju organi u organizmu duhovne duše. Jedan takav organ je mašta duha kao mjesto gdje se rađa potreba za kreativnošću. Ona su vizije, projekti uma i srca te potreba za stalnim razvojem sebe i svijeta. Može biti znanstvena, kulturološka, religiozna, praktična, umna i manualna. Da bih ovo spoznala završavam Institut za teološku kulturu na Teološkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu te cjeloživotno proučavam hagioterapiju svojeg mentora prof. dr Tomislava Ivančića.

Dobila sam generacije učenika na kojima su se snažno očitovale posljedice Domovinskog rata. Nakon rada u OŠ Brezovica počela sam raditi u OŠ Dugo Selo. Sastav stanovništva bio je vrlo raznolik zbog migracije potaknute već spomenutim ratom, a posebno je to na ovom području bilo izraženo s ratom zahvaćene Bosne i Hercegovine. S obzirom na to da su grad Dugo Selo i njegova općina dobro prometno povezani sa središtem Zagrebačke županije te je rješavanje stambenog pitanja ekonomski pristupačnije od ostalih gradova županije, doseljavalo se dosta stanovništva koje je većinom bilo u podstanarskom statusu u gradu Zagrebu. Sve je to doprinijelo manjku prostora u OŠ Dugo Selo i otežanim materijalnim uvjetima rada.

Radili smo u tri smjene zbog naglog povećanja učenika na osam odjeljenja prvih razreda, a sljedeće generacije i devet. Problem je djelomično riješen s deset odjela učenika razredne nastave koji su se nekoliko godina koristili prostorijama Doma Hrvatske vojske. Nakon izgradnje nove OŠ „Ivan Benković” susrela sam se s problemom epidemije popustljivog odgoja. Roditelji su sve duže radili i imali potrebu za produženim boravkom što je rezultiralo kraćim vremenom koje su provodili sa svojom djecom. Suvremeno društvo u kojem je dominantan kapitalizam usmjeren na materijalnu dobit ne pomaže im u odgoju djece kako je to bilo slučaj u prošlosti. Kapitalu je važna zarada, a preko djece je mogu dobiti od roditelja.

Tako je i kućni odgoj trebao mnogo veću pomoć institucionalnog, a mi, djelatnici škole, suočili smo se s novim izazovom. Priče koje sam pisala svojim učenicima plod su mojega profesionalnog i umjetničkog rada kao odgovor na taj izazov. Također sam primijetila da se danas se sve manje čita i razmišlja pa je izazov za učitelje naučiti učenike čitati i razmišljati. U tome mi je pomoglo stalno usavršavanje kroz Čitanje i pisanje za kritičko mišljenje.

Ovim pričama s didaktičkim materijalom poticala sam i ohrabrivala učenike na čitanje i kreativnost kroz riječi, a također i čitati s razumijevanjem kroz različite tipova zadataka koji razvijaju kritičko mišljenje. Priče koje imaju uporište u stvarnom životu učenika svojom tematikom moralno odgajaju učenike i tako razvijaju njihovu duhovnu dimenziju. Riječ je kroz radne zadatke povezana s likovnim izražavanjem tako da je ovaj didaktički materijal osim primjene u nastavi hrvatskog jezika u korelaciji s nastavom likovne kulture, a ne može ni mimoići glazbenu.

Na srcu mi je s vama podijeliti i spoznaju da učitelj može malo ili ništa naučiti svoje učenike ako srcem i životom nije u onom čemu ih poučava. I zato živimo svoju ljudskost čitavim i punim srcem!

■  Napisala: Ljiljana KATIĆ, mag. prim. edukacije i teolog | OŠ „Ivan Benković”, Dugo Selo ■