Iz stranih medija
MJEŠOVITI OBLICI UČENJA I POUČAVANJA
Definicija asinkronog učenja
objavljeno: 29. travnja 2020.

Što je asinkrono učenje? Jednostavno rečeno, asinkrono se učenje javlja kada učenici ili studenti uče istu stvar u različito vrijeme i s različitih mjesta.

Očito je mnogo toga što se tomu još treba dodati kao što je i mnogo pridruženih, ne odmah vidljivih pretpostavki vezanih uz upravo napisanu definiciju. Međutim, kako bismo za sada zadržali jednostavnost, pretpostavimo da govorimo o službenom, akademskom, osnovnoškolskom, srednjoškolskom ili sveučilišnom okruženju gdje postoji neki oblik zajedničkoga programa.

Jedan od načina na koji možemo shvatiti asinkrono učenje jest suprotstavljanjem – što ono jest, a što nije. U tom slučaju, asinkrono je učenje u suprotnosti sa sinkronim učenjem koje se u današnje vrijeme zbiva u većini učionica diljem svijeta.

Taj tradicionalni pristup obrazovanju podrazumijeva klasičnu ulogu učitelja koji standardizirani program pretvara u pojedine lekcije i nastavne jedinice. Lekcije se isporučuju  osobno [iako, katkad, moguće i u obliku mješovitoga učenja ili preokrenute učionice gdje se isprepleću fizičko i digitalno učenje] cijelom razredu odjednom, u pravilu  kombinacijom izravnog poučavanja, grupnih aktivnosti i strategija poučavanja/opismenjavanja.

Asinkrono učenje razlama sve to u komade [blokove] i zahtijeva da učenici sami grade značenja i smisao. Očito, to zahtijeva neke prilagodbe [više o tome u zasebnoj objavi].

♦ ♦  Značajke asinkronog učenja  ♦ ♦

Primarna značajka asinkronog učenja jest ta da je ono više ili manje oslobođeno od tipičnih ograničenja. Drugim riječima, asinkronim učenjem ne upravlja vrijeme, mjesto ili suradnja. Iako uvijek postoje iznimke i varijacije, prožeto je neovisnošću – što bitno mijenja proces učenja.

Jedna usporedba? Dok je sinkrono učenje primjerice poput sata joge, asinkrono učenje je kao da vam netko unaprijed izlista sve poze, osiguravajući vam tako osnove da ih sami vježbate i naučite.

Još jedna analogija bila bi odlazak na objed na kojem vam je posluženo isto jelo, kao i svima drugima, u isto vrijeme dok je asinkrono učenje poput velikoga švedskoga stola istih [ili sličnih] jela kojima se možete poslužiti kada vam i kako odgovara.

Završna, još jednostavnija analogija? Sinkrono učenje je poput gledanja javne televizije dok je asinkrono učenje poput gledanja Netflixa.

 Kod asinkronog učenja, učenici pristupaju sadržaju bez obraćanja pozornosti na svoje kolege, ili su manje ovisni o njima. Uloga je učitelja također drugačija, a jedna od posljedica je smanjen pristup učitelju u stvarnom vremenu te stoga smanjena ovisnost o tom učitelju.

U asinkronom učenju, tempo učenja je manje vezan uz nastavni plan i program pa i slijed nastavnoga programa [kurikula] može biti jedinstven. To ne znači da je učenje u potpunosti bez podrške. Postoje mnoge vrste mješovitoga učenja

i mnoge vrste učenja utemeljenoga na projektima, a također ne postoji jedan jedinstven oblik asinkronog učenja. Ono jednostavo znači – različito vrijeme te iz različitih mjesta. Ili još jednostavnije, učiti ne-zajedno.

Najzastupljenije, asinkrono učenje je pristup obrazovanju u kojem učenici uče isti sadržaj iz različitih [zemljopisnih] prostora i u različito vrijeme.

♦ ♦  Još nekoliko činjenica o asinkronom učenju  ♦ ♦ 

To znači da je pri asinkronom učenju diferencijacija više prirodna, a manje ometajuća za ostatak razreda te manje zahtjevna vezano uz učitelja jer se ne radi o poučavanju u stvarnom vremenu.

Većina rada za učitelje koji poučavaju na takav način, zbiva se unaprijed – u razvijanju  internetskih tečajeva, e-materijala, dokumenata i materijala, komunikacijskih alata za povezivanje s učenicima na daljinu, razvijanje planova i programa koji su pogodni za asinkrono učenje, i drugoga.

Koliko će biti potrebno naknadnoga rada, onoga „nakon“ učenja, ovisi o prirodi specifičnih okolnosti asinkronog učenja, ima li podršku, kao što ima sveučilišni tečaj, ili je bez podrške kao MOOC [massive open online course] – masivni otvoreni internetski tečaj, koji se ne plaća i otvoren je za sve koji se prijave.

Asinkrono učenje zadovoljava definiciju mješovitoga učenja, ali je općenito gledano digitalno utemeljeno. [Zamislite fizičku učionicu koja učenicima daje mogućnost učenja istog sadržaja u različito vrijeme. U većini slučajeva, to ne bi imalo mnogo smisla].

Model preokrenute učionice predstavlja sinkroni pristup učenju dok su neki njegovi elementi asinkroni – ponovno, jednostavno ovisno o tome kako je smišljen i primijenjen.

Asinkrono učenje u velikoj mjeri počiva na tehnologiji i potrebno je da i učenici i učitelji imaju pristup tehnologiji i znaju se njome služiti. Loše izvedeno, asinkrono učenje je malo više od toga da uzmete lekcije koje su smišljene za osobnu komunikaciju, licem-u-lice, i zatim ih postavite na mrežu kako bi im učenici pristupili. Ubacite kviz te „izvještaj“ i – dakle, učenje je bilo asinkrono… ali pod koju cijenu? I što ste točno time postigli?

Poput svakog drugog pristupa učenju, asinkrono učenje mora biti kreirano tako da na umu imate njegove prednosti i ograničenja.

■ NAPOMENA ■ piše: Terry HEICK, urednik portala Teach Thought ■ SAD: TeachThought  je portal namijenjen pružanju podrške i obrazovanju učitelja i predavača te  razvijanju poučavanja u 21. stoljeću. Primarno prenosi teme vezane uz istraživanje novih modela poučavanja i ulogu igre u učenju te pomaže ljudima u obrazovanju da usavrše svoje vještine i umijeća i primijene ih u svojim učionicama. ■ izvornik: teachthought.com ■ photo by Shutterstock ■