Što učiniti da bi se spasilo javno obrazovanje kojim velik dio učitelja u SAD-u nije nimalo zadovoljan, piše profesorica engleskoga jezika, savjetnica u obrazovanju i autorica knjige Love, Teach: Real Stories and Honest Advice to Keep Teachers from Crying Under Their Desks Kelly Treleaven.

Članak 9 Things Teachers Need If We’re Going to Save Public Education objavljen je na portalu WeAreTeachers.

Mnogo pišem o učiteljima i nastavi. Na to me potiču dvije stvari: Prva, gajim veliku strast prema obrazovanju. I druga, zabrinuta sam za obrazovanje. U posljednje vrijeme znatno više pišem na temelju drugospomenutoga – svoje zabrinutosti.

Evo i zašto:

Dobri učitelji odlaze.

Država ne želi izgovoriti razloge zašto odlaze.

Dobre učitelje zamjenjuju učitelji bez iskustva ili nestručni ljudi.

I naša će djeca (kako sve upućuje) imati takve učitelje.

Trebali bismo zbog toga biti jako, jako zabrinuti.

Naslov mojega članka glasi: Devet stvari potrebnih učiteljima ako kanimo spasiti javno obrazovanje. A trebao je, zapravo, glasiti ovako: Devet stvari potrebnih učiteljima ako ne želimo doživjeti distopijsku budućnost u kojoj su američka djeca čopor bijesnih, nepismenih divljaka. No, moj je urednik rekao da je takav naslov predug.

Evo što je učiteljima potrebno ako želimo spasiti javno obrazovanje:

1. Primjerena plaća i odgovarajuća zdravstvena skrb

S obzirom na to da je jako malo ljudi spremno na nastavni rad u školama u sadašnjim uvjetima, u svim saveznim državama postoji manjak učitelja. One na to ne reagiraju tako da poboljšavaju uvjete rada za učitelje, nego smanjuju kvalifikacijske kriterije i uvjete pod kojima se postaje učiteljem.

Ne znam na koji bih način svoju misao izgovorila jasnije od ovoga što upravo pišem: Ne poduzmemo li korake da učiteljski posao učinimo privlačnim zanimanjem, uskoro više nećemo imati nadarene i kvalitetne učitelje. Točka.

2. Manji broj učenika u razrednim odjelima

Osim što se u njima bore s disciplinom, ponašanjem i izgradnjom kvalitetnih odnosa, veliki razredni odjeli prisiljavaju učitelje na nedovoljno učinkovitu nastavu. Učenik u odjelu koji broji 35 učenika neće steći jednako kvalitetno obrazovanje kao učenik u odjelu od 20 učenika.

Međutim, bitno je pritom naglasiti da smanjenje broja učenika u odjelu neće samo po sebi riješiti problem. Ako ne poduzmemo korake da učiteljski posao učinimo privlačnim, poučavatelji koji ulaze u takve malobrojne odjele neće imati iskustvo koje im je potrebno.

3. Dijeljenje odgovornosti s roditeljima i učenicima

U posljednjih nekoliko desetljeća, ono što je nekoć bila podijeljena odgovornost između učitelja, roditelja i učenika, sada se prometnulo – ponajviše zahvaljujući obrazovnoj reformi koja se temelji na hirovima zakonodavaca umjesto na stvarnim istraživanjima – u očekivanje da učitelj sam samcat isporuči rezultate.

Služeći se riječima profesora Jasona Reada, učitelji su postali „rješenje, kanta za napucavanje i žrtveno janje, sve u jednom“.

Ne govorim o povratku u vremena kada se u učiteljev autoritet nije smjelo dirnuti. Govorim da promjenu ne možemo postići sami. Potrebni su nam roditelji koji će nas poduprijeti u učionici i izvan nje tako što će djecu uputiti na pisanje domaće zadaće, na dobro ponašanje te što će primjerom pokazivati – osobito u razgovorima koji se vode kod kuće na temu škole i učitelja – da je obrazovanje bitno.

4. Potpora i poštovanje javnosti

Sa svojim učenicima svake godine podijelim staru izreku: „Izvrsno napreduje ono društvo u kojem stari ljudi sade stabla za koja znaju da pod njihovim krošnjama nikada ne će sjediti.“

Jednako je i s obrazovanjem. Probleme u obrazovanju možemo riješiti samo ako ljudi odluče napraviti ono što je za obrazovanje dobro, pa i tada kada:

♦  više nemaju djecu (ili nikad i nisu imali djecu) u javnim školama

♦  ne osjećaju da su povezani s obrazovanjem (naravno da jesu, no to je zaseban članak)

♦  iz nekog razloga gaje čudnu, desetljećima dugu odbojnost prema učiteljima te na društvenim mrežama trolaju objave o obrazovanju svojim loše napisanim i pravopisno pogrešnim izljevima bijesa

5. Zakonodavci kojima je obrazovanje od jednakoga značenja kao i službe sigurnosti

Jer, na toliko mnogo načina, obrazovanje JEST sigurnost. Zemlja koja ne može misliti jednako je opasna kao i zemlja koja se ne može braniti.

6. Da osobe koje rade na obrazovnoj reformi – konačno počnu slušati učitelje

Dulji odmori. Više umjetničkih predmeta. Učenje utemeljeno na igri. Sve je to ključno za djecu, za njihov obrazovni i razvojni rast. Znamo to iz istraživanja. Pa opet oni na pozicijama moći nastavljaju postavljati ograničenja ili i potpuno ukidati pojedine ključne aktivnosti.

7. Visoko kvalificirani ravnatelji

Škola je onoliko dobra koliko je dobro njezino vodstvo. Jednom sam promijenila školu, otišla sam u novi obrazovni okrug, u školu koja je bila gotovo istovjetna onoj koju sam napustila – ista vrsta srednje škole, jednaka struktura stanovništva, slične usluge i mogućnosti – no razlika je bila poput dana i noći.

Zašto? Vodstvo u mojoj novoj školi bilo je jako, jako dobro u svojim poslovima.

Moramo zahtijevati da ravnatelji imaju više od dvije godine iskustva rada u nastavi i državne licence.

8. Školski prostor koji pokazuje da su ljudi u njemu stvarno bitni

Školske su zgrade često dotrajale i prepune opasnosti, uključujući… – ali ne ograničavajući se samo na ovo što slijedi: crnu plijesan, razbijene prozore, nezaštićene ulaze, napukle pločice i podove, stropne ploče koje nedostaju, slomljene rukohvate na stubištima, učionice primjerene za 20-25 učenika, a u njima boravi 35, biljke koje rastu iz krovnih oluka, boja koja se cijedi iz mjehurića na zidovima i stropovima, i tako dalje.

Napomena: To je skraćen, nepotpun popis.

9. Psihološki savjetnici

Mentalno zdravlje tema je koja se u proteklih nekoliko godina često pojavljuje u vijestima, a osobito vezano uz pucnjave u školama. No jako malen broj škola ima dovoljno savjetnika koji bi se pobrinuli za učeničke potrebe. Zapravo, prosječan odnos broja savjetnika prema broju učenika je 1 naprema 471 (preporuka je 1 prema 250), a mnoge države uopće ne zahtijevaju zapošljavanje osobe stručne za mentalno zdravlje u školama. Nemogućnost dolaska do takva stručnjaka još je veća u srednjim školama gdje savjetnici imaju dodatnu zadaću povezati učenike s fakultetskim obrazovanjem.

Jasno nam je da je obrazovanje godinama u nevolji, ali rješenje je jednostavno: Slušajte učitelje. Slušajte istraživanja. Izaberite ljude koji to čine.

Voljeli bismo čuti koji biste korak dodali popisu koji ste upravo pročitali. Biste li koji oduzeli? Svoje stavove, razmišljanja i iskustva možete podijeliti ispod objave članka na stranicama Školskoga portala na Facebooku.

■ NAPOMENA ■ izabrala i pripremila: Snježana Mostarkić ■ tekst je mjestimice uređen i prilagođen, a poveznica na izvornik nalazi se na kraju ove napomene ■ Kelly Treleaven – dugo je godina radila u predmetnoj nastavi poučavajući engleski jezik, autorica knjige Love, Teach: Real Stories and Honest Advice to Keep Teachers from Crying Under Their Desks (Voli, poučavaj: Stvarne priče i iskreni savjeti koji će sačuvati učitelje od plakanja ispod katedre)  ■ SAD: WeAreTeachers – portal koji se bavi temama školstva i obrazovanja ■ izvornik: www.weareteachers.com ■