„Pravi je trenutak da se prisjetimo što je potrebno učiniti da bi individualizacije u nastavi bile učinkovite i svrhovite“, kaže Nicole Homerin, učiteljica, autorica i savjetnica u obrazovanju.

Članak The 3 Most Common Mistakes Teachers Make When It Comes to Accomodations objavljen je na obrazovnom portalu WeAreTeachers.

S obzirom na to da smo stupili u zimsko razdoblje školske godine, velika je vjerojatnost da su nastavne prakse u našim učionicama već čvrsto uspostavljene. Naši učenici, a dijelom i njihovi roditelji, dobro su upoznati s našim očekivanjima, zahtjevima i pravilima.

Na toj dionici nastavnoga putovanja može nam se dogoditi da se zaustavimo u vremenu, a svoje upravljanje nastavnim procesima prepustimo autopilotu zaboravljajući da se pojedinci mijenjaju i rastu iz dana u dan, iz trenutka u trenutak.

Upravo iz takvih razloga, kako školska godina odmiče, prilagodbe i individualizacije u nastavi mogu se pokazati učinkovitima ili neučinkovitima. Stoga je ovo pravi trenutak da svoje uvide i zapažanja povezane s individualizacijama u pojedinim nastavnim planovima i pristupima – osvježimo.

Da se prisjetimo, najkraće rečeno, individualizacija je „promjena okružja, formata nastavnoga programa ili nastavnih sredstava i pomagala čime se pojedincu s invaliditetom ili poteškoćom omogućuje pristup nastavnom sadržaju i izvršavanje dodijeljenih zadaća“ ( citirano prema dokumentu Koja je razlika između prilagođenoga i individualiziranoga programa – na engleskome jeziku – nap. ).

Individualizacija je usmjerena na osiguravanje potpore u tome KAKO učenici uče. Međutim, individualizacijom se ne utječe na to ŠTO učenici uče (promjena onoga što učenici uče naziva se preinakom odnosno [u hrvatskom metodičkom nazivlju] prilagodbom ili prilagođenim programom).

[U izvornome tekstu upotrebljavaju se izrazi koji se potpuno ne poklapaju s hrvatskim nazivljem. Za individualizaciju se upotrebljava izraz accomodation što bi doslovce prevedeno odgovaralo hrvatskoj riječi prilagodba; za prilagođeni program odnosno prilagodbu upotrebljava se izraz modification što bismo na hrvatski mogli prevesti latinizmom modifikacija ili izrazima preinaka, izmjena, preoblika iako je i tu moguće upotrijebiti izraz prilagodba. – nap. S. M.]

Tipične individualizirane prilagodbe za učenike s posebnim potrebama i poteškoćama  zabilježene su u pravnim dokumentima kao što su Individualizirani obrazovni planovi (IEPs – Individualized Education Plans) te planovi 504. [Naziv plan 504 dolazi od odjeljka 504 Zakona o rehabilitaciji. – nap.]

S obzirom na to da se i individualizirani planovi i planovi 504 pišu na godišnjoj razini, lako se može dogoditi da se protekom školske godine s uma smetnu pojedinosti individualizirane prilagodbe.

Slijede tri učestale pogreške do kojih dolazi u primjenama individualiziranih pristupa i planova (programa).

1.) Nepotpuno razumijevanje svrhe individualizacije

Evo kako to može izgledati:

Učitelj primjenjuje individualizirani pristup kako bi otklonio vizualnu prenapučenost (kako bi vizualno pojednostavnio sadržaj/građu), no pritom nije siguran radi li to zbog oštećenja vida (kakvo je kortikalno oštećenje vida) ili poteškoće iz spektra poremećaja pozornosti (kao što je ADHD).

Individualizirane prilagodbe primjenjuju se iz mnogih razloga. Zbog toga se jedna te ista prilagodba može primijeniti u različite svrhe, ovisno od učenika do učenika. Na primjer, slušna inačica teksta može se upotrijebiti u radu s učenikom koji ima oštećen vid. Istodobno se može upotrijebiti i u radu s učenikom s nekom otegotnom okolnosti u učenju, kakva je primjerice disleksija, kada slušna inačica također olakšava rad i praćenje nastave.

Kada razumijemo svrhu individualizacije, možemo lakše pratiti i učinkovitost pojedine prilagodbe u nastavi. Informaciju o svrsi možemo pronaći u učenikovu individualiziranom programu ili se možemo posavjetovati sa školskim pedagogom, psihologom, logopedom odnosno kojim drugim stručnim suradnikom u nastavi, kao i s članom obitelji ili i samim učenikom.

Kada poznajemo točnu svrhu individualne prilagodbe, učeniku s većom sigurnošću i učinkovitošću možemo osigurati odgovarajuću potporu.

2.) Nedosljedno primjenjivanje individualizirane prilagodbe u različitim okolnostima i okružjima

Evo kako to može izgledati:

Učenik u matičnoj učionici ima osigurano mjesto sjedenja u prvoj klupi, ili koje drugo mjesto koje mu najbolje odgovara s obzirom na posebne potrebe ili invaliditet, no učitelji koji održavaju nastavu iz drugih, primjerice umjetničkih predmeta (glazbenoga ili likovnoga) s tim nisu upoznati.

Možda ste čuli izreku da obrazovanje za učenike s posebnim potrebama nije mjesto gdje se učenici nalaze, nego ono što se za njih čini.

Isto vrijedi i za individualizirane prilagodbe.

Individualizacija je učinkovita samo tada kada se dosljedno primjenjuje u svim nastavnim predmetima tijekom cijeloga školskoga dana. To uključuje i vrijeme za objed, odmore i izvannastavne aktivnosti.

Da bi se to i ostvarilo, potreban je timski rad. Surađujemo s rehabilitatorima, logopedima, asistentima, pomoćnicima i dobrovoljnim pomagačima u nastavi, stručnim i tehničkim pomoćnim osobljem, učiteljima temeljnih i izbornih predmeta kako bismo svi zajedno bili sigurni da osiguravamo dosljednu primjenu individualizacije tijekom cijeloga nastavnoga dana te na usklađene i u osnovama istovjetne načine svih koji u tome sudjeluju.

3.) Nedovoljna provjera djelotvornosti individualiziranoga pristupa

Evo kako to može izgledati:

Učeniku na početku godine omogućujemo upotrebu igračke za smirenje (loptice, kocke ili kakva sličnog predmeta koji može premetati u rukama), no ne vodimo nikakve bilješke, niti posebno obraćamo pozornost kako takva igračka djeluje na učenika tijekom godine.

Primjena individualiziranih pristupa počinje od prvih dana nove nastavne godine odnosno u trenutku kada je uspostavljen individualizirani plan za pojedinog učenika. Međutim, ljudska se bića kao i okolnosti u kojima se nalaze s vremenom mijenjaju. Možemo napraviti nov raspored sjedenja u našoj učionici ili razmjestiti namještaj. No, potrebe naših učenika mogu se promijeniti (osobito onih s promjenjivim invaliditetom ili s progresivnim invaliditetom). Stoga je nužno dovoljno učestalo provjeravati djelotvornost individualizirane prilagodbe.

Kako bismo to činili, možemo se poslužiti mnogim načinima. Možemo voditi bilješke, savjetovati se s drugim članovima tima nadležnoga za pojedinog učenika te, ono što je ključno, razgovarati s učenikom. Iako se individualizirani programi sastavljaju na godišnjoj razini, ako uočite da je to potrebno i da bi pogodovalo učenikovu razvitku i napretku, možete sazvati sjednicu da razmotrite i preradite dijelove toga plana.

Valja imati na umu, individualizirane prilagodbe pomažu učenicima u pristupu građi i sadržajima. Stoga je na nama osigurati da učenici imaju odgovarajuću potporu u pristupu kako bi u konačnici mogli uspješno učiti.

Individualizirana prilagodba nije „jedna veličina koja vrijedi za sve“

Razumijevajući kako i zašto provodimo individualizirane prilagodbe za pojedine učenike,  osiguravamo da svi naši učenici imaju potporu koja im je u učenju potrebna. Pritom je iznimno korisno savjetovati se s učiteljima rehabilitatorima, fizioterapeutima, logopedima, socijalnim pedagozima, stručnjacima za profesionalnu orijentaciju i svima onima koji pripadaju stručnom timu i koji nam mogu pomoći prepoznati i razumjeti određene prilagodbe koje su nama ili našim učenicima do tada bile nepoznate.

Individualizacija, kao i mnoge druge prilagodbe u obrazovanju, nije jedna veličina koja vrijedi za sve. Zbog toga se na tom putu čine i pogreške. I prihvatimo ih.

One su prihvatljive i vrijedne sve dok smo i mi, baš kao i naši učenici, spremni na učenje!

Kakva su vaša iskustva s individualiziranim pristupima? Koliku potporu pritom imate u svojem radu s učenicima? Jesu li vam jasni zahtjevi za svakog pojedinoga učenika i učenicu koji se suočavaju s posebnim potrebama, poteškoćama ili invaliditetom? Koliko učenika ukupno poučavate u jednoj godini, osobito ako radite u predmetnoj nastavi? Možete li voditi bilješke za svakoga od njih te ih redovito i kvalitetno pratiti u njihovu razvitku i učenju? Podijelite s nama svoja razmišljanja u odjeljku za komentare ispod objave članka na stranicama Školskoga portala na Facebooku.

■ NAPOMENA ■ izabrala i pripremila: Snježana Mostarkić ■  Nicole Homerin – magistra edukacije, diplomirala je rano obrazovanje na Sveučilištu u Bostonu; osim u nastavi, radi kao savjetnica u obrazovanju, a osobit interes usmjerava na uključivanje osoba s invaliditetom, poteškoće u učenju te na mentalno zdravlje učenika i učitelja  ■ tekst je mjestimice uređen i prilagođen, a izvornik možete pronaći na poveznici na kraju ove napomene  ■ SAD: WeAreTeachers – portal koji se bavi temama iz školstva i obrazovanja ■ izvornik: www.weareteachers.com ■