„Poučavanje, dok se suočavate s anksioznošću, može biti iznimno teško, ali škola ima načina  stvoriti uvjete koji će vam olakšati vaše borbe“, kaže učiteljica razredne nastave iz Engleske Emma Sampson.

Više pročitajte u nastavku.

Članak Pet načina kako škole mogu pomoći učiteljima nositi se s anksioznošću upravo je objavljen na obrazovnome portalu TES.

Poučavanje je zahtjevan posao i izazovi s kojima se svakodnevno suočavate raznovrsni su i nepredvidljivi. Za učiteljice i učitelje koji pate od anksioznosti taj težak posao može biti još teži.

Uobičajena je pogreška zamijeniti nekoga tko boluje od anksioznosti s osobom koja se osjeća tjeskobno. Svatko povremeno nailazi na razdoblja izrazite opterećenosti i napetosti u kojima je normalno i uobičajeno osjetiti tjeskobu, ali kad je u pitanju anksioznost, nije riječ o tome.

Nacionalna zdravstvena služba definira tu razliku ovako: „Anksioznost je stalan osjećaj nelagode, kao što su zabrinutost i strah, koji može biti umjeren ili izražen. Pojedini ljudi ne nalaze načina kako kontrolirati svoje brige. Njihov osjećaj anksioznosti stalan je i može utjecati na svakodnevni život.“

O anksioznosti više možete pročitati u ovom pregledu Nacionalne zdravstvene službe (na engleskome jeziku, nap.), a organizacija za mentalnu pomoć Mind pripremila je vodič kroz anskioznost (također na engleskom). Tekst o anksioznosti na hrvatskome jeziku možete pronaći ovdje.

Koliko je anksioznost zastupljena među učiteljskom populacijom?

Anksioznost je jedno od zastupljenijih mentalnih stanja i – prema podatcima koje je prikupila tvrtka Mind – u Engleskoj svakoga tjedna šest osoba od njih stotinu stječe dijagnozu generaliziranoga anksioznoga poremećaja.

Osvrnemo li se na stanje u školama, britanska dobrotvorna organizacija Education Support javlja za 2019. godinu da je 75 % zaposlenih u obrazovanju u toj godini osjetilo simptome anksioznosti.

Školama je uobičajeno poboljšavati uvjete i poduzimati prilagodbe za učenice i učenike suočene s anksioznošću, no jesu li jednako poduzetne i kada su učiteljice i učitelji te drugi članovi školskoga osoblja suočeni s istim poteškoćama?

Moje iskustvo, na temelju rada s kolegicama i kolegama koji se nose s anksioznošću, govori da već maleni napori u smjeru određenih prilagodbâ mogu pružiti veliku pomoć i utjecati na to da se zahvaćene osobe bolje nose s količinama stresa i napetosti kojima su izloženi.

Valja naglasiti da svaka prilagodba mora biti razrađena tijekom razgovora s osobama zbog kojih joj se pristupa te mora biti utemeljena na njihovim stvarnim potrebama.

KAKO POMOĆI OSOBAMA KOJE PATE OD ANKSIOZNOSTI – pet praktičnih savjeta

1.] Pravovremeno planiranje i dostupnost planova

Nekim ljudima s anksioznošću osjećaj nepripremljenosti može pojačati simptome. Kod mnogih učitelja nemir nedjeljne večeri dodatno se pojačava zbog anksioznosti i konac vikenda postat će tada uistinu napornim.

Voditelji u školama imaju mogućnost umanjiti takve osjećaje pravodobnim dijeljenjem planova s ostalim zaposlenicima te osiguravajući da rokovi, obavijesti i bitni datumi budu unaprijed objavljeni.

Pojedinim bi učiteljima bilo od koristi ponuditi kratke provjere petkom tako da se u kratkom zajedničkom razgovoru pregleda popis događaja i obveza koji slijede u idućemu tjednu. Time se postiže osjećaj mira i sigurnosti, a zaposleni se nakon toga mogu isključiti iz daljnjega razmišljanja o školi tijekom vikenda.

2.] Stvarajte ozračje u kojem pogreške nisu u središtu

Osobe koje pate od anksioznosti često ponavljaju iste pogreške. Često su drugima – a i osobama s anksioznošću koje se vežu uz te pogreške – one posve malene.

Kao voditelj, ravnatelj, kolegica ili kolega, možete pomoći osobi s anksioznošću prepoznati kada joj se to događa te joj pritom pružiti potporu kako bi svoje misli odvratila od razmišljanja o pogrešci.

Još jedan način na koji možete pokazati svoje razumijevanje jest izraziti svoj pogled ili razmišljanje o tome što se događa tada kada vas o tome pita i želi čuti što mislite, ali i stvaranjem ozračja u kojem se pogreške prihvaćaju te se prema njima odnosi kao prema točkama učenja.

3.] Pružite potporu svim oblicima tjelovježbe i sporta

Tjelesna je aktivnost odličan način suočavanja s mentalnim poteškoćama kao što je anksioznost jer tijelo oslobađa poznate „hormone sreće“ – endorfine.

No kada su pred vama prenatrpan raspored i gomile bilježnica koje valja pregledati, lako je shvatiti zašto tjelovježba pada na dno liste prioriteta.

Svatko tko radi u školi može pokazati potporu onima koji vježbaju kako bi održali fizičko i duševno zdravlje na način da njeguje afirmativne stavove prema bavljenju sportom te da zajedno proslavljaju uspjehe u tome području, ma kakvi oni bili.

Voditelji i ravnatelji morali bi paziti na ravnotežu posla i privatnoga života zaposlenih tako da se stvara dovoljno vremena za bavljenje sportom i tjelovježbom ako se zaposleni na to odluče. Posao ne bi trebao biti vaš jedini život, a u tome svoju ulogu imaju i ravnatelji koji raspoređuju poslove i izlažu planove rada kako ustanove, tako i pojedinaca koji u njima sudjeluju.

4.] Postavite granice

Popis onoga što učiteljice i učitelji moraju napraviti – nema kraja. To je neizostavan dio učiteljskoga posla, no valja se podsjetiti da posao nikamo neće pobjeći.

Bitno je da voditelji i kolege imaju razumna očekivanja od svojih suradnika. Kao osoba u ravnateljskoj ulozi, bitno je ohrabrivati ljude za čiju dobrobit skrbite, da odrede vrijeme za odmor i da ga poštuju na način da u tome vremenu uistinu ne rade. Ako uočite da netko od vaših suradnika radi iznimno mnogo, budite sigurni da ste to shvatili kao znak zbog kojeg biste se trebali zabrinuti.

5.] Njegujte kulturu razumijevanja i povjerljivosti

Može biti dodatno nelagodno i teško izložiti svoju ranjivost i sa svojim kolegicama i kolegama razgovarati o svojim mentalnim stanjima. Nitko ne želi biti shvaćen na negativan način. Zato, ako to ne osjećate kao opciju, nemojte ni učiniti. Svakako nemojte na silu.

Međutim, suočavati se s takvim poteškoćama u samoći iznimno je, katkad i neizdrživo, teško. Bitno je da osoba koja se suočava s anksioznošću osjeća da postoji netko na koga se može osloniti u trenutcima kada joj je to najpotrebnije bez straha i bez sumnje u povjerenje, razumijevanje i neosuđujući stav osobe kojoj se obratila.

Kao voditelj, provjerite imaju li svi zaposleni takvu osobu u koju mogu imati povjerenja i s kojom mogu razgovarati kada im je to potrebno.

Konačno, ne zaboravite provjeriti imate li ju i vi.

■ NAPOMENA ■ izabrala i pripremila: Snježana Mostarkić ■ Emma Stokes, učiteljica razredne nastave u osnovnoj školi u East Sussexu u Engleskoj ■ tekst je dijelom dopunjen s obzirom na izvornik, dostupan na poveznici na kraju ove napomene ■ Ujedinjeno Kraljevstvo: TES – izvorno: The Times Educational Supplement – publikacija namijenjena obrazovnim temama, pokrenuta 1910. godine kao dodatak dnevnim novinama The Times, od 1914. izlazi kao zasebna tiskovina, a od 1997.godine dostupna i na internetu ■ izvornik: www.tes.com ■