„Tihe učitelje ne bi trebalo upozoravati da govore glasnije. Naprotiv, stil njihova poučavanja i dobrobiti koje donose – osobito onima jednako tihim učenicima – morali bi biti prihvaćeni i istaknuti kao iznimno vrijedni“, kaže učitelj i autor Jamie Thom.

Više možete pročitati u nastavku.

Članak Jeste li pretihi da biste radili u nastavi? objavljen je na obrazovnome portalu TES.

„S takvim glasom nikad ne možeš postati učiteljica. Govoriš pretiho.“

Osoba kojoj je taj komentar bio upućen, moja majka, bila je veličanstvena odgojiteljica i učiteljica razredne nastave punih 25 godina.

A ipak, procjena njezina karaktera utemeljena na predrasudama, koju joj je uputio njezin mentor na pripremnoj praksi za rad u školi, zamalo je rezultirala njezinim odustajanjem od sna da postane učiteljicom.

U istraživanjima za novu knjigu Tiho obrazovanje mnogi učitelji  i učiteljice s kojima sam došao u kontakt ispričali su mi sličnu priču, često izražavajući nezadovoljstvo što se tihoća smatra preprekom u učinkovitu nastavnome radu.

Stvarnost je, naprotiv, upravo suprotna: tihi učitelji imaju mnogo, mnogo dobrobiti koje mogu ponuditi školama i učenicima.

Ovdje izdvajam četiri koje osobito cijenim.

Tihe snage

Ponajprije, bitno je razmisliti o snagama koje tiše osobnosti unose u učionicu.

Popis je dug: misaone i međuljudske vještine; nesklonost konfliktu što dovodi do smirenijih razreda; pokretačka sila i fokus; i, vjerojatno ono što je u središtu svega, duboka empatija s učenicima i kolegama.

S upravo predočenoga popisa odzvanja činjenica je da se radi o kvalitetama koje su duboke i introspektivne. Možda nisu vidljive u umjetno stvorenim situacijama razgovora za posao, ili u manevrima i smicalicama na sjednicama učiteljskih vijeća.

One će se, međutim, pokazati u svoj svojoj snazi upravo ondje gdje i imaju najveću vrijednost: u učionici i u interakciji s mladim ljudima.

Tiha izvedba

Olako odbijanje učitelja utemeljeno na uočenim karakternim crtama ujedno pokazuje nerazumijevane prave prirode nastavnoga posla.

Poučavanje jest, i uvijek će biti, duboko povezano s izvedbom – i većina nas u učionicu unosi verziju sebe koju oni, koji nas poznaju najbolje, isprva ne bi mogli ni prepoznati. Za mnoge je tihe i introvertne osobe veliko zadovoljstvo pružati znatno ekstrovertnije izvedbe u učionici. Za mene, kao osobu koja je utjelovljenje introvertiranosti, to je jedan od aspekata poučavanja koji obožavam. Kada držim nastavu materinskoga jezika, sa sebe otpuštam sve kočnice koje često osjećam u svakidašnjim razgovorima.

Joe Moran, profesor engleskoga jezika i povijesti kulture, ujedno autor knjige Shrinking Violets: The Secret Life of Shyness (Sustegnute ljubice: tajni život sramežljivosti) u svojoj je studiji slučaja za Tiho obrazovanje napisao: „Pred učenicima mi je dopušteno neometano govoriti te imam slobodu stvoriti ponešto pojačanu, stripovsku verziju sebe.“

U njemačkom postoji riječ za to: Maskenfreiheit. To znači „sloboda koju donosi nošenje maske“.

Ta izvedba proizlazi iz duboko ukorijenjena osjećaja svrhe i uvjerenja: razumijevanja uloge  posla koji radimo s mladim ljudima i onoga što im je od nas potrebno da bi bili motivirani i učili.

Tiho vrijeme

To, međutim, zahtijeva znatnu energiju i mogućnost njegovanja tišine i vremena oporavka kako bismo prevenirali sagorijevanje na poslu.

Potrebno je poštivati činjenicu da postoje učitelji koji na odmorima i u pauzi za obrok ne žele juriti u zbornicu, nego imaju potrebu ponovno se okrijepiti i obnoviti snage na način koji je najbolji za njih.

Nije to držanje po strani ili arogancija – to je samoosviještenost koja će im na duge staze pomoći ostati u poslu s mladim ljudima uz sve zahtjeve koje takav posao donosi.

Vrednovanje tihoga

Zaključci da će „tihost“ automatski značiti nedostatak učinkovitosti u učionici simptomatična je pojava za društvo u kojem se oni koji govore najglasnije smatraju ujedno onima koji imaju ponuditi najviše.

Naše su učionice, međutim, prepune tiših učenika kojima je potreba vidjeti da učitelji nisu proizvedeni u nekoj deformiranoj tvornici ekstrovertnosti.

Ti učenici, a zapravo svi naši učenici, imaju potrebu doživjeti da je „tihost“ nešto što treba slaviti i promicati, a zasigurno ne kritizirati.

Učitelji kojima je prirođeno slušati, biti blag i ponizan te govoriti manje – primjeri su koje trebaju.

Možda, samo možda, takvi učitelji i učiteljice, kakvima pripada i moja majka, graciozni su primjeri koji su nam svima potrebni.

■ NAPOMENA ■ izabrala i pripremila: Snježana Mostarkić ■ Jamie Thom, profesor engleskoga jezika u Škotskoj i Engleskoj, autor knjige Tiho obrazovanje (A Quiet Education) ■ Ujedinjeno Kraljevstvo: TES – izvorno: The Times Educational Supplement – publikacija namijenjena obrazovnim temama, pokrenuta 1910. godine kao dodatak dnevnim novinama The Times, od 1914. izlazi kao zasebna tiskovina, a od 1997.godine dostupna i na internetu ■ izvornik: www.tes.com ■