Prije tri godine, napustio nas je hrvatski pjesnik, književnik, utemeljitelj škole stvaralaštva Novigradsko proljeće, radijski voditelj i urednik, zakladnik brojnih kulturnih događaja i tradicija, učitelj i pedagog, veliki ljubitelj i njegovatelj hrvatske baštine, materijalne i nematerijalne, promišljatelj i zagovornik predanoga i odgovornoga odnosa s djecom i mladima, kreator i stvaratelj u mnogim poljima, istinski domoljub, borac za slobodu i istinu te – iznad svega – prijatelj ljudi, kulture, zemlje, zavičaja, knjige i života Josip Prudeus.

Njegova je poznata izreka: „Učitelj koji se ne smije, ne smije među učenike.“

Smijeh je lijek, također je rasprostranjena, drevna izreka. Mnogo je stranica, knjiga, pa i cijelih knjižnica napisano o dobrobitima smijeha. Kako u životu, tako i u učionici, smijeh je – najjednostavnije rečeno – uvijek dobrodošla opcija.

Od trenutka kada sam ju prvi put čula, na Novigradskom proljeću prije gotovo dva desetljeća, svidjela mi se i duboko urezala krilatica kolege Prudeusa; i često mi je u mislima. Potpuno mi je jasno koliko joj je cijelim svojim bićem, postojanjem, radom i stvaralaštvom u svakome trenutku i do kraja svjedočio. Bio je njezin najbolji primjer. Model, rekli bismo danas sve uvrježenijim (novo)metodičkim rječnikom.  Modelirao je vedrinu. Oprimjerivao i uprimjerivao. Živio.

Ne pada mi na pamet dodati ni slova, ni zareza, a kamoli riječi sjajnoj izreci i velikom vječnom pozivu na vedrinu Josipa Prudeusa. Po književnosti se ne smije prčkati, a osobito ne po malim formama. Kada kažem malim, ne mislim naravno ekspresivno malim, nego opsegom, brojem znakova i riječi. Sažetima i zgusnutima.

Međutim, baš iz poštovanja prema osobi i djelu iskreno cijenjenoga kolege, u vremenima u kojima nema valjda išta vrjednije no iskreno se i do suza smijati i pronalaziti utemeljene razloge za to (a to je umijeće, pa i umjetnost po sebi), bitno je osvrnuti se na nekoliko detalja vezanih uz temu smijeha u učionici.

■ Smijeh se ne može (i ne smije) naručivati

Kako živimo u vremenima kada se radost i dobro raspoloženje znaju prizivati pod svaku cijenu, i ne samo prizivati, nego doslovce naručivati, kada se nameću poput radnih zahtjeva koje treba ispuniti, nastavnih jedinica i sadržaja koje valja obraditi, ishoda do kojih treba doći ma kako (smij se! – jer ako se ne smiješ, nisi „pozitivan“, a ako nisi pozitivan, ne valjaš), moram reći i ovo:

Tijekom godina rada u nastavi, kao i tijekom godina refleksija o radu u nastavi, shvatila sam da ima učitelja koji nisu skloni smijehu. I pritom ne mislim na one koji su mrzovoljni i pesimistični, ili destruktivno sarkastični pa i cinični, koji lutaju nekim teškim gudurama i maglama, ili im je pak jedini osmijeh onaj kada se komu rugaju. Ne, ne mislim na njih. (I njih treba i prihvatiti i razumjeti, koliko se to može u okružju i tempu kakav stvara škola, svakako im treba pružiti kakav prostor izražavanja pa i samorefleksije u obliku u kojem će najmanje štetiti drugima, no – to je nova tema, ne mislim sada na njih.) Mislim na one koji, bez obzira na to što nisu skloni smijehu, ili barem tako izgleda (da nisu skloni), uvijek su iznova vrhunski učitelji, predavači i motivatori, pedagozi i metodičari.

Kada malo razmisim, moguće da se i oni najokorjeliji nesmijači ipak smiju, ili barem osmjehuju, te da učenici to i prepoznaju. Jedino što njihov osmijeh nije na usnama, nego – u očima. A upravo to i jest istinski smijeh, onaj koji nije samo u izrazu lica, nego i oka. (Kada se prisjetim, takav je bio i osmijeh Josipa Prudeusa. Bio je katkad i na usnama, ali uvijek je bio u oku.)

■ Vjerodostojnost prije svega, jer vjerodostojnost nema ni zamjene ni nadomjestka

I dalje, vezano uz smijanje i nesmijanje, ali i šire od toga, shvatila sam tijekom svih tih godina i to da je temeljna odlika vrsnoga učitelja i profesora njegova autentičnost. Pa tako i onaj dio autentičnosti koji je vezan uz smijeh, ili uz ozbiljnost. I jedno i drugo je dobro kada proizlazi iz osobe i osobnosti, iznutra, ne izvana, kada nije umjetno ili namješteno, kada se ne radi reda radi ili zato što bi tako bilo zgodno, što to uprava ili bilo tko drugi zahtijeva; jer samo kada je iskreno i izraz nepatvorene autentičnosti, može istinski doprijeti do učenika, a to pak znači da će se kod takvih – vjerodostojnih – učiteljica i učitelja i znanje bolje primati, vještine snažnije i na dulje staze svladavati te sveukupno bolje napredovati, negoli što će se to događati kod onih koji nisu vjerni sebi, koji ne uspijevaju doprijeti do vlastite vjerodostojnosti, koji ispunjavaju narudžbe drugih.

Vjerodostojnost prije svega – bez obzira na pedagoški ili životni stil, bez obzira na to je li tko skloniji smijehu ili ozbiljnosti.

Još jednom, osmijeh je u oku; a učenici ga uvijek i bez pogreške prepoznaju, i kad je vjerodostojan, i kada je lažan. Nema većih detektora od njih.

U nastavku pak možete pročitati članak američke učiteljice s Floride koji govori o smijehu i vedrini u učionici, kako ih uspostaviti, kako ih zadržati, zašto ih se ne treba bojati. Jednom kada ih udomite u svojem nastavnom okružju, sve se mijenja. Nabolje, naravno.

Članak You Can Smile! Classroom Management Tips objavljen je na mrežnim stranicama AMLE.

Postoji izreka: „Samo strogo!“ Ili, doslovce prevedeno: „Nema osmijeha do Božića.“ I koliko se vas drži toga pravila u uvjerenju da ćete, ako se osmjehnete prije božićnih blagdana, izgubiti kontrolu u učionici?

Vrijedi li ta izreka za današnje učenike i učitelje? Razmislite o tome za trenutak: Ako ste u učionici konstantno bez osmijeha, to bi značilo da ste nesretni ili da ne želite raditi to što radite. Je li to poruka koju želite slati svojim učenicima?

Ako tehnike upravljanja razredom primijenite s pozitivnošću i predanošću, možete se smiješiti od prvoga dana i ne morate se pritom brinuti da će vas vaši učenici „žive pojesti“.

Svaki se učitelj povremeno susreće s poteškoćama u upravljanju razredom. Međutim, možete se pripremiti i odgovoriti na svaki izazov koji se pojavi tako što ćete poznavati i primijeniti određene postupke i metode.

U nastavku vam nudimo temelje plana upravljanja razredom tako da se možete usredotočiti na ono što je uistinu ključno: učenje!

Izgradite odnose.

Već ste zasigurno čuli ovu tvrdnju: Učenicima nije stalo do vašega znanja dok oni ne saznaju da vam je stalo. I to je istina. Poštovanje je nešto što teče u oba smjera. Morate pružiti poštovanje da biste ga primili. Jednom kada uspostavite primjeren odnos učenik-učitelj, otvorili ste vrata kroz koja će vas učenici moći primiti u svoj život. Sada kada im nešto značite, manja je vjerojatnost da će se neprimjereno ponašati. Izgradnja odnosa sama je srž snažnoga upravljanja razredom.

Izrazite jasna očekivanja.

Učenici moraju znati što od njih očekujete; moraju također znati posljedice kada posrnu u ispunjavanju tih očekivanja. Očekujte izvrsnost, i izvrnost je ono što ćete dobiti.

Svojem sam razredu objavila dva očekivanja:

1.] Neprihvatljivo je da me učenik ometa u poučavanju ili da drugoga učenika ometa u učenju.

2.] Ne prihvaćam ponašanje koje nije na najveću moguću dobrobit učenika koji se opredijelio za takvo ponašanje te koje nije na najveću moguću dobrobit ostalih učenika.

Svoja očekivanja osnažujem standardima ponašanja koji vrijede u mojoj učionici:

♦ U učionicu ulazite spremni za učenje.

♦ Odmah pristupate poštivanju i primjeni uputa.

♦ Mudro upravljate raspoloživim vremenom.

♦ Razvijate suradnju.

♦ Preuzimate odgovornost za odluke.

♦ Poštujete druge.

Od samoga početka objasnite, provodite te dodatno učvrstite svoja očekivanja i kriterije. Ako na samom početku izložite jasna očekivanja, ako ulažete u kriterije prema kojima ćete mjeriti učenikova postignuća i razvitak te ako uvijek iznova ulažete u navike i ponašanja koja smatrate dobrima i prihvatljivima, vaš će odnos s učenicima cvasti.

Vi ste njihov profesor i učitelj, ne njihov prijatelj. Niste ondje kako biste tražili njihovo odobrenje za ono što radite. Na dulje će vas staze više poštivati ako im omogućite vodstvo koje im je potrebno u njihovu rastu i uspjehu.

Budite dosljedni.

Dosljednost je nit vodilja koja sve ostalo povezuje i stavlja na svoje mjesto. Bez dosljednosti se očice upravljanja razredom paraju i pletivo se raspada. Zadanoj riječi i ponašanjima morate ostati vjerni. Ako posustanete, izgubit ćete vjerodostojnost u očima svojih učenika. Bez dosljednosti učenici gube orijentaciju i usredotočenost.

Govorite ono što mislite i mislite to što govorite! Vaši će učenici prozrijeti ako pričate prazne priče, a djela izostaju.

Djelujte anticipativno.

Ako prevenirate probleme umjesto da na njih djelujete reaktivno, znači da u učionici osiguravate izostanak kaosa. Jedan od načina anticipativnoga djelovanja jest ostati povezan s učenicima. Nemojte sjediti za svojim stolom, krećite se prostorom. Budite među njima i u interakciji s njima. Vaša blizina i neposrednost nedvojbeno će poništiti poteškoće u ponašanju.

Budite uključeni

Vještina postizanja da učenici u procesu učenja budu uključeni i zaokupljeni vjerojatno je glavni ključ uspješnoga upravljanja razredom. Kada su učenici zaokupljeni onim što rade, usredotočeni su na zadatak koji je pred njima te nemaju vremena za glumatanja iz dosade ili nestašluka. Zapamtite, besposlen je um đavolje igralište! Stoga postignite da su učenici zaokupljeni učenjem!

■ Jednostavno se smiješite…

Katkad se učenici ponašaju neprimjereno te ruše granice bez obzira na to što vi pritom poduzimali. Što tada? Trebate li svoja očekivanja i kriterije jednostavno napustiti, izbaciti ih kroz prozor?

Naravno da ne!

Budete li slijedili nekoliko jednostavnih postupanja, i dalje svoj razred možete zadržati pod nadzorom:

IMAJTE PLAN. Razradite kako ćete reagirati na određenu situaciju i prije negoli se ona pojavi.

IZBJEGNITE SUKOB ako je ikako moguće te mudro odabirite svoje bitke. Nemojte sve snage ispucati na nečemu nevrijednom i sitnom.

„SREŽITE U KORIJENU!“ Loše ponašanje zaustavite već pri pojavi prvoga znaka. Ne dopustite da se razgrana i izmakne kontroli. Razmišljajte o prevenciji umjesto o kaznama.

OSTANITE MIRNI I POD KONTROLOM. Vikanje nikada ništa nije riješilo! Nikada nemojte dopustiti da vas vide kako se preznojavate. Vi ste odrasla osoba, i vi ste nadležni.

NIKADA SE S UČENIKOM NE UPUŠTAJTE U SVAĐE. Tako gubite autoritet.

NIKADA UČENIKE NEMOJTE STJERATI U KUT, dovesti ih u potpuno bespomoćnu poziciju u kojoj je napadnuto njihovo dostojanstvo. Izvući će sva raspoloživa sredstva (kuku i motiku) kako bi se odande izbavili.

NIKAD NE KORITE UČENIKE PRED DRUGIM UČENICIMA. Oni će svoj obraz spasiti, a vi svoj izgubiti. Omogućite im izlazak iz učionice, dalje od ostalih učenika, te ondje jedan na jedan porazgovarajte o spornom događaju ili ponašanju. (Ja to zovem razgovorom od srca k srcu.) Otvoreno im recite da takvo ponašanje nije prihvatljivo, ali ujedno pokušajte otkriti što je do njega dovelo, zašto se učenik ponio tako kako se ponio. To je dio izgradnje odnosa koji su toliko bitni!

PITANJIMA PONAŠANJA I DISCIPLINE POZABAVITE SE SAMI KAD GOD JE TO MOGUĆE. Ako učenike za svaku sitnicu šaljete ravnatelju ili pedagogu, gubite autoritet, a oni gube vrijeme namijenjeno učenju.

NIKADA NEMOJTE PODMIĆIVATI UČENIKE KAKO BISTE IH NAVELI NA PRISTOJNO PONAŠANJE. Takvo upravljanje razredom potiče cjenkanje koje učenicima onemogućuje preuzimanje odgovornosti za primjereno ponašanje.

Nemojte dopustiti da ometanja i neredi u učionici potroše vrijeme namijenjeno učenju i poučavanju. Predloženim se postupanjima možete poslužiti kako biste stvorili vlastiti plan upravljanja razredom.

Primijenite li odgovarajuće korake, ubrzo ćete spoznati da je osmijeh ne samo moguć, nego i nuždan!

Da, učenicima je potrebno vodstvo i organiziranost, ali potrebni su im i mogućnost uključivanja, osjećaj da ih drugi poštuju te da im se netko osmjehnuo.

Voljeli bismo čuti vaša razmišljanja o ovoj temi. Jeste li u učionici nasmijani ili disciplinu i radnu atmosferu nastojite među ostalim načinima zadržati i ozbiljnim izrazom lica? Kakav je vaš nastavni stil – strog ili opušten, ili nešto potpuno drukčije od svega spomenutoga?

Svoja iskustva i komentare možete podijeliti ispod objave članka na profilu Školskoga portala na Facebooku.

■ NAPOMENA ■ piše: Snježana Mostarkić ■ autorica američkoga teksta:  Theresa L. Roberts – učiteljica i autorica iz američke države Floride, u obrazovanju radi od 2009. godine ■ tekst je mjestimice uređen i prilagođen, a poveznica na izvornik nalazi se na kraju ove napomene  ■ SAD: AMLE – organizacija koja se bavi obrazovanjem djece u dobi od 13. do 16. godine ■ izvornik: www.amle.org ■