„Skrbimo za učenike koji mogu u bilo kojem trenutku iskusiti cijeli niz izazova. Od teških situacija u njihovim domovima kao što su beskućništvo, nesigurnost vezana uz opskrbljenost hranom te traume do izazova koji se događaju u školi, a koji uključuju zlostavljanje i nasilje – problemi s kojima se suočavaju mladi neizbrojivi su. S obzirom na to da iz dana u dan skrbimo za svoje učenike, naša empatična narav može dosegnuti točku slamanja“, piše Nicole Homerin, učiteljica i autorica iz Bostona.

Što podrazumijeva suosjećajna ili emocionalna iscrpljenost, kako ju prepoznati i što učiniti kada ju uočimo – pročitajte u današnjem članku.

Članak Too Many Teachers Are Suffering From Compassion Fatigue Without Realizing It objavljen je na portalu WeAreTeachers.

Učitelji su dobro upoznati s pojmom sagorijevanja na poslu. Podatci pokazuju koliko je ta pojava invazivna. U usporedbi s drugim poslovima u SAD-u, najpogođeniji sagorijevanjem na poslu upravo su učitelji i profesori u dvanaestgodišnjem osnovnoškolskom i srednjoškolskom obrazovanju.

Nešto o čemu se mnogo ne govori, a što doprinosi sagorijevanju jest suosjećajna iscrpljenost [upotrebljava se i naziv emocionalna iscrpljenost – nap.].

Mnogi su učitelji podložni suosjećajnoj iscrpljenosti te vjerojatno osjećaju znakove i simptome a da toga nisu ni svjesni.

Što je točno suosjećajna iscrpljenost i zašto je bitna za nas učitelje?

Što je suosjećajna iscrpljenost?

Carla Joinson prva ju je opisala 1992. godine vezano uz sestrinstvo. Istaknula je kako medicinske sestre i tehničari pokazuju znakove i simptome sagorijevanja izravno povezane s pružanjem njege i skrbi koje su u srži njihova posla. Charles Figley je 1995. godine proširio određenje Carle Joinson opisavši stanje kao posttraumatski stresni poremećaj ili reakciju, koji su izravno povezani s osjećajima bespomoćnosti i psihološke uznemirenosti, a javljaju se kod osoba zaposlenih u strukama pružanja njege i pomoći.

Znakovi i simptomi sagorijevanja na poslu i suosjećajne iscrpljenosti mogu izgledati vrlo slično: kronična psihička i emocionalna iscrpljenost, isključenost, izostajanja s posla, mentalne zdravstvene poteškoće kao što su depresija, anksioznost i PTSP, poteškoće sa spavanjem, osjećaj nepovezanosti ili preopterećenosti te opći gubitak zanimanja i motivacije.

Međutim, postoji i ključna razlika: sagorijevanje se u pravilu javlja nakon duljeg razdoblja preopterećenosti poslom dok se suosjećajna iscrpljenost pojavljuje gotovo odmah kao reakcija na određeni događaj ili okolnost.

Kako kod učitelja prepoznati suosjećajnu iscrpljenost?

Trebalo bi nas iznenaditi to što ne govorimo dovoljno o suosjećajnoj iscrpljenosti. U struci koja je dominantno ženska često se očekuje da naš „majčinski“, „suosjećajni“ instinkt bude na raspolaganju i prekovremeno, pritom besplatno i s vrlo malom ili nikakvom potporom. A to znači zanemarivati identitet učiteljica i učitelja kao ljudskih bića, s osjećajima, empatijom i emocionalnim i psihičkim granicama.

Skrbimo za učenike koji mogu u bilo kojem trenutku iskusiti cijeli niz izazova. Od teških situacija u njihovim domovima kao što su beskućništvo, nesigurnost vezana uz opskrbljenost hranom te traume do izazova koji se događaju u školi, a koji uključuju zlostavljanje i nasilje – problemi s kojima se suočavaju mladi neizbrojivi su. S obzirom na to da iz dana u dan skrbimo za svoje učenike, naša empatična narav može dosegnuti točku slamanja. Emocionalan napor i dalje je napor.

Moje iskustvo emocionalne iscrpljenosti

I sama sam se suočila s djelovanjem suosjećajne iscrpljenosti. Nakon pet godina rada u području obrazovanja djece i mladih s poteškoćama, poučavajući učenike s rijetkim medicinskim dijagnozama kao i učenike s posebnim potrebama, dosegnula sam točku pucanja.

U nekoliko godina više je od deset mojih učenika preminulo zbog zdravstvenih komplikacija proizišlih iz njihovih stanja. Nastojala sam istodobno poučavati, tugovati te davati potporu svojim ožalošćenim učenicima.

Kako nisam bila svjesna postojanja suosjećajne iscrpljenosti, nisam se mogla ni pobrinuti za sebe te su emocionalne gnojne rane i dalje bujale pod mojom preopterećenošću i različitim zahtjevima koje je posao stavljao preda me, sve dok nisam doživjela potpuno sagorijevanje.

Dobra je vijest u svemu tome to što suosjećajna iscrpljenost zahtijeva kraći oporavak od sagorijevanja na poslu. Ako znakove i simptome prepoznamo dovoljno rano, možemo nešto poduzeti i prevenirati potpuno sagorijevanje.

Znanje je moć: primjena zabilježenih iskustava u procesu iscjeljenja

Prvi je korak vlastita edukacija, kao i upoznavanje svojih kolegica i kolega te vodstva škole. [U izvornome članku možete naći niz izvora i literature o ovoj temi. Sve ondje predloženo, na engleskom je jeziku. – nap.]

Ako osjećate emocionalnu iscrpljenost koja utječe na vaše zdravlje i ukupnu dobrobit, potpuno je u redu prekinuti s učiteljskim poslom i okušati se u nečemu drugom, bilo privremeno, ili trajno.

Stjecanjem samosvijesti te obrazovanjem u području osjećajne iscrpljenosti, shvaćamo da su i učitelji ljudi – i oni imaju osjećaje koji traže potporu i odgovarajuće postupanje kako bi mogli podizati iduće naraštaje suosjećajnih ljudi na upravnim pozicijama, suosjećajne vođe i predvodnike.

Voljeli bismo čuti vaša razmišljanja o ovoj temi. Jeste li se susreli s emocionalnom iscrpljenošću? Jeste li imali potrebe nešto poduzeti, vezano uz svoju dobrobit ili dobrobit svojih kolegica i kolega?

Svoja iskustva i komentare možete podijeliti ispod objave članka na profilu Školskoga portala na Facebooku.

■ NAPOMENA ■ izabrala i pripremila: Snježana Mostarkić ■ tekst je prilagođen i uređen, a poveznica na izvornik nalazi se na kraju ove napomene ■ Nicole Homerin – učiteljica i autorica iz Bostona, magistra edukacije u polju obrazovanja djece i mladih s posebnim potrebama ■ SAD: WeAreTeachers – portal koji objavljuje tekstove o školstvu i obrazovanju ■ izvornik: www.weareteachers.com ■