„Zašto ljudi ostaju u ovome poslu ako im ne odgovara?“ zapitala se jedna učiteljica, a odgovor joj pružila savjetnica u obrazovanju i sveučilišna predavačica Elizabeth Pappas.

Članak Help! The Teacher Next Door Hates Her Students and I Can’t Stand By and Watch This objavljen je na portalu WeAreTeachers.

Dragi WeAreTeachers,

kako zaboga učitelji mogu reći da ne vole djecu? Nedavno, tijekom sjednice u našoj predmetnoj nastavi, jedna je učiteljica to izvalila i mnogi su se smijali. Ta me je izjava potpuno otrijeznila. Ostala sam zatečena. Nakon što je kolegica tako komentirala, ravnatelj se pravio da je prečuo.

Od tada osjećam da ne mogu to zanemariti i prešutjeti.

Mislim, zašto bi ljudi upisivali učiteljski fakultet i većinu svojega aktivnoga dana provodili s djecom ako ih ne vole?

Vaša

Djeca su sve

ODGOVOR:

Draga Djeca su sve,

niste prva osoba iz obrazovanja koja ističe koliko je uznemirujuće čuti učitelje kako negativno govore o djeci ili o njihovim obiteljima.

Naš jezik izraz je naših uvjerenja, a uvjerenja utječu na radnu atmosferu. Razbacivanje lošim komentarima nezdravo je i toksično!

Naime, biste li željeli da vaše dijete boravi u učionici s takvim učiteljem ili učiteljicom? Jer ja svojemu to ne bih poželjela.

Znaš da djeca ne uče od osoba koje im se ne sviđaju?

Rita PIERSON

Po svemu sudeći, učitelj koji kaže da ne voli djecu, nije sretan na poslu. Na žalost, ta vrsta energije stvara uvjete u učionici koji negativno utječu na djecu i učenje. Pa zašto ljudi ostaju u poslovima koji im ne odgovaraju? Možda je tijekom vremena došlo do iscrpljivanja i potrošenosti. Možda se osjećaju nemoćnima da bi krenuli u kakvu promjenu. Moguće je i da se na upravljačkome mjestu nalazi prezahtjevna osoba koja im zadaje nove izazove preko svake mjere pa su njihova ukupna dobrobit i dobra volja na rubu izdržljivosti. Na kraju krajeva, dobri odnosi s upravljačkim strukturama u školi i drugim učiteljima i kolegama imaju iznimno veliku ulogu.

Edukatorica i govornica na platformi TedTalk Rita Pierson imala je potrebu nešto poručiti takvim učiteljima:

„Kolegica mi je jednom rekla:

Ne plaćaju me da mi se djeca sviđaju. Plaćaju me da ispredajem lekciju. Ja ih trebam poučiti. Oni trebaju naučiti. Slučaj završen.

Na to sam joj odgovorila:

Znaš da djeca ne uče od osoba koje im se ne sviđaju?

Ona će na to:

To je samo hrpa budalaština!

Završno sam joj odgovorila:

U redu, možda je hrpa budalaština, ali tvoja će godina biti duga i mukotrpna.“

Potičem vas da porazgovarate s ravnateljem. Možda mu možete reći nešto slično ovomu:

„Razmišljala sam o protekloj sjednici kada je jedna od naših kolegica poviknula da ne voli djecu. Osjećam se loše zbog toga. Još više me uznemirilo kada su se mnogi na to samo nasmijali, a nitko se javno nije osvrnuo na taj komentar. Što ti misliš o tome? Kako bismo mogli porazgovarati o tome pitanju?“

Učiteljski posao dovoljno je zahtjevan da bi mu se dodavala i toksičnost koja ga čini nemjerljivo zahtjevnijim i težim. Želim vam da zadržite svoj afirmativan pristup i povežete se s učiteljicama i učiteljima koji svoj posao rade s dostojanstvom, ljepotom i pozitivnim pristupom.

■ NAPOMENA ■ izabrala i pripremila: Snježana Mostarkić ■ Elizabeth Pappas – učiteljica, sveučilišna predavačica, autorica i savjetnica u obrazovanju ■ SAD: WeAreTeachers – portal koji se bavi temama iz područja školstva i obrazovanja ■ izvornik: WeAreTeachers ■