Udruga „Sijede vrijede“ uputila je učenicima od 5. do 8. razreda u Republici Hrvatskoj poziv na sudjelovanje u natječaju kako bi potakli i unaprijedili poboljšanje kvalitete života osoba starije životne dobi, potakli socijalnu uključenost starijih, promicali razvoj društvene suradnje, međugeneracijske solidarnosti i volonterstva te senzibilizirali javnost o potrebama starijih osoba.

Kristijan Škrnički, učenik 7. razreda i član Novinarsko-literarne skupine Osnovne škole Vladimira Nazora iz Nove Bukovice, na poticaj svoje mentorice i učiteljice hrvatskoga jezika Božice Filipović-Veg, istraživao je mrežne stranice Škole i školski list „Cvrčak“ te napisao rad u kojem je prikazao većinu školskih aktivnosti, projekte i radionice održanih u posljednjih 10 i više godina koji su se realizirali uz suradnju i na dobrobit starijih mještana Općine Nova Bukovica.

Kristijan: Ovakve radove često pišem, član sam Novinarsko-literarne skupine pa nastojim što više sudjelovati u literarnim natječajima, a sudjelovao sam i na LiDraNu. U ovaj sam se projekt s lakoćom uključio jer u školi često provodimo aktivnosti i projekte u koje uključujemo starije sumještane. Iako nisam izravno sudjelovao u svemu, istraživao sam arhivu vijesti naše mrežne stranice. Želio sam pokazati svojim vršnjacima koliko nam stariji vrijede i da ih ne smijemo zaboraviti.

Udruga „Sijede vrijede“ od svih pristiglih radova izabrala je i nagradila tri najbolja rada:

prva nagrada u iznosu od četiri tisuće kuna, druga nagrada dvije tisuće kuna, a treća nagrada tisuću kuna.

Kristijan je za svoj pisani rad osvojio prvu nagradu i maksimalni novčani iznos.

Kristijanova mentorica, učiteljica hrvatskoga jezika, kaže kako je vrlo ponosna na rad učenika i Škole jer je i ova nagrada dokaz da sve što rade, rade dobro, da cijene i vole svoje bake i djedove, ali i sve starije mještane Općine, uključujući  ih u što veći broj aktivnosti, a svojim primjerima žele motivirati i ostale da učine isto.

Ravnateljica OŠ Vladimira Nazora iz Nove Bukovice Lareta Žubrinić govori u ime svih učitelja i djelatnika Škole kada kaže da je iznimno ponosna i sretna zbog Kristijana koji se već dokazao kao vrlo uspješan u novinarskom i literarnom istraživanju. Ističe kako je ovo  još jedan od rezultata rada i dokaz kako i male škole poput bukovačke imaju uspješne i motivirane učenike i učitelje. Nagradni iznos odlično će doći u nabavi lektirnih i ostalih književnih djela za školsku knjižnicu, a i Kristijanu slijedi nagrada!

Naši stari – riznice znanja i vještina

Jednoga dana učiteljica je ušla u razred i zamolila nas da napišemo sastavak u kojem ćemo opisati na koje sve načine nasmijavamo i uveseljavamo naše bake i djedove te sve starije sumještane naše općine. Svatko od nas voli svoju baku, svoga djeda, to je jasna i normalna stvar. Mislim da ne postoji nitko drukčiji. No, još je značajnije i veće voljeti tuđu baku i djeda, zar ne? A naši su stariji svakodnevno s nama u mislima, aktivnostima i planovima.

Uključujemo ih gotovo u sve. Pročitajte strpljivo i pažljivo sljedeće retke i dokazat ću vam.

Započeli smo još davne 2010. godine akcijom „Proslavimo Božić zajedno“. Većina nas još je bila u pelenama, neki se još i nisu rodili. Generacija petaša, koja je prošla hodnicima naše škole, te se zime pripremala za humanitarni čin kojim su željeli razveseliti starije i usamljene na području općine. To su bake i djedovi koji žive sami, željni osmijeha, razgovora i par lijepih riječi kako bi znali da nisu zaboravljeni. Vrijedne ručice učenika uz pomoć učiteljica ispekle su kolače, izradili i napisali prekrasne božićne čestitke, ponijeli koju voćku kako bi nam bakice i dedeki ostali zdravi u hladnim danima te uz pjesmu i dobru volju posjećivali njihove domove. U svakom smo domu bili lijepo primljeni, svaki naš sumještanin obradovao se znaku pažnje, ali ono što nam nisu rekli, a to nam pokazuje suza u oku koju skrivaju, jest da im je prije svega drago da nisu zaboravljeni. I nisu jer se ova akcija održala do danas, a ovoga Božića, 2020. godine bila je čak 10. jubilarna akcija „Proslavimo Božić zajedno“. Učenici i generacije se izmjenjuju, ali dobra djela ostaju. Nadamo se da će ostati još jako dugo. U čestitkama koje izrađujemo i ukrašavamo (svake ih godine osmišljavaju peti razredi), našim mještanima pišemo da im želimo sretne blagdane, da ih provedu u zdravlju i veselju te poručujemo da nisu sami,  da mislimo na njih.

Također, u sklopu nastave Hrvatskoga jezika, na brojne načine pokazujemo našim bakama i djedovima koliko nam znače i koliko ih cijenimo, a jedan od načina je i mjesečni projekt u 6. razredu koji se zove „Bake i djedovi u školskim klupama“. Projekti se mijenjaju svake školske godine, no ovaj se zadržao. Pitate se zašto baš taj? Zato što učenici uživaju u intervjuiranju svojih baka i djedova, a bake i djedovi uživaju još više što mlade zanima nešto iz njihova doba školovanja. Osjećaju se važnim, osjećaju povezanost umjesto međugeneracijskog jaza, vraćaju se u djetinjstvo i na kraju pronađu zajedničke stvari i osjećaje, probleme ili šale, a to je vrjednije od same ocjene iz projekta. Učenici ispituju bake i djedove o tome gdje su išli u školu, kako je škola izgledala, koje su predmete imali, što je drukčije u odnosu na današnje vrijeme, jesu li ih učitelji kažnjavali, jesu li nosili uniforme i slično, a nakon toga još zajednički potraže fotografije iz školskoga doba bake ili djeda, stare svjedodžbe, pisanke ili pločice s kredom, pokažu ih u razredu te ispričaju što su sve saznali. To su sati na kojima najpažljivije slušamo jedni druge. Ako učenik nema živuće baku ili djeda, tada može plakat izraditi razgovorom sa susjedom ili starijim mještaninom po želji. Kaže učiteljica da se, u ovih 10 godina kako zadaje ovaj projekt učenicima, ne sjeća da ga netko nije napravio.

Kako bismo još više osvijestili vršnjacima koliko nam stariji vrijede, za školski smo list istraživali i stare zanate na području općine pa smo ispitivali starije koji se još sjećaju da je nekad u našem mjestu bio i mesar, krojač i obućar te još mnogo zaboravljenih zanata, a od 2019. godine osnovan je i školski Volonterski klub koji mnogim akcijama poručuje: „Niste sami!“.

Obilježavamo i Međunarodni dan muzeja, a prilika je to da upoznamo i Zavičajni muzej Nova Bukovica koji vrijedno čuvaju i uređuju naše bake i mame, članice udruge „Bukovica u srcu“. Taj dan provedemo u druženju sa starijima koji se prisjećaju svojih prvih učiteljica, prvih pjesmica koje su morali znati napamet, prvih priča koje još znaju vrlo zanimljivo prepričati. Prepričavali su nam igre kojima su kratili duge zimske noći, ali su nam pripremili i provu s pekmezom, kolač naših i njihovih baka koji je i dalje slastan, bez obzira kojoj generaciji pripadate. Svaka generacija veseli se odlasku u muzej i druženju s bakama jer bake su superheroji našeg mjesta i živuće legende čije riječi upijamo i prenosimo novim naraštajima koji dolaze. Ne samo što uživamo mi kao učenici nego se i naši stariji osjećaju korisnim i vrijednim zajednici.

Uz sve navedeno, moram još napisati da sam proučavanjem mrežne stranice Škole, koja bilježi sve provedene akcije i projekte, naišao na podatak kako je dosad svake godine tijekom proljetnih praznika organizirana u Školi radionica za učenike, a neke od njih bile su  Mala škola veza te Mala škola enkaustike u koje su  bile uključene starije mještanke. Učenicima su demonstrirale tehniku veza te izradu predivnih slika pomoću glačala i boja. Svaki put uživamo u novim spoznajama, a nedostatak predmeta poput Domaćinstva ili slično nadomještaju nam naše bake kao prave riznice znanja i vještina.

Naša je Škola provela i cjelogodišnje projekte pod nazivom „ZaIGRAna škola“ – Zaboravljene igre našeg zavičaja (2014./2015.) te „Gastronomske i zanatske osobitosti Općine Nova Bukovica“ (2010./2011.).

„ZaIGRAna škola“ bio je projekt u kojem smo proučavali tradicionalne igre kako bi se razvila svijest i potreba druženja među vršnjacima, ali i sa starijim osobama te kako bismo istražili i sačuvali stare igre od zaborava. Za veliku većinu tih igara ne bismo ni znali da nije naših baka i djedova. Igrali smo se cijele godine, a uz igru s njima i učili. Uključeni su bili i članovi Matice slovačke Miljevci, Udruge žena „Bukovica u srcu“, KUD-a „Lipa“ Nova Bukovica, roditelji, bake, djedovi i drugi srodnici učenika. Gradili smo bunare od tekunica, izrađivali drvene igračke, igrali igre jabukama, „gumike“,  tradicijske igre plesa i pjesme, slikali omiljene igre baka/djedova, bacali potkove na štap i još mnogo toga.

„Gastronomske i zanatske osobitosti Općine Nova Bukovica“ bio je projekt u kojem su opet ključnu ulogu odigrali naši stari upoznavši nas sa starim jelima i zanatima, a kao rezultat svih aktivnosti nastala je višejezična brošura tradicionalnih recepata.

Sve provedene aktivnosti redovito pišemo i objavljujemo na mrežnoj stranici Škole gdje objavljujemo i fotografije te učeničke radove, a o svemu napisanom svjedoče i svi brojevi našeg školskog lista „Cvrčak“ koji izlazi svake godine u svibnju.

Naše su bake i djedovi, naši su stariji prave enciklopedije znanja, iskustva, zanimljivih priča i vještina zato ih nastojimo uključiti u sve što radimo. Njima posvećujemo naše školske priredbe iz generacije u generaciju kako bismo izmamili osmijehe na njihova lica, kako bismo im pokazali koliko nam znače i koliko ih volimo, kako nikad ne bi osjetili da su usamljeni i zaboravljeni. Oni su bili tu za nas kada smo ih trebali, a nisu tražili plaću za svoja djela. Sada je naš red da im tu ljubav vratimo!