Jesmo li moji učenici 3. b razred i ja, iz OŠ “Ljudevit Gaj” Krapina, predvidjeli budućnost, ne znam, ali potreba za zdravom hranom, povratak čovjeka prirodi, uz svakodnevno slušanje slogana Zajedno za zdravlje – sigurno su bili poticaj za ostvarenje našega  projekta “Maslačak za zdravlje”.

Podijelila bih s vama doživljaj iz razreda – kako sam ja to dobila “bubu u uho “ za taj projekt. Razgovarajući sa svojim učenicima trećega razreda o zdravoj prehrani, priznala sam im kako obožavam jesti mlade izdanke maslačka ili, kako ga u našemu zavičaju zovemo, regmeta.

Većina učenika iznosila je svoja iskustva o zdravoj prehrani u roditeljskome domu, a jedna učenica, pomalo zgrožena tom pričom, uzviknula je: “Nisam krava pa da jedem travu!“

Nastao je muk u razredu. Zatečena učiteljica, zatečeno dijete, zatečeni učenici! Trenutak potom prolomio se veliki prasak smijeha u razredu.

Kako ne bi bilo kravica u razredu, a sve u skladu s Nastavnim planom i programom prirode i društva trećega razreda (Upoznati ljekovito bilje iz zavičaja), krenula sam u provedbu projekta Maslačak za zdravlje.

Cilj je projekta upoznati učenike s  ljekovitim svojstvom maslačka. S učenicima i roditeljima  izradila sam vremenik provedbe projekta i utvrdila  aktivnosti koje ćemo provesti kako bismo ostvarili ishod (Ubiranje, kuhanje sirupa; logo projekta, dizajn proizvoda, reklama i prodaja).

U veljači, još prije negoli smo svi zbog korona virusa morali u izolaciju, u skupinskome radu te individualnim istraživanjem kod kuće, učenici su upoznali dijelove biljke te ljekovita svojstva maslačka.

Pomogla nam je u tomu i moja sustručnjakinja, knjižničarka Suzana PRACAJIĆ, koja je pokazala učenicima kako se služiti referentnom zbirkom. Ubrzo je nastao i zajednički edukativni plakat.   

Kako bih potaknula još veći interes za projekt, ostvarila sam teme građanskoga i zdravstvenoga odgoja te kod učenika razvijala različite vještine. Osim toga, uključila sam ih u tradicionalni Fašnik u Krapini. Budući da je u to vrijeme bila aktualna tema štrajka, iskoristili smo štrajk kao sredstvo za propagandu. Vješte su dječje ruke izradile prekrasne kostime i plakate za taj događaj. Za sudjelovanje učenici su dobili vrijednu nagradu.

I eto pravoga poticaja za nastavak rada i razvijanja svijesti da se rad i trud isplati.                                  

Sljedeća aktivnost projekta bila  je prepoznavanje i ubiranje biljke u prirodi. Slijedio je dogovor s roditeljima – odredili smo mjesto (naravno, u blizini kleti) te dan provedbe (29. veljače). Pripremili smo potreban pribor i opremu (nožići, platnene torbe…) te izradili autohtoni  jelovnik s maslačkom.

No korona virus, zabrana okupljanja i prekid nastave u školi utjecali su na to da naš cijeli projekt padne u vodu.

U prvom tjednu nastave na daljinu i košmara u kojemu smo se našli – kada smo se svi trudili uspostaviti s učenicima digitalni kontakt – dobila sam prekrasne fotografije svojih učenika i roditelja. Ipak nije sve propalo!

Ponekad i učiteljica treba poticaj učenika i roditelja. Shvatila sam da je vrijedno to što smo zamislili. Projekt ide dalje – makar i na daljinu.  Za mene je to ŠKOLA ZA ŽIVOT!

■ Piše: Marija KLASIĆ, učiteljica savjetnica razredne nastave ■ OŠ “Ljudevit Gaj “ Krapina ■ Radi 29 godina u krapinskoj osnovnoj školi. Voditeljica je dječje folklorne skupine s kojom niz godina predstavlja školu na mnogim manifestacijama. U izvanškolskome radu aktivna je voditeljica folklora u KUD-u Pregrada te volonterka u Udruzi osoba s intelektualnim teškoćama iz Krapine. ■