♦ OŠ IVANOVEC ♦
Slikopriče – lektira koju je lako čitati
objavljeno: 24. travnja 2025.
Veći izazov, nakon usvajanje slova i početnog čitanja i pisanja, za većinu prvašića je i lektira. Za neke bauk, no za nas novo iskustvo i prilika uploviti u čudesni svijet mašte i naučiti nešto novo.
Prva lektirna djela – Grimmove bajke – čitala sam ja, a zatim smo ih interpretirali zajedno, na satu. Cilj je bio da im čitanje postane užitak pa smo tako svaki tjedan na satu razrednika čitali po jednu bajku – najprije ja, a zatim su oni donosili svoje slikovnice pa smo ih zajedno interpretirali.
S obzirom na to da smo usvojili sva slova i većina je učenika dosta dobra u čitanju, došlo je vrijeme i za prvu lektiru koju će sami čitati. Odabrala sam SLIKOPRIČE Željke Horvat-Vukelja jer smo se sa slikopričama i dosad susretali i čitali ih i svidjele su im se.
Na uvodnom satu lektire krenuli smo, kao i uvijek, od igre.
Točnije, od rebusa.
Kad smo otkrili lektirni naslov, krenuli smo u našu školsku knjižnicu i posudili knjige. Ponovili smo što je to slikovnica i proučili ilustracije. Objasnila sam im razliku između spisateljice i ilustratorice.
Zajedno smo pročitali i interpretirali prvu slikopriču koja je i na naslovnici slikovnice. Učenici su uočili što je sve djevojčica poduzimala kako joj ne bi bilo dosadno i vrlo su se brzo poistovjetili s njom. Pričali su o svojim iskustvima – kako su se i oni nekad borili s dosadom i čime su se zabavljali. Najavila sam da će se sad zabaviti čitanjem slikopriča, a zatim i izradom Lektire iz vrećice. Dala sam im upute kako će je izraditi i demonstrirala način prezentacije. Podijelila sam im listiće s uputama i dogovorili smo se za rok od dva tjedna za realizaciju zadatka.
Na satu lektire učenici su prezentirali svoje Lektire iz vrećice. Isticali su što im se dopalo u odabranoj slikopriči, koji su likovi u njoj, a objašnjavali su i zašto su odabrali predmete koje su stavili u vrećicu – kako su povezani sa slikopričom. Na taj sam ih način htjela potaknuti da se usmeno izraze bez treme pred suučenicima, da istaknu svoj dojam o djelu i da se dokažu u prezentaciji svojih zapažanja. S obzirom na to da moji učenici zaista vole pokazati sve što znaju, taj zadatak im nije bio problem. Osim toga, još uvijek svoje prijatelje nagrade pljeskom za obavljeni zadatak pa je i to dodatna vrijednost – priznati prijatelju da je obavio dobar posao i nagraditi ga za trud pljeskom. Osim što ih to veseli, istovremeno im je i dodatna motivacija za ubuduće.
Na drugom satu dobili su zadatak osmisliti i napisati vlastitu slikopriču od nekoliko rečenica te je pročitati suučenicima.
Već smo prije radili slične zadatke, osobito na satima dodatne nastave iz Hrvatskog jezika pa im to nije bio novi zadatak. Uradci su bili dosta dobri, a neki i vrlo maštoviti.
Na kraju sata napravili smo samovrednovanje. Svaki učenik je obojao sličicu koja ističe njegovo razmišljanje: Volim čitati slikopričeili Ne sviđaju mi se slikopriče.
Činjenica da je u samovrednovanju Mrgud – Ne sviđaju mi se slikopriče. ostao neobojen govori dovoljno. Svjesna sam da je to tek početak u razvijanju čitalačke pismenosti, ali je u svakom slučaju dobar početak. Tako dugo dok moje prvašiće vesele nove priče i vole ih slušati i čitati te interpretirati – mislim da smo na dobrom putu.
■ Napisala: Gordana JURAS, učiteljica razredne nastave, učiteljica mentorica | OŠ Ivanovec ■
