Slika o sebi uvelike utječe na život svakog čovjeka. Kako je počinjemo graditi već u najranijoj dobi djetinjstva, a živimo u izrazito brzim vremenima pa takve stvari i ne zamjećujemo, u svom sam razredu pokušala osvijestiti kod svakog učenika njegovu vrednotu i staviti naglasak na nju.

U razred nam je stigla nova učenica, potpuno tiha, pretjerano mirna i pomalo uplašena. Razlog preseljenja bio je rastava njezinih roditelja, što je dodatno kod djevojčice izazivalo niz negativnih emocija. Roditelji nisu zamjećivali njezine osjećaje zbog svojih životnih problema te nedostatka vremena. Rezultati, koje je postizala na testovima, dodatno su budili njezine negativne emocije i otvarali put zatvorenosti u samu sebe. Razgovarajući s djevojčicom, učiteljica je teško i polako razotkrila da ima narušenu sliku o sebi.

Razmišljajući o njoj, kao i o ostalim učenicima u razredu, sinula joj je ideja da napravi projekt u sklopu SRZ-a. Na prvoj projektnoj radionici dala je učenicima zadatak da na komadiću papira napišu jednu svoju osobinu koja ih čini zadovoljnima. Zadatak nije bio lak. Uočljivo je bilo da su odlični učenici te ona djeca koja dolaze iz cjelovitih obitelji, gdje učenici imaju veliku roditeljsku podršku, taj zadatak puno lakše i brže odradili od djece koja dolaze iz obitelji rastavljenih roditelja i pri tome imaju lošije rezultate u školi. Međutim, svi su uspjeli prepoznati jednu svoju dobru osobinu.

Tako je Marlena, djevojčica s početka ove priče napisala: „Ja lijepo crtam.” Zamolili smo je da nam nešto nacrta na ploču. Nacrtala je lik iz japanskih Anime crtića. Cijeli je razred zajedno s učiteljicom ostao  ugodno iznenađen tim crtežom. Kada je učenica čula izjave svojih razrednih prijatelja: „Vauuuuu kako je ovo lijepo! Tko te to naučio?”, na licu joj se pokazao osmijeh i iza skrivenog pogleda vidjela se dječja sreća.

Tada smo se dogovorili da će na sljedećem satu razrednika Marlena postati mala učiteljica i sve nas naučiti najprije što su Anime crtići, a onda i nacrtati jedan takav lik.

Djevojčica je već sljedeći odmor oko svoga stola imala nove razredne prijatelje koji su joj postavljali beskonačno mnogo pitanja, a ona se osjećala prihvaćeno i ugodno.

Sljedeći je sat razrednika Marlena došla u školu iznenađujuće spremna. Internet je iskoristila kao nešto dobro te je služeći se njime sama napravila prezentaciju o Anime crtićima, a onda je za djecu došao najzanimljiviji sat – učenje crtanja japanskih likova. Djevojčica je oponašajući svoju učiteljicu šetala po razredu, objašnjavala svakom pojedinačno što treba popraviti, kako držati olovku u ruci da ljepše osjenča lik. ( Slika 1.) Učionicom se širila pozitivna energija i naočigled se vidjelo kako samopouzdanje jedne povučene djevojčice raste. Nakon zvona, njezin nastavni sat nije bio gotov. Djeca su se dogovorila da će se naći na školskom igralištu poslije nastave i da će s Marlenom vježbati crtanje.

Povučena je djevojčica obogatila svoj život novim prijateljima, osjetila je da je uistinu posebna i da ima likovni dar koji je lijepo podijeliti s drugima. Kako je rasla njezina pozitivna slika o samoj sebi, tako su i njezini školski rezultati na testu postajali sve bolji, a ona se osjećala sretno. Za mene kao učiteljicu sreća svakog pojedinog djeteta najveći je uspjeh!

Nakon njezina uspjeha, krenuli smo dalje s ovim projektom. U razredu je i jedna učenica koja ima poteškoće u kognitivnim sposobnostima, no na svom papiriću napisala je: „ Ja znam svirati klavir.” Njezin je zadatak bio da nam na satu razrednika nešto odsvira. Katarina je održala svoj mali razredni koncert, a onda je sljedećih nekoliko sati podučavala svoje razredne prijatelje o notama! Osjećala se dobro, a razred je uživao u satu glazbene kulture.

Ovaj je projekt trajao jedno polugodište. Cilj je projekta bio razviti pozitivnu sliku kod djece koji je uspješno ostvaren. Osim razvoja pozitivne slike o sebi u razredu se razvijala izrazito pozitivna atmosfera, djeca su uočavala kako razlike među vršnjacima mogu imati svoje velike prednosti koje treba samo pozitivno usmjeriti.

■  Piše:  Katarina-Anita Šutalo, dipl. učitelj RN, mentor ■ OŠ Nikole Tesle, Zagreb ■  Katarina-Anita Šutalo majka je dvojice sinova. U privatnom i u profesionalnom svijetu djeca su njezina snaga i životni izazov. U svoje 23 godine rada često nailazi na djecu koja su obilježena težom obiteljskom situacijom. Najveći dar joj je pokazati, upravo takvim učenicima, da s ljubavlju i toplinom život izgleda i može biti puno ljepši, a rezultati puno bolji. ■