Na poseban se i jedinstven način već više od tristo godina obilježavaju pokladni običaji u Sutini i Neoriću, u Dalmatinskoj zagori. Zbog svoje su posebnosti i dugotrajnosti proglašene nematerijalnim dobrom.

Slijedeći stare običaje i tradiciju, učenici su četvrtog razreda postali mačkare i formirali  pokladnu povorku. Povorku prema običajima čine: veziri, did, babe, barjaktari, diverovi, neviste i na kraju cigani. Na čelu je povorke vezir. Odjeven je u bijelu košulju i bijele hlače. Nosi mornarsku kapu, crveni pojas i crvene čarape te o struku sablju. Preko ramena je crvena marama. Prsi krase po tri šarene kite na čije su niti nanizane raznobojne perle.

Nakon vezira ide did koji je odjeven u staru odjeću. Preko te odjeće je kabanica, a preko nje zvona. Na glavi je šešir i nosi sablju. On drži govor i zahvalu ispred kuće gdje je otvoreno. Slijede babe odjevene u staru žensku nošnju. Na glavi im je marama, o ramenu torba ili zobnica, za pojasom kudilja. One pjevaju i plešu. Nakon baba su barjaktari, a to su neoženjeni momci. Nose crne ili plave štofane hlače, bijelu košulju, crveni pojas. Preko košulje je prsluk – jačerma, a na njoj žuta marama ukrašena kitama i lopticama. Nakon barjaktara idu diverovi. Oni nose crvenu kapu sa strane na glavi, bijelu košulju, kumparan, crveni pojas ili pas i plave hlače, traperice. Na kumparanu su pričvršćene tri marame i kite. Nakon diverova su neviste s crvenim čarapama, bijelom šotanom obrubljenom čipkom. Nose krunicu, travešu naprijed, gore oplećak, a preko korpet te jačermu. Na glavi im je bijela vezena marama. Zadnji su cigani, a sa strane još jedan vezir koji drži red.

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

Pritom Sutinjani nose barjak dug pet do šest metara ukrašen raznobojnim trakama od krep-papira i nakićenkom koja bude duga oko tri metra. Na vrhu je barjak. Neorićani svoj barjak ukrase samo trakama i zastavom na vrhu.

Nakićenku izrađuju djevojke. Sastoji se od jedne naranče, devet jabuka, oraha, komadića rogača i kolača, suhih smokava. Sve se to niže na tri čvrsta konopca. Ona se, također, ukrašava raznobojnim trakama od krep-papira. Podiže se i mota oko barjaka.

Neorićani i Sutinjani se natječu čiji će barjak biti veći te tko može duže i više skakati na jednoj nozi držeći barjak. Djevojke i žene ne idu u mačkare.

U našoj povorci nije bilo dida i neviste, a ipak je bilo veselo. Barjak je bio velik i dobro ukrašen trakama i nakićenkom. Povorka je prošetala školom, školskim dvorištem i demonstrirala stare običaje. A najvažniji običaj je čiji će predstavnik dulje skakati na jednoj nozi držeći barjak na ramenu. Bučno se navijalo za obje strane, Neorić i Sutinu. Sutina je bila uspješnija. Nakon natjecanja, u skakanju s barjakom, zaorila se rera i ojkavica.

Pokladni običaji traju tri dana. Onaj tko najdulje izdrži skakanje na jednoj nozi držeći  barjak, postaje glavni junak mačkara.

Naše su mačkare i povorka mali doprinos njegovanju i čuvanju tradicije, običaja, kulturne baštine predaka i nacionalnog identiteta.

■  Napisala:  Vesna Šumanac, učiteljica razredne nastave u zvanju mentora, OŠ Neorić-Sutina, Neorić ■