Čarobni štapić, de luxe model, za znanje i razumijevanje svega, ultimativno je nastavno sredstvo na popisu želja učitelja. Nažalost, svaka godina iskustva u razredu pokazuje nam da čarobnog štapića nema, ali svojevrsna čarolija postoji. Postoji umijeće čarobiranja ili balansiranja raznim nastavnim sredstvima u ostvarivanju ciljeva i ishoda učenja i poučavanja. Ploča, udžbenik, kreda ili internet samo su neka nastavna sredstva koja nam mogu pomoći. Kada IKT (informacijsko-komunikacijsku tehnologiju) prihvatimo kao dobrog pomoćnika, više nam neće izgledati kao da su povijest i računala udaljeni svjetovi.

Opremljenost računalima i pristup internetu još nisu svakodnevica u našim školama, ali svakako možemo potvrditi da njihova prisutnost stalno raste. Bilo bi lijepo da to nije produkt inicijative pojedinaca, nego stvarno i veliko zauzimanje sustava. CARNet u programu e-Škole provodi više projekata informatizacije školskog sustava u razdoblju od 2015. do 2022. godine i nadamo se da će dotad uistinu svaka škola u Hrvatskoj biti optimalno digitalizirana.

Učenje i poučavanje povijesti u Hrvatskoj pred važnim su zaokretom. U tijeku je stručna rasprava o prijedlogu kurikuluma nastavnog predmeta Povijest nakon koje slijedi i javna rasprava. Prema planiranom vremeniku cjelovite kurikularne reforme sljedeće jeseni manji dio škola krenuo bi u eksperimentalnu provedbu kurikuluma. Godinu nakon toga novi kurikulum povijesti ušao bi u pete razrede osnovne škole i prve razrede srednjih škola. To u biti znači da će sljedećih nekoliko godina učitelji i nakladnici nastavnih materijala biti u velikom poslu. Učitelji u opsežnom stručnom usavršavanju, a nakladnici u procesu razvoja novih udžbenika i popratnih materijala. Obje te skupine morale bi dobro promisliti kako što više i kvalitetnije iskoristiti potencijal IKT-a.

U nedavno objavljenim rezultatima istraživanja u sklopu projekta „Innovative History Education for All“ možemo uočiti nekoliko zanimljivih činjenica ( dostupno OVDJE ). U istraživanju je sudjelovalo 235 nastavnika povijesti iz raznih dijelova Europe (dvadesetak država). Ispitanici su potvrdili da u nastavi često koriste vrlo različite vrste povijesnih izvora. U 64 posto slučajeva to su pisani povijesni izvori (primarni i sekundarni). U nešto manjem postotku koriste se slikovni izvori (43 %) i karte (42 %). U radu s izvorima najzastupljeniji načini rada su traženje podataka u izvorima i uspoređivanje izvora koje pripremaju učitelji. Oko trećine učitelja izjavilo je da „uvijek“ ili „često“ koriste primarne izvore. Više od polovice učitelja izjasnilo se da im kronologija u poučavanju povijesti igra važnu ulogu. Zanimljivo je pitanje rada s povijesnim esejima s obzirom na problem zahtjevnosti za učenike i veće količine potrebnog vremena. Oko 28 posto nastavnika redovito radi s esejima i još ih 42 posto povremeno koristi esejske zadatke.

Pitanje aktualizacije i projektnog učenja:

Nastavnici povijesti i korištenje IKT-a:

Vezano uz spomenute brojke, problematična je činjenica da se IKT ponajviše koristi kao sredstvo za prezentaciju sadržaja umjesto kao sredstvo rada učenika. Nastavnici rijetko daju alate u ruke učenika u strahu od tehničkih poteškoća pa učenici najviše samostalno rade kod kuće. Glede tehnike koju učenici koriste (računalo, laptop, tablet, smartphone itd.), nastavnici uglavnom vjeruju da učenici koriste sve te naprave.

Izvori za rad u nastavi većinom se pronalaze korištenjem Googlea i zatim se pohranjuju na lokalni disk. Samo manji postotak (17 %) čuva ih u nekoj od cloud usluga.

Top-lista tema koje su ispitanici prepoznali kao one kojima se u nastavi detaljnije posvećuju: Drugi svjetski rat, Prvi svjetski rat, Holokaust, Industrijska revolucija, antička Grčka, Prosvjetiteljstvo, Francuska revolucija, Renesansa, slom komunizma u Europi i antički Rim kao posljednji na toj listi.

Najveći izazovi za nastavnike povijesti:

Zaključci istraživanja ukazuju na to da nastavnicima trebaju alati koji će im pomoći u procesu poučavanja povijesti i da im je prije svega nužno usavršavanje kako uspješno koristiti digitalne alate. Nadalje je ustanovljeno da nastavnici koriste društvene mreže za učenje noviteta i razmjenu znanja. Alati bi svakako trebali funkcionirati i na mobitelima (i drugim napravama) učenika da bi ih samostalno koristili.

Tijekom proteklih mjeseci u kolumni smo ispremiješali brojne teme: Kahoot, Youtube (mini dokumentarci mobitelom), Instagram, QR kodovi, Facebook, Fakebook, Pinterest, HistoryPin, Google for Education, Google Maps, Google Cultural Institute, iWitness, Loomen/Moodle, MindMeister, PowerPoint, Prezi, SlideShare, eTwinning, Wordle, ThingLink, Capzles, TikiToki, HSTRY, MyHistro, PiktoChart, WordPress, Wikipedia, Wikispaces, Innovative History Education for All, RealTimeBoard i još poneke manje. Još nismo stigli Google Drive i druge „usluge u oblaku“, Sway, AnswerGarden, Cacoo, MapMaker Interactive, Socrative, TedEd, TimeToast, WikiaMaps itd. Broj raznih alata, na našu sreću, stalno raste i na nama je da ih isprobamo i zaključimo koji nam najviše odgovaraju.

Premda kolumna ovdje završava, istraživanje i putovanje digitalnom galaksijom nastavljaju se. Nadam se da ćemo se i dalje čitati i razmjenjivati ideje. Želim vam sve najbolje u igri s novim kurikulumom!

Piše: Miljenko HAJDAROVIĆ

…………………

Miljenko Hajdarović je nastavnik povijesti u Srednjoj školi Čakovec.

Tijekom 10 godina rada u struci aktivno istražuje i koristi IKT u nastavi.

Urednik je Hrvatskog povijesnog portala (www.povijest.net) i certificirani Googleov edukator.

………..

Kolumna je utemeljena na osobnom iskustvu i stavovima kolumnista i ne mora odražavati stavove uredništva Školskog portala ni Školske knjige.