Nadam se da ću potaknuti razmišljanje o tome što je doista važno u učionici.

ISPITI MJERE ZNANJE

Ako imamo ispit s 250 pitanja i ako učenicima ponudim sve odgovore, mislila sam da to znači da su usvojili gradivo. Vjerovala sam to sve do drugog tjedna nakon ispita, kad sam postavljala pitanja vezana za gradivo iz ispita i shvatila da gradivo ne poznaju dubinski. Oni su samo zapamtili činjenice.

Odrekli smo se tih velikih ispita i prešli na učenje temeljeno na izgradnji projekta. Rezultati su bili zapanjujući i nastavili smo s tom praksom. Na ovaj način učenje ne prestaje. Učenici se sjećaju projekata na kojima su radili, filmova koje su snimali. Sjećaju se inovacija koje su osmislili.

Moja je vjera u ovakav način „zacementirana” kad me posjetio moj bivši učenik i sjetio se dana kad smo razgovarali o tehnologiji. Doslovno smo nastavili razgovor tamo gdje smo stali prije osam godina. Nevjerojatno je kad vas posjeti netko tko ima 25 godina i još se sjeća stvari koje ste radili u učionici.

DJECA UČE NA ISTI NAČIN NA KOJI SAM JA UČILA

To je problem koji imaju mnogi učitelji. Dok sam radila u marketingu, jedno je od prvih pravila ne pretpostavljati da ljudi razmišljaju na isti način kao vi. Na sastancima su ljudi često govorili: „Mene to ne bi zanimalo.” Tad bi dobili odgovor: „Vi niste ciljana publika.”

Dakle, vi niste ciljana publika, dragi učitelji.

• Današnjoj je djeci mozak doslovno preoblikovan.
• Imaju kraći raspon pozornosti.
• Oni „skeniraju”.
• Djeca ne uče poput nas.
• Ja sam vrlo vizualan tip.
• Mnogi su moji učenici auditivni tipovi.
• Neki od njih na satu engleskog uče tekst „Biti ili ne biti”.
• Oni će to „skinuti” na svoj telefon i učiti u hodu. Jer uče na drukčiji način.

MORAMO SHVATITI DA NE POUČAVAMO SAMI SEBE. Poučavamo razred pun individualaca koji uče na drukčiji način. I ne samo da uče drukčije, oni su pripadnici drukčije generacije. Zato se moramo pokušati uvući u njihov um i razumjeti na koji način uče kako bismo ih mogli poučavati.

MORAM SE CIJELO VRIJEME „SLIJEPO” DRŽATI SADRŽAJA NASTAVNOG PLANA

Katkad je vrijeme za razgovor s učenicima – onda kad se dogodi tragedija ili kakve druge teške stvari. Katkad je potrebno ostaviti gradivo po strani i prijeći na neplaniranu temu.

Katkad i sama djeca traže razgovor o određenoj temi. Na primjer, ovog su tjedna djeca tražila raspravu o razlikama među ekstrovertiranim i introvertiranim osobama. Zato sam pripremila mali test za njih. To je bila vrlo važna rasprava, jer je jedan moj učenik, nakon što je ispunio test, zaključio da je „normalan”.

„Ne, ne!”, rekla sam. „I introverti i ekstroverti vrlo su važan dio svijeta. Mi trebamo jedni druge. Ni jedno nije bolje od drugoga.”

Imali smo sjajan razgovor o razlikama između ekstrovertiranih i introvertiranih osoba i na koji način jedni i drugi doprinose općem dobru.

To nije bila planirana lekcija, ali da sam rekla da je prema nastavnom planu na rasporedu nešto drugo, moji bi učenici propustili važnu lekciju.

Ako svo vrijeme koristite da obradite gradivo nastavnog plana, smatram da mnogo propuštate.

Trebate osloboditi malo prostora i za neplanirane stvari, budite ljudsko biće, a ne samo radna snaga.

SVAKO DIJETE U SVAKOM RAZREDU MOŽE DOBITI PETICU

Nekad sam mislila da se oni koji ne dobivaju petice jednostavno ne trude dovoljno. Danas sve češće govorim:

„Dobro, znam da je ovo za tebe težak predmet. Daj da izvučemo najbolje što možemo. Samo da znaš, mislim da si kao osoba ‘za pet’, ako daš sve od sebe nije bitno koju ćeš ocjenu dobiti.”

Poznajem gomilu uspješnih ljudi koji su u školi imali trojke. Ne kažem da ocjene nisu važne, ali život je mnogo više od ocjena. To je jednostavno tako.

NOVAC NIJE VAŽAN. OVO JE PLEMENITA PROFESIJA

Istina, poučavanje je vrlo plemenita profesija. Ali reći ću vam i ovo. Morala sam raditi jako, jako puno otkad su moja djeca upisala fakultet kako bih nadoknadila nedostatak činjenice da sam izabrala poučavanje kao profesiju.

Nisam toga ni bila svjesna, sve dok moj sin nije završio fakultet i dobio početnu plaću veću od moje trenutačne.

Katkad se teško nositi s time, posebno kad poučavate djecu čiji roditelji imaju mnogo više nego vi. Uz to, morate i slušati neke ljude koji smatraju da nema potrebe učiteljima dati veće plaće.

Da, mislim da novac važan i mislim da je važno odgovarajuće ulagati u obrazovanje. SMATRAM DA JE VRLO VAŽNO OMOGUĆITI UČITELJIMA PLAĆE KOJE ZASLUŽUJU.

To ne znači da trebate biti obeshrabreni. Poučavanje je i dalje vrijedno truda. Ja volim svoje učenike i volim ih poučavati. Nadam se – i vi.

………………

NAPOMENA

•  Autorica članka američka je učiteljica i blogerica Vicki DAVIS
• Izvor: coolcatteacher.com – popularni blog 

https://www.coolcatteacher.com/e205/