Školski sustav u Finskoj je vrlo uspješan već godinama i mnogima služi za primjer. Prema „PISA“ istraživanju, koje uspoređuje čitanje, matematiku i znanje iz znanosti kod petnaestogodišnjaka diljem svijeta, Finska ‘konkurenciju’ ima samo u azijskim divovima poput Singapura i Južne Koreje.

A što čini obrazovni sustav u ovoj maloj zemlji toliko drugačijim od ostalih u zapadnom svijetu?

Ponajprije, finska vlada omogućuje svim mališanima nakon vrtića pohađanje ‘predškole’. Obavezno obrazovanje počinje sa sedam godina. Učitelji su posvećeni svojim učenicima u školama što više mogu. Djeca imaju vrlo malo zadaće kad se vrate kući.

Kada učitelji nisu s učenicima, mnogo vremena provode u školi radeći na kurikulumu i novim projektima.

Ako računaju da će postavljene ciljeve postići brže, onda podučavaju u timovima. Zbog svega toga, postotak učenika koji se ispisuju iz škola vrlo su male.

Nije nebitno, da je zanimanje učitelj vrlo poštovana profesija u Finskoj. Samo talentirani učenici odlaze na fakultet po diplomu iz područja edukacije, jer Finska odabire ‘najbolje među najboljima’ za odgoj i obrazovanje svoje mladeži.

U usporedbi s internacionalnim standardima, finske su škole male. Učitelji jako dobro poznaju svako dijete u školi i mogu se odmah prilagoditi određenom djetetu prema njegovoj potrebi ili kako bi mi rekli: ‘zaista im se posvećuju’.  Većina učenika od svojih učitelja ili od posebno školovanih edukatora ako im treba, dobiva i dodatnu pomoć.

Sva finska djeca, bez razlike dolaze li iz gradske ili seoske sredine, bogate ili siromašne obitelji, imaju iste mogućnosti kada je obrazovanje u pitanju. Da ne povjeruješ: tamošnji stručnjaci tvrde kako je vrlo mala razlika između vrlo dobrih i najgorih učenika. U središtu je učenje jezika. Djeca u Finskoj uče švedski kao svoj drugi, a engleski kao treći jezik.

Dvije trećine finskih učenika koji završe obavezno obrazovanje, nastavljaju učiti, školuju se dalje i po tome imaju najvišu stopa u Europskoj uniji.

Dio uspjeha Finska također duguje činjenici da je njezino društvo homogeno. Ne postoje toliko velike razlike između bogatih i siromašnih, kao u Americi ili drugim zemljama zapadne Europe. To se vidi i u učionicama. Školarci uče da je preuzimanje odgovornosti vrlo važno za njihove buduće karijere, a učitelji ih nikada ne zaboravljaju naučiti društvenom ponašanju i brizi za druge.