Čitanje je najstariji oblik čovjekove kulturne djelatnosti i temeljno obrazovno sredstvo (Rosandić, 2005). Čitanje je jezična djelatnost koja objedinjuje riječi, rečenice i tekst te njihovo značenje i smisao. Čitanje je i komunikacijska i stvaralačka djelatnost koja uspostavlja vezu između čitatelja i teksta te na taj način stvara vlastiti tekst.

Proces čitanja i razvoj čitateljske kulture je dugotrajan proces koji počinje u predškolskoj i školskoj dobi.

U primarnom obrazovanju učenici se susreću s lektirnim djelom čime vještina čitanja poprima novu dimenziju. Čitanje lektirnih djela ključna je sastavnica u učenju i poučavanju književnosti. Lektira za učenika predstavlja pozivnicu u svijet čitanja čiji je cilj probuditi učenički interes i maštu, potaknuti kreativnost i iznošenje vlastitih misli i stavova. Čitanjem lektirnih djela učenici ostvaruju unaprijed planirane razine književnoga obrazovanja, razvijaju kulturu čitanja i književni ukus te vlastite stvaralačke sposobnosti. Prema Rosandiću (2005) lektirno djelo pruža mogućnost provjere učenikovih zapažanja i sudova o pročitanom djelu, mogućnost izmjenjivanja mišljenja i stavova te se na taj način potiče razvoj kritičkoga mišljenja.

Da bi se lektirno djelo približilo učeniku, potrebno je primijeniti primjerene metodičke pristupe književnoumjetničkim djelima koji uzimaju u obzir učenikov kognitivni razvoj te ga usmjeravaju prema samostalnoj djelatnosti (Lučić-Mumlek, 2002). Njihovom implementacijom učenik otkriva svijet književnoumjetničkog djela, njegove zakonitosti i poruke, otvara mu stvaralačku komunikaciju s tekstom, estetski doživljaj kao i prosuđivanje doživljaja čime se oni produbljuju i obogaćuju.

Primjena suvremenih metoda pridonosi boljoj kvaliteti nastave u kojoj učitelj i učenici stvaraju interaktivni i suradnički odnos zasnovan na konstruktivizmu, gdje učenik na temelju vlastitih iskustava i mogućnosti izgrađuje vlastito znanje.

DRAMSKI PRISTUP NASTAVI LEKTIRNOM DJELU jedan je od učenicima zanimljivijih pristupa pri spoznavanju lektirnog djela. Ostvaruje se različitim dramskim aktivnostima koje se mogu prilagođavati te na taj način spoznavanje lektire pretvoriti u aktivno stvaralaštvo i istraživanje čime izravno djelujemo na učeničku radoznalost, a time se potiče zanimanje za sadržaj samog lektirnog djela.

Najčešće dramske aktivnosti koje će učeniku omogućiti biti središtem nastavnog procesa, zainteresirati ga te poticati i razvijati njegove sposobnosti, nalaze se u priručniku za učitelje Pčelica 2 te u podršci uz udžbenik Pčelica 2 na e-sferi, u rubrici BONUS LEKTIRA .

Jedan primjer dramske aktivnosti je Igra uloga koju smo primijenili u spoznavanju lektirnoga djela Plesna haljina žutog maslačka, spisateljice Sunčane Škrinjarić. Metodom Igra uloga želimo istražiti likove i na taj način produbljujemo razumijevanje lektirnoga djela. Igra uloga znači preuzeti ulogu određenoga lika, oblikovati govor, stavove i mišljenja u skladu s likom. Učitelj pri tom može pomoći učeniku postavljajući mu/joj pitanja.

PRIMJER iz Pčelice 2:

Učiteljica/učitelj najavljuje igru Keks i predstavljanje. Učiteljica/učitelj donosi kutiju keksa (najbolje integralnih!), uzima keks i predstavlja se kao ruža. Mora se predstavljati sve dok ne pojede keks do kraja, a pri tom mora paziti kako jede. Nakon toga učiteljica/učitelj pita učenike tko bi se htio predstaviti kao cvrčak, zumbul, pauk, orhideja (maslačak, bubamara itd.). Umjesto keksa može se dodati neko drugo obilježje.

Implementacijom dramskih aktivnosti učenik postaje dinamičan subjekt koji sam sudjeluje u stjecanju znanja i sposobnosti, a učitelj može dobiti uvid u čitanje i razumijevanje lektirnoga djela, dobiti uvid u interese, sklonosti i književni razvoj svakog učenika.

Od izuzetne je važnosti uvažavati književne interese dobnih skupina pri izboru lektirnih naslova. Stoga je važno da učitelji učenicima nude raznovrsna književna djela kako nastava lektire i interpretacija iste ne bi bila monotona i nezanimljiva.

Pri tom je potrebno poštivati načelo raznovrsnosti koje se posebno očituje izborom metoda i oblika rada. Potrebno je tražiti nove metode, stjecati nova znanja te ići u korak s novim znanstvenim dostignućima kako bi proces interpretacije lektirnoga djela doprinuo učenikovu razumijevanju života i svijeta.

■  Piše: dr.sc.  Zrinka VUKOJEVIĆ, znanstveni suradnik ■ Zrinka Vukojević poslijedoktorand je na Katedri za hrvatski jezik i književnost, scensku i medijsku kulturu na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Izvoditeljica je nastave na kolegijima Metodika hrvatskoga jezika 1, 2, 3 i 4 . Područje njezina znanstvnog interesa su metodika hrvatskoga jezika i dramska pedagogija ■ LITERATURA: Lučić-Mumlek, K. (2002). Lektira u razrednoj nastavi. Zagreb: Školska knjiga. | Rosandić, D. (2005). Metodika književnoga odgoja, Zagreb: Školska knjiga. ■