Savjeti stručnjaka
ŠKOLE NISU POŠTEĐENE ZLOSTAVLJAČKIH ODNOSA MEĐU ZAPOSLENICIMA
Međuučiteljsko zlostavljanje
objavljeno: 26. studenoga 2020.

Ako u školi u kojoj radite postoji minimum dobrih odnosa, što znači da se profesori i svi zaposleni međusobno poštuju te komuniciraju, ako i ne potpuno suradnički ili pak prijateljski, tada barem korektno, možete se osjećati sretno i zadovoljno jer je već toliko više nego dovoljno da uspješno i s užitkom možete obavljati svoj učiteljski posao. Mnoge kolegice i kolege nisu te sreće.

Školâ u kojima su narušeni međuljudski odnosi, pa i onih u kojima prevladavaju pravi zlostavljački obrasci, nije neznatan broj. Tomu pridonose i nejasni kriteriji i postupci pri zapošljavanju te su pojedine školske ustanove pretvorene u prave klanovske utvrde u kojima su zaposlenici u obiteljskim, rodbinskim, kumovskim i kakvim drugim privatnim vezama te je u takvim kolektivima, ispremreženima vrlo osobnim, često i zapetljanima, međusobnim odnosima i interesima, jako teško odnosno nemoguće uspostaviti bilo kakve profesionalne i korektne uzuse i oblike ponašanja i postupanja.

Uslijed nagomilanih „većih“ pitanja koja prate školstvo i obrazovni sustav, o tom ključnom segmentu svake škole nedovoljno se govori.

Ako ste pravdoljubiva, iskrena i suosjećajna  osoba, odana profesiji i bez prostora za kompromitiranja s obzirom na struku, ali i na određene životne vrijednosti, cijena rada u takvim zatrovanim i zlonamjernim sredinama može biti vrlo visoka. Sasvim je izvjesno da će se nakon određenoga vremena provedenoga (ili, preciznije rečeno, pretrpljenoga) u takvu kolektivu, dogoditi nešto od ovoga: ili će stradati kvaliteta vašega rada, ili vaše zdravlje; a najvjerojatnije – oboje.

Na obrazovnom portalu WeAreTeachers nedavno je objavljen tekst koji govori o temi zlostavljanja u američkim školama, no opisane situacije i razmatranja koja ih prate, mogu biti od pomoći za razumijevanje te teške teme i mučnih obrazaca ponašanja ma gdje se oni pojavili. Tekst potpisuje učiteljica i autorica Elizabeth Mulvahill.

Ako želite saznati više, pročitajte u nastavku. 

Kada učitelji vrše nasilje jedni nad drugima…

Na žalost, nasilje na radnome mjestu uobičajeno je u školama.

Škole su opterećene nasiljem. I ne, nije ono nasilje na koje ste vjerojatno prvo pomislili. Doista, niže se jedna medijska priča za drugom o međusobnim zlostavljanjima učenika i učenica, a znatno je manje pričâ o međuučiteljskom zlostavljanju. No za učiteljice i učitelje koji se suočavaju s izraženim nasiljem svojih kolegica i kolega, nije riječ ni o kakvoj poslovičnoj dosjetci, njihova borba je stvarna.

Ove su učiteljice i učitelji to (do)živjeli.

Megan M. tek je počela raditi u školi kad je dodijeljena kao suučiteljica jednom odjelu, što je podrazumijevalo suradnju sa starijom kolegicom. „Nismo se dobro slagale“, govori o tome. „Ogovarala bi me pred drugim učiteljima. Točno sam znala kada napušta učionicu kako bi išla nekomu žaliti se na mene.“

Starija se kolegica ponašala kao da je Megan njezina osobna asistentica u učionici dodjeljujući joj neprimjerene zadaće i obveze ispod razine učiteljskoga posla. Osim toga, upućivala bi joj kritike pred učenicima.

Megan je obuzeo očaj jer se osjećala zarobljenom u tom nepravednom i neravnopravnom odnosu.

Mark J. bio je učitelj 6. razreda s impresivnim životopisom. Kada se selio u drugu (saveznu) državu, nije imao ni najmanju poteškoću pronaći posao. No, stigavši u novu sredinu, shvatio je da njegovi pristupi u poučavanju nisu usklađeni s pristupima utemeljenima na dodjeljivanju zadaća i zadataka te prikupljanju podataka kakvi su bili u osnovi poučavanja u novoj školi.

Moj je glavni cilj“, kaže Mark, „izgraditi odnose s učenicima. I naravno, to u početku troši vrijeme, ali već malo kasnije, a osobito na kraju, vodi u vrhunska ostvarenja i postignuća.

Markovi kolege, međutim, nisu mogli shvatiti zašto Mark toliko vremena gubi na te „osjećajno-osjetljive“ bezvezarije. Kritizirali su ga na svakome koraku i prisiljavali da više vremena ulaže u aktivnosti drilanja i krutih, strogo zadanih postupanja koje Mark kao nastavnu metodu nije mogao podnijeti.

Zapitao se je li napravio pogrešku što se odlučio na odlazak iz dotadašnje škole.

Sheila D. mnoge je godine provela u nastavi kada se, nakon što su njezine dugogodišnje suradnice otišle u mirovinu, našla u suradničkom timu s dvjema mlađim kolegicama koje su tek počele raditi u školi. Iako vrlo nadarena i kreativna, Sheila je imala uhodane načine na koje je pristupala učenju i poučavanju te nije bila osobito oduševljena primjenom novih tehnologija u nastavi.

Njezine nove kolegice bile su izrazito oduševljene tehnologijom i prepune novih (prema njihovu mišljenju, boljih) ideja o tome kako bi programske sadržaje trebalo poučavati.

Iako su ideje dviju kolegica tjerale Sheilu da napusti svoj dotadašnji komoditet i uvriježene pristupe, nastojala je biti konstruktivan dio suradničkoga tima, no na svakom je radnom sastanku bivala suočena s novim zahtjevima kojima nije mogla vidjeti kraja.

Obeshrabrena tolikim traženjima i ponižavanjima kojima nije mogla nikako ugoditi, niti se od njih skloniti, zapitala se je li vrijeme da i sama ode u mirovinu, kako su nedavno učinile i njezine prijateljice.

Definicija međuučiteljskoga zlostavljanja

Bitno je uočitida u usporedbi s učeničkim zlostavljanjem, zlostavljanje koje dolazi od kolega ne predstavlja sporadičan sukob, ni povremenu zlonamjernost. Da bi se prepoznalo kao nasilje, takvo ponašanje opstoji kao nasilan obrazac koji se ponavlja i može uključiti postupanja kao što su ismijavanje, namjerno izostavljanje, posramljivanje i agresivnost. Nasilje koje dolazi od odraslih osoba s kojima radite može biti verbalno i fizičko.

I izrazito je zastupljeno u našim školama.

Što možete učiniti ako ste meta zlostavljanja?

Nasilje može imati duboke posljedice po učiteljsko samopouzdanje i radni optimizam. Biti izvrgnut stalnom kritiziranju i kontroliranju svakog koraka vrlo je uznemirujuće. S druge strane, neprestano ignoriranje i isključivanje iz aktivnosti zajednice vodi u bolnu izolaciju. Nije teško razumjeti zašto mnogi učitelji, koji su mete zlostavljača, odlaze. No, ne mora uvijek biti tako. Postoje određeni postupci i pristupi kojima se možete poslužiti kako bi umanjili ili i potpuno poništili utjecaje zlostavljačevih ponašanja, a primijenit ćete ih ovisno o situaciji i svojoj osobnosti.  

Ponajprije, neka bude jasno – niste ni za što krivi.

Osoba koja zlostavlja pokretana je željom za moći. Želi kod osobe koju je uzela za svoju metu izazvati osjećaj podčinjenosti, manje vrijednosti i odvojenosti od drugih. Zlostavljanje je napad s namjerom, stvoren u svrhu zastrašivanja i uznemiravanja. I baš nitko, bez obzira na to je li učenik ili učitelj, ne zaslužuje zlostavljanje.

Zadržite smirenost.

Doživljavati ružna postupanja od osoba s kojima radite u nezimjernoj je suprotnosti sa samom srži našega posla u kojemu dajemo svoja srca i duše kako bismo njegovali i ohrabrivali naše učenike i ono najbolje u njima. Lako je takva postupanja i situacije doživjeti vrlo osobno te reagirati naglo i emocionalno. Ne dopustite da vas slome i da im se pridružite na njihov način.

Usredotočite se na svoje učenike i posao i nastojte tim događajima dati najmanju moguću pozornost kako bi im na taj način oduzeli snagu i moć za kojom vape.

Ne dajte se uključiti.

Kako kaže izreka, nemojte hraniti tu zvijer. Dajte sve od sebe da se ne uključujete u trenutcima u kojima ste suočeni s nasilnim ponašanjem – barem ne odmah, u trenutku dok se događaju. Ma koliko bilo teško odoljeti da ne ošinete istom mjerom, zadržite svoju profesionalnost i odbijte taj izazov. Naime, ono za čim nasilnici najviše žude, to je vaša reakcija. Nemojte im priuštiti to zadovoljstvo.

Udaljite se.

Kada god je to moguće, ograničite svoje interakcije sa zlostavljačicom ili zlostavljačem. Ako ste zajedno u kakvu odboru ili povjerenstvu, zatražite razrješenje. Za vrijeme pauze za ručak, kada zauzmu središnje mjesto za stolom u prostoriji za odmor, otiđite jesti na neko mirnije i sigurnije mjesto. Družite se s kolegicama i kolegama koji vas podupiru i sa suradničkim osobama na sastancima osoblja i sjednicama. Koliko god je to moguće, zadržite fizičku udaljenost između sebe i zlostavljača.

Ojačajte svoje komunikacijske vještine.

Često su nasilnici velemajstori pasivno-agresivnoga ponašanja. Svladajte komunikacijske vještine koje će vam biti od pomoći nositi se s takvim ponašanjem. Na ovoj poveznici možete pronaći koristan članak Kako se nositi s pasivno-agresivnim kolegama (na engleskome jeziku).

Sve bilježite.

To je kritična točka. Jednom kad otkrijete uzorak u zlostavljačevu ponašanju, bitno je zabilježiti svaki incident. Zapišite svaku neugodnu situaciju i spasite svaku elektroničku poruku. Napišite gdje se i kada to dogodilo. Opišite što se dogodilo i uključite popis osoba koje su tomu bile nazočne. Ako dođe vrijeme da morate nešto poduzeti protiv zlostavljača, što više dokumentacije imate, to će vaš slučaj imati veće izglede za uspjeh.

Uključite sindikat.

Ako ste član sindikata, obratite se svom predstavniku. Raspitajte se o praksama vezanima uz nasilje i zlostavljanje na poslu te što se može poduzeti u vezi  s tim. Čak da i niste još uvijek spremni išta poduzeti, osigurajte si te spoznaje i posegnite za prethodnim iskustvima.

Zatražite intervenciju.

Većina se nas povlači i odlazi kako bi izbjegla sukob, no može doći trenutak kada je taj sukob neizbježan. Srž je u tome da to napravite na način koji je djelotvoran. Ako ne osjećate dovoljnu snagu i sigurnost da nasamo razgovarate s osobom koja vas vrijeđa, zatražite da s vama bude još jedna osoba (osoba od povjerenja i s određenim ugledom u ustanovi) kako bi svjedočila cijelom događaju. Opišite do posljednjega detalja uvredljivo ponašanje i zatražite od onih koji to čine da smjesta prestanu. Dajte im jasno do znanja da ćete slučaj prijaviti ne bude li se takvo ponašanje promijenilo. Općenito gledajući, zlostavljači ne očekuju takvo suprotstavljanje i na toj bi točki trebali ustuknuti.

Uručite službenu žalbu.

Konačno, ako nasilničko ponašanje ne prestane, uručite službenu žalbu obrazovnom uredu ili kojoj drugoj nadležnoj instanci. Ako su stvari imalo uređene, nadređene bi službe morale poduzeti korake da se takva situacija razriješi, iako jednom kada je upućeno na županijsku ili državnu razinu, nije više u vašim rukama i ne možete utjecati na daljnji razvoj. No ulaganje takve žalbe svakako će vam donijeti mir u spoznaji da ste učinili sve što ste mogli kako biste se zauzeli za sebe te zaustavili nasilničko ponašanje u svojoj okolini.

Tijekom svih tih događanja…

neka vam na prvome mjestu bude vaše zdravlje.

Dodatno uložite u skrb za sebe. Okružite se prijateljima i članovima obitelji za koje osjećate da vas potpuno razumiju i podupiru. Kada niste na poslu, ne zaustavljajte se predugo na doživljenim situacijama. Prepustite se svojemu izvanškolskom životu i uživajte u njemu. U školi, usredotočite se na svoje učenike i na taj iznimni posao koji radite.

Biti metom učiteljskoga (ili kojeg drugog međuzaposleničkoga) zlostavljanja, užasno je iskustvo, ali je preživljivo.

Možda iz njega ne uspijete izići bez ijedne ogrebotine, no poduzimajući korake koji vrijede i djeluju, nedvojbeno ćete izići jači i s velikom životnom mudrošću koja vas može ohrabriti i potaknuti da živite još sretnije i zadovoljnije negoli ikada prije.

■ NAPOMENA ■ piše: Snježana Mostarkić ■ autorica američkoga teksta: Elizabeth Mulvahill, suradnica portala WeAreTeachersSAD: We Are Teachers mrežna je zajednica učitelja i poučavatelja kojoj je svrha inspirirati, motivirati te pružiti međuučiteljsku potporu dijeljenjem razmišljanja o učiteljskome poslu kao i ideja primjenjivih u učionici. ■ izvornik: www.weareteachers.com