… mislila sam da znam kako bi izgledala učionica superiornog učitelja, kako bi odličan učitelj predavao i kakvu bi interakciju s učenicima uspostavio.

Mislila sam da znam kako izgleda odlično poučavanje, kaže autorica teksta Anna TURNER iz San Francisca.

Ulazeći u srednjoškolski razred gospodina Goldena, odmah sam primijetila relativno gole zidove – osim nekoliko plakata koji su vjerojatno visjeli tamo otkad je škola otvorena. Učenici, kojima se njihov učitelj obraćao samo prezimenima, ušli su disciplinirano u razred, sjeli, izvadili bilježnice i pripremili se za nastavu.

Predavanja gospodina Goldena bila su relativno suhoparna, a interakcija s učenicima minimalna. Nakon predavanja učenici su završili zadani zadatak. Tek nakon završetka tog individualnog rada učenici bi počeli pričati dok su se premještali u svoje prethodno određene grupe da bi se pripremili za svoj tjedni kviz.

Svaki dan je bio isti – predavanje, individualni rad, kooperativno učenje.

Prva dva tjedna pitala sam se zašto me moj kolega stavio u taj razred. Što mogu naučiti od tog robotiziranog učitelja? Uskoro sam saznala odgovor.

Jednog dana, dok su učenici bili na izletu, prišao mi je gospodin Golden  i rekao:

„Vi vjerojatno mislite da su moji satovi prilično dosadni i da im nedostaje nešto.“ Prije nego sam se uopće uspjela snaći i reći mu: „Ma ne“, on je već počeo objašnjavati: „Nisam uvijek radio ovako, ali to je ono što učenicima treba (gotovo većina njih je siromašna i iz loših četvrti). Mnogim učenicima ovo je jedina strukturirana i predvidljiva stvar u njihovim životima.“

Zašto je taj stil funkcionirao gospodinu Goldenu?

Tijekom sljedećih nekoliko tjedana počela sam shvaćati da je u pravu.

Njegove procedure u učionici dovele su red u njihove srednjoškolske živote.

Iako je bio blag čovjek, gospodin Golden je utemeljio visoka bihevioralna i akademska očekivanja.

Učenici su uvijek odrađivali svoj posao i, što je najvažnije, učili su.

• Svi mogu naučiti nešto iz moje naivnosti.

Ne možemo standardizirati kako dobro razredno okruženje izgleda ili što stručan učitelj radi ili ne radi.

Ne možemo uzeti kao standard ono što odlični učitelji rade i primijeniti to na sve učitelje. Administratori se stoga ne mogu oslanjati samo na promatranje i provjeru standardiziranih ciljeva i procesa.

Poučavanje je težak posao.

Učitelje bi trebali smatrati odgovornima, ali ne možemo nametnuti isti pristup svima. Umjesto toga, moramo cijeniti individualne vještine pojedinog učitelja.

Moramo ih tretirati s poštovanjem koje zaslužuju i podržati ih u njihovom radu i surađivati s njima.

Tako ćemo učenicima pružiti ono što zaslužuju: odlične učitelje!

…………………………..

Napomena

• Autorica teksta je Anna TURNER iz San Francisca, čiji spisateljski rad pokriva nekoliko žanrova. Njezini tekstovi usmjereni su i na područje obrazovanja, odnosno poučavanja kojem pripada i ovaj  tekst.

 Izvor:

http://www.brilliant-insane.com/2015/05/delusions-of-great-teaching.html