Prema podatcima Državnog zavoda za statistiku u proteklih deset godina u osnovnim je školama broj učenika pao za oko 70 tisuća, čemu je najviše pridonijela demografska pustoš, no istodobno je broj nastavnika porastao za oko tri tisuće, a omjer učitelj-učenik pao na zavidnih 1:10.

Početkom prošle školske godine, kada je donesen novi Pravilnik o normi, podatci Sindikata hrvatskih učitelja pokazali su da je 915 nastavnika samo u osnovnim školama – tehnološki višak.

Njih više od 90 posto tijekom godine ipak je zbrinuto, odnosno raspoređeno u školama putem povjerenstava za viškove i manjkove. Kakva je situacija ove godine, trebalo bi biti poznato početkom listopada.
Posljednjih godina sve više nastavnika, da bi zadržali radna mjesta ili popunili satnice, radi i u do četiri različite škole, kilometrima udaljene.

No, sada, barem prema zanimljivim podatcima povjerenstva za viškove i manjkove na području Dalmacije, pokazalo se da za neke struke u osnovnim školama postoji daleko veća potreba za zapošljavanjem, nego što ima tehnoloških viškova.

Tako se, kaže Tinka Zemunik, splitska šefica Sidikata učitelja i članica dalmatinskih povjerenstava za viškove i manjkove, samo u Splitsko-dalmatinskoj županiji iskazala potreba za 35 učitelja razredne nastave, a tehnoloških viškova iz te struke bilo je svega četvoro. To znači da je još otvoreno 31 radno mjesto u razrednoj nastavi.

…………………………….

Rješenja preko koljena

– Kada bismo imali jedno centralno tijelo na razini Ministarstva i osnivača, imali bismo i točan uvid kakve su potrebe u školama na cijelom području Hrvatske – kaže Burušić. To bi značilo da bi se i od nastavnika tražila veća mobilnost, pa se ne bi moglo dogoditi da, primjerice, u Slavoniji na burzi rada duže vrijeme ‘čuče’ nezaposleni nastavnici fizike ili matematike, a istodobno se za rad, primjerice, u školi u Sućuraju na Hvaru nekoliko godina ne možete dobiti ovaj stručni kadar.

– Naravno, to bi značilo da država ili osnivači moraju osigurati tim nastavnicima potrebne materijalne uvjete, poput stambenog zbrinjavanja. Ako nastavimo s praksom da ne mijenjamo ništa i dalje ćemo stvari rješavati ‘preko koljena’: počet ćemo otpuštati ‘viškove’, a za desetak godina imati nevjerojatan manjak učitelja – upozorava Burušić.

…………………………….

– U mirovinu odlazi generacija učitelja razredne nastave, pa ako je i negdje upisano manje djece, tehnoloških viškova gotovo da i nije bilo. Veće probleme imamo u predmetnoj nastavi, i to u manjim, područnim školama u brdsko-planinskim krajevima, gdje su u višim razredima zbog manjka djece nisu formirani neki razredi ili je došlo do kombiniranja više razreda. Ali, i tu je situacija bolja nego lani – kaže Tinka Zemunik.

Pravi bi problemi mogli nastati oko zapošljavanja profesora matematike i fizike.

Tako u splitsko-dalmatinskim osnovnim školama trenutačno traže 15 nastavnika matematike i 14 nastavnika fizike, a mnoge ih škole godinama ne mogu naći. Teško će početnička plaća od oko 4700 kuna privući mlade, obrazovane ljude. Pogorovo što i škole zahvaća iseljenički val.
–Tek kad počne nastava imat ćemo točne informacije. Za očekivati je da će, ako se nastavi trend iseljavanja, školama idućih godina najviše nedostajati nastavnici stranih jezika, informatike i matematike – smatra Zemunik.
Naši bi se prosvjetarski oci trebali pozabaviti sistemskom i centraliziranom organizacijom upravljanja ljudskim resursima u školama, smatra prof. dr. Josip Burušić, voditelj Centra za istraživanje znanja, obrazovanja i ljudskog kapitala Instituta Ivo Pilar iz Zagreba:

– Na fenomen disbalansa u strukturi zaposlenih u obrazovanju ukazali smo još 2008. Do danas nije učinjeno ništa. Izgubili smo osam godina, a nastavimo li na ovaj način, izgubit ćemo još toliko – smatra Burušić.
Sustavu obrazovanja treba jedno centralno tijelo za sustavno upravljanje organizacijom ljudskih resursa, na razini Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta te osnivača, a ne kao što je danas, kaže on, da svaka škola praktički vodi svoju politiku zapošljavanja.

………………..
U tragovima

U osnovnim školama Dubrovačko-neretvanske županije, primjerice, nijedan učitelj razredne nastave nije proglašen tehnološkim viškom, u Šibensko-kninskoj županiji svega jedan, a u Zadarskoj dva i svi su dosad preraspoređeni.

………………..

– U našoj situaciji imamo organizacijski paradoks da jedni zapošljavaju, drugi vrednuju i ocjenjuju, a treći plaćaju. Osnivači škola imaju snažan utjecaj na zapošljavanje, u 99 posto natječaja umiješani su gradski uredi, a porezni obveznici i država sve to plaćaju. Velike korporacije bi odavno bankrotirale da imaju ovakav sustav upravljanja ljudskim resursima – kaže Burušić, navodeći primjer Njemačke u kojoj se o karijeri nastavnika ne brine škola, nego gradski uredi za obrazovanje koji mu daju točan raspored gdje će i koliko satnice odraditi. [ IZ DRUGIH MEDIJA | Slobodna Dalmacija  | piše: Marijana Cvrtila ]