Školstvo u medijima
Veliko istraživanje učenika otkrilo zabrinjavajuće rezultate
objavljeno: 26. studenoga 2014.

Serija „O učenju 2014.“ prikazuje rezultate istraživačkog projekta kojeg su u travnju i svibnju 2014. godine proveli Institut za društvena istraživanja u Zagrebu (Centar za istraživanje i razvoj obrazovanja) i Županijsko stručno vijeće pedagoga osnovnih škola Grada Zagreba. Projekt je proveden s ciljem istraživanja razvijenosti kompetencije „učiti kako učiti“ kod učenika četvrtih i osmih razreda osnovnih škola Grada Zagreba te stvaranja empirijske podloge za razvoj nacionalne i školskih politika i praksi poticanja ove ključne kompetencije za cjeloživotno učenje.

Istraživanje je provedeno u svih 109 javnih škola Grada Zagreba. U istraživanju je sudjelovalo ukupno 2417 učenika i učenica četvrtih i 2299 učenika i učenica osmih razreda.

U skopu istraživanja prikazani su i podaci o tome koliko  učenici četvrtog i osmog razreda uče, koje predmete najviše uče te pišu li (ili prepisuju) i kada domaće zadaće.

ZadacaPrikazani podaci ukazuju na jasne razlike među učenicima u vremenu posvećenom pripremi za školu (koje uključuje učenje, pisanje domaćih zadaća, pripremu školskog pribora i drugo). Većina učenika četvrtog i osmog razreda priprema se između 30 i 60 minuta u danu kada nije najavljeno ispitivanje. Gotovo trećina učenika se ili ne priprema za školu ili njihova priprema traje do 30 minuta. Otprilike isti postotak učenika priprema se više od jednog sata.

Kod učenika osmog razreda postoje jasne spolne razlike pri čemu se djevojčice više pripremaju za školu. Rezultati ukazuju da gotovo tri četvrtine učenika osmih razreda u Gradu Zagrebu ne uči svakodnevno.

Negativna obilježja obrazovnog sustava

Premda se na prvi pogled može činiti da ovi podaci ukazuju isključivo na negativne radne navike učenika, važno je naglasiti i ulogu obrazovnog sustava u uzrocima ovih rezultata. Obrazovni sustav u višim razredima osnovne škole karakterizira velik broj predmeta (12 obveznih uz koje većina učenika bira barem jedan izborni predmet), programi koji su gotovo isključivo usmjereni sadržajima, vrlo kruta predmetno-satna struktura, te nepostojanje jasnih obrazaca i planova praćenja, vrednovanja i ocjenjivanja učeničkog postignuća. Ova negativna obilježja sustava mogu izravno utjecati na neredovitost učenja kod učenika.

Činjenica da gotovo dvije trećine učenika osmih razreda iskazuje da uči isključivo prije pismenog i usmenog ispitivanja je posebice zabrinjavajuća. Posebno je zanimljivo da je ovakva orijentacija učenika karakteristična za oba spola i sve kategorije učenika, od onih s najslabijim do onih s najboljim obrazovnim postignućem. Ovi rezultati ukazuju da je dominantan obrazac učenja u hrvatskom osnovnoškolskom obrazovanju učenje za ispitivanje. Ovaj oblik učenja se u literaturi smatra izrazito štetnim za razvoj pozitivnih motivacijskih obrazaca kod učenika, negativno utječe na obrazovne ishode i ne razvija osnovu za učenje u cjeloživotnoj perspektivi. Kao i u slučaju redovitosti učenja, bilo bi pogrešno uzroke ovakvog rezultata tražiti isključivo u osobinama učenika, nemotiviranosti i njihovim slabo razvijenim radnim navikama.

Obrazovni sustav potiče štetne obrasce učenja

Osobine obrazovnog sustava, ali i društva u cjelini, potiču ovakve obrasce učenja. Među navedenima potrebno je istaknuti radikalnu promjenu programa, modela praćenja i vrednovanja učenika te uvođenje metoda poučavanja usmjerenih učeniku.

Više od polovice učenika četvrtog razreda navodi da najviše uči predmet priroda i društvo. Razlozi za navedeno mogu biti brojni, ipak činjenica da je ovaj predmet naveden kao onaj koji se najviše uči u 90 od 109 škola koje su sudjelovale u istraživanju navodi da se radi o sistemskom čimbeniku. Program ovog predmeta u četvrtom je razredu je izrazito širok, pokrivajući sadržaje od uvjeta života preko ljudskog tijela do povijesti Hrvatske, i izrazito opterećen činjenicama. Vrlo su znakoviti i odgovori učenika osmih razreda koji ukazuju da najviše uče povijest i biologiju.

Radi se o činjenicama i sadržajima izrazito zasićenim predmetima. Zanimljivo je i da vrlo mali broj učenika u obje generacije navodi da najviše uči hrvatski i strani jezik.

PrepisivanjeZadaće i lektire pišu se u zadnji čas ili prepisuju

Naposljetku, podaci o domaćim zadaćama otvaraju pitanje o navikama učenja naših učenika, ali i o smislu domaćih zadaća. Gotovo 60% učenika osmih razreda domaće zadaće, lektire i slično ‘često’ ili ‘gotovo uvijek’ piše u zadnji čas, pri čemu nema spolnih i razlika prema obrazovnom postignuću. Još više zabrinjavaju odgovori vezani uz to prepisuju li učenici domaće zadaće. Skoro 40% učenika osmih razreda odgovara da to čini ‘često’ ili ‘gotovo uvijek’, a tek 17,7% ‘gotovo nikada’. Premda bi bilo naivno, a možda i neispravno, inzistirati da učenici međusobno ne dijele domaće zadaće, zabrinjava postotak onih koji to čine ‘često’ i ‘gotovo uvijek’. Posebno zabrinjavaju rezultati koji ukazuju da oni kojima bi rješavanje domaće zadaće najviše koristilo, a to su učenici slabijeg obrazovnog postignuća, domaće zadaće ‘često’ i ‘gotovo uvijek’ prepisuju.

Izvor: Institut za društvena istraživanja u Zagrebu