Petnaestak sudionika iz Rumunjske, Hrvatske, Francuske, Švedske i Španjolske bilo je na studijskom putovanju u gradu Ploestiju. Delegacija sastavljena od učitelja, školskih inspektora, psihologa i pedagoga posjećivala je škole i vrtiće, organizirala predavanja i radionice, a sve s ciljem prevencije vršnjačkog nasilja. Sudionici su posjetili nekoliko vrtića, osnovnih i srednjih škola, gdje su im bile predstavljene aktivnosti koje poduzimaju kako bi se borili protiv ovog teškog fenomena koji svoj oblik nalazi u fizičkom, verbalnom i računalnom obliku. Vrtići u svoje kurikule uvode sportske aktivnosti u obliku borilačkih vještina, gdje se djeca uče ponajprije strpljivosti i poštovanju protivnika bez obzira na to tko je pobjednik. Djeca uče ono što vide u svojoj okolini, ponajviše u roditeljskom domu, vrtiću, školi.

Naša VI. osnovna škola mjesto je nulte tolerancije na nasilje, a broji 800 učenika u dobi od 7 do 14 godina. Ti su učenici vrlo različiti, dobno, emotivno, mentalno, socijalno i materijalno, a to zna biti ključno u izazivanju nasilja. U školama se među učenicima smatra da je neki oblik nasilja gori od drugog, primjerice da verbalno nasilje nije toliko „strašno“ kao fizičko. Kako bi se više bavili ovim problemom i na najbolji način zaštitili djecu, organizatori su zamolili sve sudionike njihove primjere dobre prakse i da podijele sa svima kako oni u svojim državama i školama rješavaju problem bullyinga.

Sudionici su ispričali ponešto i o svom školskom sustavu te kako žive i rade u svojim gradovima. Vrlo dobro organiziran program uključivao je i razgledanje gradova u Rumunjskoj te dvoraca, a uključen je bio i posjet rumunjskom parlamentu.

Učenici jedne rumunjske osnovne škole izveli su nam sociodramu u kojoj su se posebno isticale uloge žrtve, zlostavljača, svjedoka nasilja i učitelja.

U Španjolskoj, Velikoj Britaniji i Švedskoj naglasak se stavlja na socijalno i emocionalno učenje jer ako učenik nema mirnu i skladnu okolinu, ne može ni učiti. Problematičnija su djeca iz disfunkcionalnih obitelji, u novije vrijeme sve više i djeca iz obitelji migranata, jer roditelji rade u udaljenim gradovima i državama, a djeca su prepuštena djedovima, bakama ili samima sebi. Tu dolazi do velikih problema. Nasilje izlazi na vidjelo kao način izazivanja pozornosti koju dijete nema. Žrtve nasilnog ponašanja mogu biti svi, stoga djeca trebaju dobre uzore. Posjet je završen završnom radionicom i evaluacijom, a dogovoreni su i sljedeći projekti i partnerstva.

…………….

Ivana CANJUGA, učiteljica hrvatskog jezika