… u okviru Turističke kulture, o čemu smo već javljali u Školskim novinama i gdje čusmo dosta lipih stvari od učenika iz Legrada i njihove učiteljice Tamare Marcinjaš o njihovu mjestu, o školi, o projektima kojima godinama uspješno nastupaju na raznim regionalnim i državnim smotrama. U Hvar su došli s pričom o Mariji Bango (i o tome smo u pretprošlom broju ŠN pisali), ali se zanimljiv projekt upravo privodio kraju u samom Legradu.

✿ ZAJEDNIČKA POVIJEST

Potkraj listopada u tamošnjoj osnovnoj školi bilo je završno predstavljanje toga zanimljivoga projekta, ovaj put međunarodnoga, koji se u toj školi provodio u zadnju godinu dana, u suradnji s prijateljskom im školom Miklósa Zrínyija iz mađarskoga mjesta Zákánya. (Zrínyi Miklós – to je glavom i bradom „naš” Nikola Šubić Zrinski, koji je, nažalost, u Hrvatskoj poznat ponajviše kao glavni junak istoimene Zajčeve opere – U boj, u boj, mač iz toka, braćo! – dok je u Mađarskoj Miklós jedan od njihovih najvećih nacionalnih junaka).

Projekt JOLLIZ! – tako se zvao taj projekt, a pokrata je engleskoga naziva Joint learning Legrad i Zákány – odobren je bio za sufinanciranje iz Europskog fonda za regionalni razvoj, u okviru INTERREG V-A Programa suradnje Mađarska-Hrvatska 2014. – 2020. Glavni korisnik u projektu je Obrazovni centar okruga Kaposvár, dok su projektni partneri Osnovna škola Legrad i „PORA” Razvojna agencija Podravine i Prigorja iz Koprivnice. Inače, Osnovna škola Miklós Zrínyi iz Zákánya i Osnovna škola Legrad pobratimljene su škole od 2002. godine i od tada organiziraju zajednička kulturna i sportska druženja pa su tako nastavile suradnju i u sklopu projekta JOLLIZ!.

Projekt je trajao 16 mjeseci, od 1. srpnja 2017. do 31. listopada 2018. godine, a ukupna mu je vrijednost iznosila 200 tisuća eura, od čega je legradska škola povukla oko 64 tisuće eura, s time da je 85 posto troškova pokrila Europska unija preko spomenutoga Fonda za regionalni razvoj, a ostalo lokalna i regionalna samouprava u dvjema susjednim zemljama. Planirana je nabava opreme za nastavu biologije, sportske opreme, uređenje sportskog igrališta i botaničkog vrta, te kupnja tamburaških instrumenata, pametnih ploča, laptopa. Mađarska škola iz projekta je planirala obnoviti dotrajalu stolariju školske zgrade i nabaviti narodnu nošnju. Na nedavnom završnom predstavljanju projekta u Osnovnoj školi Legrad, na koje je došao pun autobus učenika i njihovih učitelja iz Zákánya, čuli smo od predstavnika i jedne i druge škole da se isplatilo – sredstvima od projekta nabavljeno je sve, ako ne i više, od onoga što se bilo planiralo, a sve s ciljem da se osiguraju uvjeti za osuvremenjivanje nastave i ugodan boravak učenika u njihovim školama.

✿ ZAJEDNIŠTVO U RAZLIČITOSTIMA

Cilj je projekta bio da kroz suradnju osnovnih škola razvije tri osnovna tematska prekogranična programa koji se odnose na zajedničku kulturu, povijest i rijeku Dravu kao poveznicu, a ne granicu. No najvažniji je prinos projekta zapravo zajednički kurikulum, svojevrstan radni priručnik, koji može poslužiti kao primjer dobre prakse u prekograničnoj suradnji, koji se temeljio na sličnostima i različitostima prekograničnoga područja, kako u kulturi tako i u sportu, te na zajedničkim dodirnim točkama u povijesti i prirodi koja ih okružuje, kojemu je cilj bio – razviti i stvoriti školu u kojoj će vladati ugodno ozračje, stvoriti zajednicu u kojoj učenici, roditelji i socijalna sredina surađuju, održavati tradicijske vrijednosti, ali i otvorenost prema drugim i drukčijim vrijednostima.

Svečano otvorenje projekta JOLLIZ! održano je u prostorijama OŠ „Miklós Zrínyi” u Zákányu, a prvo događanje priređeno je u studenome prošle godine u legradskoj školi tijekom projektnoga dana koji je bio posvećen obitelji Zrinski u Čakovcu.  

Ondje su učenici razgledali Zrinsku sobu i muzej, a održana je i radionica pod nazivom Priča jednoga junaka koja je učenike uvela u osnove heraldike. Uslijedila je zajednička terenska nastava u Sigetvaru kojoj je cilj bio proširiti i utvrditi znanja o dijelu zajedničke povijesti obiju zemalja, tj. o obitelji Zrinski koja nas povijesno povezuje te o bitci kod Sigeta u kojoj je herojskom smrću poginuo Nikola Zrinski braneći Europu od turske vojske. Posjetili su i džamiju koju su turski vojnici sagradili nakon pobjede u Sigetu.

✿ STABLO PRIJATELJSTVA

Početkom svibnja 2018. učenici obiju škola prisustvovali su terenskoj nastavi u Drávaszentesu I Drávaszabolcsu. Ondje su se utvrđivala i proširivala znanja o rijeci Dravi koja protječe kroz obje države te je zato jedna od zajedničkih tema koja povezuje učenike navedenih škola u ovom njihou zajedničkom projektu.

Išlo se dakle malo sim, malo tam, pa je potkraj svibnja došao opet na red Legrad, gdje je (potkraj svibnja) održan zajednički kulturno-umjetnički susret dviju škola pod nazivom Zajednička kultura. Cilj je toga dijela projekta bio zajedničko učenje o temama koje su kulturološki važne i za Legrad i za Zákány. Tako su tijekom trajanja provedbe projekta učenici obiju škola obradili priču legradske književnice Marije Bango Kralj Drave, te priču, odnosno legendu koju je zapisao mađarski učitelj pod naslovom Podrijetlo Mure i Drave.

Mađarski su prijatelji svojim domaćinima tom prigodom donijeli na dar i četiri vrijedne biljke koje su zajedno posadili kao „stabla prijateljstva” u botanički vrt u nastajanju koji će svečano biti otvoren nekoliko dana poslije. Osobito je zanimljiv mađarskim učenicima i učiteljima bio posjet Školskom muzeju i Sobi Marije Bango, gdje su upoznali stara nastavna sredstva i pomagala kakva još nisu vidjeli.

Bilo je tu dakako još zanimljivih projektnih događanja, kao što je, primjerice, zajednička biciklijada u Mađarskoj održana početkom lipnja 2018. To je sportski dio projekta kojim se kroz različite sportske aktivnosti potiče druženje učenika obiju zemalja. Prva postaja bila je Povijesni park u Csurgu, u kojemu su učenici, među ostalim, saznali i da je župa Csurg nekada pripadala Zagrebačkoj biskupiji.

✿ BOTANIČKI VRT

Jedna od važnih sastavnica projekta JOLLIZ! za legradsku školu bio je upravo spomenuti školski botanički vrt za čije je uređenje budžetom projekta bilo predviđeno blizu devet tisuća eura. Za taj novac kupljene su biljke i drvena sjenica za 10-15 ljudi koja služi kao učionica na otvorenom, uređene su šetnice, izgrađeno je vrtno jezero, a u vrtu je zasađeno više od 150 biljnih vrsta pomoću kojih će učenici uočavati i stjecati potrebno znanje o biološkoj raznolikosti svoga zavičaja i očuvanju prirode. Svečano otvaranje botaničkoga vrta održano je u sklopu obilježavanja Dana škole 15. lipnja ove godine.

U međuvremenu legradsku je školu posjetilo i prosudbeno povjerenstvo HRT-a koje provodi natječaj Najljepši školski vrtovi. Natječaj se provodi u suradnji s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i sporta, a legradska se škola već okitila jednom takvom nagradom – naime, područna škola u Podravskoj Selnici dobila je 2007. godine na tom natječaju nagradu za najljepši mali školski vrt.

Nakon završetka nastave, od 25. do 29. lipnja 2018. godine 30-ak učenika jedne i druge škole u pratnji svojih učitelja boravili su u ljetnom kampu u Tilošu u Mađarskoj. Bili su smješteni u hostelu Šumske škole nedaleko od obale rijeke Drave u nacionalnom parku Drava-Mura. Petodnevni boravak u prirodi bio je ispunjen igrom i zabavom, druženjem, sportskim natjecanjima i zajedničkim radionicama.

✿ S POGLEDOM U BUDUĆNOST

Uslijedio je još jedan zajednički kulturno-glazbeni te sportski susret u OŠ Zákány i polako se približavao kraj projekta, ali ne i kraj jednoga divnoga prijateljstva. Završno predstavljanje projekta u Legradu potkraj listopada bilo je kruna zajedničkoga druženja, učenja, igre i uživanja s pogledom na Dravu – rijeku koja „spaja, a ne razdvaja” i u kojoj možda ne obitavaju junaci iz narodnih legenda i priča Marije Bango, ali zato njome teče jedan novi duh – duh prijateljstva i buduće suradnje, na dobrobit ljudi koji žive s jedne i druge strane njezinih obala.

„O kako je lijepa dok teče u noći / i prolazi mirno kraj obala nijemih / sigurna u sebe kao da pozna / tajnovitost raja i briga zemnih.” (Ivica Grgić, iz zbirke Dosanjana lira). [ IZ DRUGIH MEDIJA | Školske novine | Napisao Ivan Rodić ]