… što starih udžbenika koje je trebalo razvrstati, popisati, još jednom pregledati te dodijeliti poštujući tablicu u ljubavi s ravnopravnošću. Naizgled lagan posao!

Traži od tebe samo da imaš mišiće na rukama i da se ne uspušeš pri onom što se u jogi zove položaj lovca, a u nekim drugim sportovima se zove drukčije! No, samo naizgled!

U stvarnosti to je onaj zakučasti posao koji vam se smije u facu i samo čeka da ga provalite i iz nasmiješene učiteljice postanete vampirica s nekoliko vragova na ramenima.

Ušli smo veseli i brbljavi u čitaonicu gdje su na nas vrebali navedeni udžbenici, a izašli 74 sata kasnije posvađani, histerični, polomljenih noktiju, raščupanih kosa i s već odavno otopljenim što puderom na licu, što viškom mesa na bokovima.

A evo kako zapravo izgleda dodjela besplatnih udžbenika u metropoli!

Pokupite ih na kraju školske godine, pregledate, izbacite potrgane, sastrugane, išarane i one s upisanim šalabahterima flomasterima u boji te ih uredno posložite na hrpice. Usput popunite tablice podatcima o onome što vraćate u uporabu i onome što ne vraćate, u uporabu.

Jedina je sreća u tom postupku što vas nitko ne pita zašto mičete, na primjer, udžbenik na kojemu je na prednjici nacrtano srce u kojemu piše Marko i Ana forever, a na poleđini mrtvačka glava preko tog istog Marka! I vi lijepo otarete dlanove, potračate malo o kolegici koja je opet baš sada na bolovanju i, rasterećeno i opušteno, odete na godišnji odmor. (Kako naš odmor traje ona nevjerojatno duga tri mjeseca, fakat vas dugo nema natrag! A vraćeni se udžbenici, dok vas nema, pretvaraju u zombije koji će vam isisati svu miroljubivost kad se vratite u tu istu čitaonicu.)

■ MUKE OKO DODJELE UDŽBENIKA

U trenutku kad na kraju kolovoza opet ulazite u čitaonicu i tražite svoje hrpice, počinje horor oko dodjele udžbenika. Netko je nešto pogrešno naručio. Nedostaje vam udžbenik iz matematike, samo jedan, a dostavili su vam tri udžbenika koje nikada u životu niste vidjeli. Radne bilježnice su stigle, ali ima ih premalo. Neke druge radne bilježnice su isto stigle, ali njih ima previše. Pojma nemate da postoji neki udžbenik koji sada držite u ruci.

Vidite, na svojoj vlastitoj hrpici, da je netko vratio ono što ste vi otpisali. Sad vam više brojka ne štima. I bilo bi normalno pomisliti da je stvar lako rješiva! Ali nemojte pomisliti normalno! Ne možeš ti samo tako vratiti višak, naručiti manjak, otpisati ono što je već bilo otpisano i poslati nekoga kud vam ga se već šalje. Ne može! To sve radi sustav!

A sustav je u totalnom kaosu. Ne možeš sa sustavom nježno, a ne možeš ni grubo. Zapravo, sa sustavom ne možeš nikako.

Da bi te sustav poslušao, moraš otvoriti nekolicinu različitih tablica i klikati do beskraja i bestraga, sejvati, nesejvati, undoati, redoati, pikati i upikavati da bi ti, nakon nekih sedam i pol sati uzastopnog logiranja sustav rekao da nije dobro! Pa onda moraš zvati nekog živućeg čovjeka koji je manji od sustava, ali misli da ga može pobijediti, da bi ti on rekao kako ništa što si napravio nije dobro, a sve što ti on kaže da trebaš – ne možeš. I tako si ti u srazu sa sustavom danima zaredom, umjesto da si u srazu s tko zna s kim ili tko zna s čim što si sam izabrao!

■ O SUSTAVU I KAKO S NJIM

Sustav te pobjeđuje jer je jednom davno, tamo u lipnju, netko stisnuo pogrešan klik! Uglavnom, ako je u velebni GUOS, a to vam je gradska matica škola, netko poslao pogrešnu inicijalnu narudžbu, vi ste u problemu koji nitko ne zna riješiti! E, i zato bi trebalo osnovati agenciju za razvrstavanje i bakćanje s udžbenicima, jer jedna agencija pride u našoj državi nikako ne može biti suvišak, a rasteretila bi jadne učitelje koji niti imaju živce, niti imaju mišiće, niti imaju strpljenja, niti imaju certifikate, niti se mogu samo tako nositi s činjenicom da ih tehnologija jede (Čast iznimkama. Ja znam sistemom pokušaja i pogreške svladati gotovo svaku elektroničku stvarcu, no – kad ni oni ljudine koji su softver stvarali ne znaju – vraćamo se na prapočetak!).

U predasima između klikanja ikonica i svađanja sa sustavom – vi brojite! Opet i ponovno brojite udžbenike, opet i ponovno pišete tablice s vraćenim, očuvanim, otpisanim, oštećenim, neoštećenim, novim, pogrešnim, potrebnim, nepotrebnim i inim udžbenicima i stvarate nove hrpice. I samo vi razumijete ljubav koju osjećate prema hrpicama lijepo i uredno poslaganih udžbenika za svoje učenike. Vi ste, naravno, tolerantni, pravedni, razmišljate o svojoj djeci, znate da će Pero biti nesretan s pohabanim udžbenikom iz povijesti, a Marici će se živo fućkati za novu knjigu iz biologije pa nekako slažete te hrpice da staro i novo i ‘vakvo i ‘nakvo bude jednako zastupljeno! No, pogađate, sustav to ne dopušta! Jer, ako je sveznajući sustav odredio da Franjo treba dobiti novi udžbenik iz povijesti, a Janica stari iz njemačkog, ti si nula. Tko tebe pita za ravnopravnost?! Ne može! Pa onda opet uspoređuješ jer, ako predaš udžbenike koji nisu u skladu s tablicom, nekom sto i desetom po redu, neće ti roditelji potpisati taj papir. I, pogađate, onda ćeš opet morati u klinč sa sustavom. Zato, roditelji, kad dobijete papire s popisom udžbenika, budite dobri – potpišite! Ionako će djeca uskoro na njihove korice napisati da je Zdravko legenda, a da su Petra i Lana bff … Ne možete to spriječiti. Podržite jadni napaćeni učiteljski narod iz čitaonice. J

■ DOGOVORI S NOGU

Prije i poslije sati i sati ljubavi sa sustavom, vi se i dogovarate s kolegama što ćete sve raditi u novoj školskoj godini. Planirate. Pišete. Zovete. Surfate. Bilježite. Svađate se. Mirite se. Jadate se. Educirate se. Pripremate se. Sjedničite. Redovito eksplodirate kad uvidite da jedan skroz drugi sustav želi da jasno i točno i precizno upišete datum kada ćete sljedeće godine u travnju voditi svoje učenike na kazališnu predstavu, kada će Janko prezentirati projekt o holokaustu, kada će se dogoditi nepredviđeni izlet u Meteorološku stanicu te kada će oni iz one udruge poželjeti održati radionicu u vašem razredu. Kužite? Apsurdno je! Pa neki se glumci još nisu ni rodili, a vi već morate znati da ćete ih gledati na daskama koje život znače 4. svibnja sljedeće godine u predstavi za koju još ne postoji scenarij. Big deal – papir trpi svašta! Pa vi upišete svašta, ali tek nakon one male eksplozije. Jer, da netko od nas ne ispadne malo iz uobičajenih okvira svakih sat vremena, fakat bi nam bilo dosadno! Mi zaista ne bismo imali što raditi u tim zbornicama i školama, dok nam nema djece.

■ POVRATAK U KLUPE

I zato jedva čekamo svoje učenike! Nek’ oni samo dođu pa ćemo mi preusmjeriti svoje zamisli, znanja i metode prema njima i zaboravit ćemo na sraz, klinč, sustav, eksploziju i PMS. Zaronit ćemo u more u kojemu znamo plivati i sve će opet biti dobro. Obećavam svima, prvih nekoliko dana u školama će sve biti skroz dobro. J

Naravno, vjerujem da možete odvojiti slojeve ironije od onoga što sam zaista mislila nepreneseno. Sretno roditeljima koji neka papire o udžbenicima potpisuju žmirećki, sretno učiteljima koji upoznaju nove učenike, sretno članovima stručne službe jer će nas daviti s novim pravilnicima, a mi ćemo imati tisućinjak potpitanja i sretno nam svima jer počinje nova školska godina s novim zamahom pozitive i dobrih vibracija! Sretno!

……………..

Majda TOMETIĆ, učiteljica Hrvatskoga jezika u zvanju učitelja mentora u OŠ Stjepana Bencekovića u Zagrebu.

U radu s učenicima provodi različite i raznovrsne nastavne i izvannastavne projekte, s naglaskom na poticanje i razvijanje kritičkog promišljanja, tolerancije u svim aspektima življenja, kreativnosti i maštovitosti, slobode afirmativnog izražavanja i komuniciranja te međusobnog povjerenja, razumijevanja i poštivanja. Surađuje s organizacijama koje unapređuju suvremenu nastavu te promiče tehnološki osuvremenjenu nastavu. U slobodno vrijeme objavljuje stručne i osobne tekstove, prevodi s engleskog i njemačko jezika te održava predavanja tematski povezana s osuvremenjivanjem današnje nastave.