U Hrvatskoj škole ostaju otvorenima za sve svoje učenike jer upravo su one jedno od najsigurnijih mjesta gdje učenici u novonastalim uvjetima mogu boraviti. Zatvaraju se po potrebi, o čemu odlučuju ravnatelji uz moguće procjene lokalnih epidemiologa i nadležnih stožera.

U ovome trenutku škole nisu žarišta zaraze, stoji u izjavi resornoga ministra, te se stoga neće zatvarati osim ako ne dođe do kakvih većih promjena ili pak do potpunoga zatvaranja društva.

Ima i slaganja i neslaganja s najnovijim uputama vlade i ministarstva, no i dalje prevladava stav da je neposredna nastava u fizičkim učionicama nemjerljiva u usporedbi s nastavom na daljinu te ju treba zadržati toliko dugo koliko je god to moguće, uz održavanje mjera sigurnosti.

Jedna od tih mjera odnosi se i na prozračivanje učionica i ostalih školskih prostora. O tome su u proteklome razdoblju snimljeni brojni televizijski prilozi, a i objavljeni tekstovi hrvatskih stručnjaka, tako da tema nije nepoznata. U današnjem tekstu donosimo poglede i iskustva izvan granica Hrvatske, članak s britanskoga obrazovnoga portala TES. U tekstu se prenose mišljenja stručnjaka iz Ujedinjenoga Kraljevstva i SAD-a. Obje zemlje pokušavaju, baš kao i Hrvatska, zadržati nastavu u učionicama, susreću se s poteškoćama održavanja sigurnosti, povećanim opsegom rada učitelja u izvanrednim okolnostima, pitanjima o ravnomjernoj dostupnosti nastave na daljinu za sve učenike, osiguravanjem potpore učenicima i učiteljima, kao i propitivanjem pravodobnih reakcija vlade i nadležnoga ministarstva, odnosno administrativnih i školskih okruga (županija).

NOVE OKOLNOSTI RAZOTKRILE SU UVJETE RADA U ŠKOLAMA

Epidemija je u hrvatske škole donijela zahtjev da se razina održavanja čistoće i higijenskih uvjeta neodgodivo poboljša. Higijenski standardi nisu ustaljeni, ni ravnomjerno zastupljeni u svim hrvatskim školama. U nekima su sanitarni prostori, osobito oni namijenjeni učenicima, u izrazito lošem stanju, što zbog dotrajalosti, što zbog nedostatka temeljnih sredstava kao što su toaletni papir, ručnici i sapun. Pojačan oprez i skrb za zdravlje, što uključuje i čistoću i urednost prostora u kojima se boravi, sada su nešto o čemu ne bi smjelo biti prijepora (iako, ni prije ga, da se poštuju propisi, pravila i elementarne norme, nije trebalo biti). Naime, kako se od 12-godišnjeg ili 13-godišnjeg učenika može očekivati da objasni metaforu, monoteizam ili mimikriju, da pokaže na karti najviši vrh svijeta i riješi različite problemske zadatke a da pritom nema osiguran minimum higijenskih uvjeta u prostorijama škole namijenjenima elementarnim ljudskim potrebama?

Pitanje energetskih razreda kojima pripadaju pojedine školske zgrade također je neujednačeno, od onih obnovljenih, na najvišoj razini energetske učinkovitosti do onih trošnih, koji vape za krovom koji ne prokišnjava i saniranjem vlage u zidovima. Dok su se škole opremale znatnim količinama digitalnih uređaja, pitanja lošega stanja školskih zgrada još donedavno su se svodila na kratak odgovor: „To je do osnivača.“

ISTI STANDARDI U SVIM ŠKOLAMA        

Ispunjavanje materijalnoga i pedagoškoga minimuma moralo bi biti zajamčeno u svim školama, bez obzira na ulogu osnivača, u cijeloj zemlji ujednačeno, a nadležno ministarstvo uporišna točka koja reagira ako osnivači zakažu u ispunjavanju svojih obveza, umjesto da im pozivanje na osnivače bude izgovor za neprihvatljiva stanja na terenu.

Pandemija i sve poteškoće vezane uz nju otvorile su prostor da se u tome dijelu školskoga sustava steknu uvidi bez uljepšavanja i zaobilaženja stvarnoga stanja te da se po tome pitanju učini nešto konkretno. Kako u poboljšanju i uređenju školskih prostora, tako i u stvaranju novih (boljih) navika. U te bolje navike valjalo bi uključiti i pitanja vezana uz školske obroke, zdravije jelovnike, sportske dvorane, rasporede odmora, rasporede zaduženja, satnicu i sve ono što svakodnevno doprinosi (ili odmaže) zdravlju učenika, a i učitelja.

U članku koji slijedi, riječ je o prozračivanju učionica u zimskim uvjetima. I u uvjetima pandemije, i u redovitim uvjetima rada u zimskome razdoblju, trebalo bi vrijediti isto: učionice moraju biti dovoljno tople, ali i dovoljno prozračene da bi se moglo govoriti o primjerenim i ugodnim uvjetima za neometan rad. Neki podatci odnosno preporuke koji se u članku iznose izazvale su reakcije među čitateljima na portalu TES.

Pročitajte u nastavku.

MORAM LI UISTINU PROZRAČIVATI UČIONICE I ZIMI?

Redovitim prozračivanjem učionica i drugih školskih prostorija umanjujemo mogućnost širenja Covida-19.

Ali zar uistinu ne smijemo zatvoriti prozore, pa i tada kada je vani hladno?

Službene upute Vlade Ujedinjenoga Kraljevstva ističu da je bitno „osigurati dobru prozračenost“ učionica i dopustiti u najvećoj mogućoj mjeri protok svježega zraka tako što ćete, „primjerice, otvoriti prozore“.

To je potpuno prihvatljivo kada je vani dovoljno toplo, no moraju li prozori ostati otvorenima i kada temperature počnu padati?

KAKO PROZRAČIVANJE POMAŽE?       

„Glavna je poteškoća – ako zatvorite prozore – u tome što se stvara mogućnost da se virusne čestice nakupljaju u zraku“, kaže Jack Gilbert, profesor pedijatarije na Sveučilištu Kalifornija, u San Diegu, specijalist za mikroorganizme i imunološki sustav. „Svaka osoba ispušta 38 milijuna bakterijskih stanica, 7 milijuna gljivičnih agensa i otprilike toliko virusnih čestica na sat. Dakle, ako imate (samo) 15 učenika i jednoga učitelja u zatvorenoj učionici, matematika ne izgleda dobro! Odatle potreba umanjivanja učinka nakupljanja čestica stalnim provjetravanjem.“

Teoretski, ako u učionici nema prijenosnika koronavirusa, koncentracija emitiranih čestica nije nešto zbog čega se treba zabrinuti. No zbog mogućnosti asimptomatična prijenosa, nije moguće predvidjeti koliko se virusne čestice uistinu šire prostorom.

„Ako je u zatvorenu prostoru netko inficiran virusom, doći će do ispuštanja virusa u malim respiratornim kapsulama (aerosolima) koje tijekom respiratornih aktivnosti, kao što su disanje i govorenje, mogu ostati u zraku i po nekoliko sati“, objašnjava Chris Iddon iz međunarodne inženjerske asocijacije sa sjedištem u Londonu – Charted Institution of Building Services Engineers. „Ako je prostorija neprozračena, koncentracija će se uzročnika virusa povećavati i može dosegnuti razinu na kojoj bi podložnije osobe mogle  udahnuti količinu koja rezultira zarazom. Protokom svježega zraka umanjuje se koncentracija aerosola koji mogu sadržavati virus.“

Maske pomažu u tom slučaju, sprječavajaući proboj virusa, no bitno je otvarati prozore i u prostorijama u kojima se nose maske.

Znači li sve to da učiteljima ne preostaje drugo nego držati prozore otvorenima, ma kako vani bilo hladno?  

Odgovor nije potpuno jednostavan jer bi posljedica po zdravlje moglo biti i u situacijama kada su prozori otvoreni dok su vanjske temperature izrazito niske.

ZIMSKO VRIJEME

„Hladan zrak može potaknuti da sluznica membrane u respiratornom traktu bude podložnija zarazama rinovirusom (uzročnikom obične prehlade), gripom i koronavirusom“, kaže J. Gilbert. „Još ne znamo vrijedi li to i za SARS-CoV-2. Bez obzira na to, razborito je osigurati da zrak u učionicama ne bude prehladan, imajući na umu moguću kombinaciju hladnoga zraka i povećane koncentracije virusa.“

Na pitanje „što znači prehladno“ i koliko bi to stupnjeva iznosilo, J. Gilbert sugerira da bi sve ispod 8 ºC trebalo izazvati zabrinutost (pritom ističe da je to njegova procjena koju u tome trenutku može dati, a ne nešto utemeljeno na provjerenim činjenicama). „Kada bi se temperatura spustila ispod 8 ºC u učionici, zabrinuo bih se da je cijena veća od dobrobiti“, kaže.

/Izrečena preporuka o temperaturi izazvala je među čitateljima portala TES čuđenje i dosta žustru raspravu, i s obzirom na propise Vlade UK vezane uz dopuštene minimalne temperature na radnome mjestu, ali i na ukupnu valjanost takve procjene. – nap. S. M./

Pa gdje je u svemu tome ravnoteža?

Prema Iddonu, svako prozračivanje bolje je od nikakvoga pa je i sasvim skromno otvaranje prozora od pomoći da se smanji koncentracija virusa u zraku, a istodobno se sprječava da temperatura u postoriji padne ispod razine udobnosti.

„Neka prozori budu odškrinuti“, sugerira. „Mora se osigurati protok svježega zraka barem u onoj mjeri da se poštuju zadani standardi i upute. Za prozračivanje prostorija na prirodan način to znači oko pet litara zraka u sekundi po osobi, što se može dosegnuti i u hladnim danima a da se pritom prozori ne moraju širom otvoriti.“

Razlika između vanjske temperature i one u učionici, uz mogući utjecaj vjetra, omogućuje pri prirodnom prozračivanju protok svježega zraka kroz prozorska okna. „Stoga za hladnijega vremena, da bi se osigurao jednak dotok zraka izvana, prozori ne moraju biti toliko otvoreni koliko su za toplijega vremena. Međutim, kad god postoji mogućnost, prostorije treba potpuno prozračiti“, kaže Iddon.

Iako otvaranje prozora, pa i ono sasvim malo otvaranje, može izazvati prigovore učenika koji sjede uz te prozore, vjerojatno je to najbolji kompromis kojemu se učitelj u zadanim okolnostima može nadati. (Ako je moguće, neka se učenici premjeste na neko drugo mjesto u učionici da ne bi bili na izravnom udaru hladnoga zraka koji struji kroz odškrinute prozore.)

Usto, rizik od prijenosa virusa u obliku aerosola može se smanjiti ograničavanjem aktivnosti koje utječu na porast aerosola u zraku, kao što su aerobne vježbe, pjevanje i bučno govorenje, obrazlaže Iddon.

„Aktivnosti koje stvaraju veće količine aerosola moraju se onemogućiti u manjim zatvorenim prostorima“, dodaje.

ŠTO ŠKOLE MOGU UČINITI?

Međutim, iz svega neizbježno proizlazi da je sav teret nadzora sigurnosti u učionicama prepušten učiteljima dok mnogi pritom zahtijevaju da moramo nadzirati i cjelokupnu situaciju u školi. Kakve savjete stručnjaci daju vezano uz takve primjere?

Prema Gilbertu, idealan scenarij bio bi da škole ugrade učinkovitija rješenja u obliku pročišćivača zraka, poput onih u zrakoplovima.

„Mogućnost je uporaba sustava za izmjenu zraka kako bi se zrak pročistio, međutim to znači opremanje škola sustavima uređaja s filterima HEPA kao i mogućim jedinicama za dekontaminaciju na temelju UV-zraka kako bi se postigla potpuna sigurnost da je zrak čist prije negoli se ponovno vrati u prostoriju“, kaže.

S obzirom na već ograničena sredstva za opremanje škola, nije nimalo izgledno da ćemo filtracijske sustave iz zrakoplovnih kabina u bliskoj budućnosti ugledati i u našim učionicama.

Iddon ističe da, dok sustavi za pročišćavanje učinkovito otklanjaju patogena onečišćenja, oni u sustav ne dopremaju svjež zrak koji je potreban da bi se smanjila koncentracija ostalih onečišćivača, a i u zahtjevu je građevinskih propisa.

„Ono što bi valjalo uzeti u obzir, mogućnost je opskrbe prostorija zagrijanim svježim zrakom“, kaže. „Mnogo je načina na koje se to može osigurati, a novija školska zdanja već imaju ugrađena takva rješenja. To može biti mehaničko prozračivanje s povratom topline ili sustavom mješalice. Obje ponuđene solucije zagrijavaju vanjski zrak prije negoli on uđe u prostoriju, pri čemu se otklanja nelagoda izazvana propuhom, ali i dalje postoji opskrba  prostora svježim zrakom koji će umanjiti koncentraciju onečišćujućih čestica.“

Također, upućuje da je novčano prihvatljivije, kratkoročno rješenje u tome da škole nabave nedisperzvini infracrveni senzor za ugljični dioksid koji se na nekoliko sati može smjestiti u učionicu kako bi pratio koncentraciju ugljičnoga dioksida u prostoriji.

„U napučenim prostorima, kakav je učionica, mjerač zastupljenosti ugljičnoga dioksida pomaže provjeriti kolika je učinkovitost prozračivanja“, objašnjava.

„Vrijednosti veće od 1500 ppm (što odgovara otprilike 5 litara u sekundi po osobi u stanju mirovanja) upućuje na loše prozračivanje te na potrebu daljnjega postupanja kako bi se povećao dotok svježega zraka u prostoriju.“

Premještanjem senzora po školi dobit će se uvidi u sve prostore u kojima je potrebno povećati dotok svježega zraka, dodaje Iddon.

Također ističe da „niska razina ugljičnoga dioksida ne mora nužno biti indikator da je prozračivanje dobro provedeno kako bi se umanjili rizici od prijenosa virusa, u slučajevima kada je riječ o velikim prostorijama, kao što su školska predvorja, ili o prostorijama u kojima nema većeg broja osoba“.

Konačno, u svim slučajevima, osim u onima u kojima uistinu postoje sustavi pročišćavanja zraka s istodobnom dopremom dovoljne količine svježega zraka, vrijedi pravilo da prozori moraju ostati otvoreni koliko god je to moguće; pa makar odškrinuti. Osim toga, najbolje što učitelji mogu učiniti jest da nastave slijediti upute koje su i do sada slijedili.

„Nosite maske, osigurajte razredne odjele s manjim brojem učenika, ustrajte na tome da učenici i učitelji redovito peru ruke i služe se dezinfekcijskim sredstvima tijekom dana“, zaključuje Gillbert.

■ NAPOMENA ■ izabrala, pripremila i napisala: Snježana Mostarkić ■ autorica engleskoga teksta: Helen Amass, urednica pri portalu TES ■ UK: TES – The Times Educational Supplement – mrežna zajednica međuučiteljske potpore koja dopire do više od 13 milijuna korisnika ■ izvornik: www.tes.com ■