■ MAJINE RAZGLEDNICE ■ 51. ■
Dominikana: između razglednice i stvarnosti
objavljeno: 19. ožujka 2026.
Kolumna Maja Mačinko
Maja Mačinko učiteljica je savjetnica tehničke kulture u OŠ Ivana Cankara u Zagrebu. Završila je Filozofski fakultet u Rijeci i stekla zvanje profesora fizike i politehnike. Bavi se robotikom, automatikom te promiče STEM u svim sferama društva. Od 2016. urednica je za tehničku kulturu u Školskoj knjizi. Njezina strast i cilj su razviti kod djece i mladih želju za stvaranjem i istraživanjem, potaknuti ih na kreativnost i strast prema znanosti i tehnologiji.
Pored svog rada s djecom, Maja Mačinko strastvena je putnica koja je putovanjima posvećena od studentskih dana. Tijekom svojih brojnih putovanja, obišla je više od 60 zemalja. Sama istražuje i organizira putovanja za sebe i svoje prijatelje, koristeći suvremenu tehnologiju za olakšavanje planiranja. Na njezinim putničkim avanturama, istražuje prirodne ljepote, običaje, gastronomiju i upoznaje različite kulture i ljude.
Njezina strast prema putovanjima odražava se i u tome što piše priče i anegdote o svojim iskustvima, nadahnućima i izazovima koje je susrela tijekom svojih putovanja. Njezin cilj je motivirati i ohrabriti druge da istraže svijet oko sebe te ne odustanu od svojih snova.
Nakon svih putešestvija po Latinskoj Americi, posljednja postaja prije povratka kući bila je zamišljena vrlo jednostavno: more, sunce i nekoliko dana bez planiranja. Iz Gvatemale smo odletjeli u Dominikansku Republiku odlučni u nakani da posljednje dane putovanja provedemo potpuno opušteno. Bez ruksaka i ranih buđenja, bez jurcanja od jedne do druge znamenitosti.
U TEORIJI SVE IZGLEDA SAVRŠENO
Prvu smo noć prespavali u malom mjestu pokraj aerodroma, a sljedećeg se dana preselili u resort u Punta Cani. Ideja je bila jednostavna: šest dana odmora uz more. U teoriji izgleda savršeno. U praksi smo vrlo brzo shvatili da to ima i drugu stranu.
U takvim odmaralištima dan se zapravo vrlo brzo svede na tri aktivnosti: kupanje, jelo i upotrebu narukvice all inclusive koja otvara vrata u bezbrojne buffete u kojima se sve svodi na ispijanje koktela. Sve je organizirano, sve je uredno, sve je tu, ali nekako i pomalo uštogljeno. Kao da si ušao u katalog turističke agencije u kojem je sve posloženo tako da izgleda savršeno.
Piše: Maja MAČINKO
A onda je tu i morska trava. Na fotografijama Punta Cane plaže izgledaju kao na razglednici: bijeli pijesak, palme i tirkizno more. U stvarnosti u to doba godine more donosi velike količine sargassuma, smeđe morske trave koja se taloži uz obalu i stvara osjećaj kao da hodaš po zelenom tepihu.
Navečer bageri prolaze plažom i čiste ono što je izbacilo more, ali ono što pluta u vodi ostaje tamo. Kupanje na plaži zato baš i nije bilo osobito privlačno.
BAŠ ONAKO KAKO ZAMIŠLJAŠ KARIBE
Resort je, doduše, imao i svojih simpatičnih detalja. Po stazama su se slobodno šetali mali gušteri i iguane kao da su i oni stalni gosti hotela. Hrana je bila zanimljiva mješavina svega pomalo, od karipskih okusa do međunarodnih klasičnih, tipično za velika odmarališta all inclusive.
Vrhunac boravka ipak je bio izlet na Saona Island.
Do otoka se ide brodom, najčešće velikim katamaranom na kojemu se odmah možete prepustiti karipskom ritmu: glazbi, plesu i veselom raspoloženju. Uz bachatu i merengue putnici se vrlo brzo pretvore u plesnu publiku. Kad smo stigli na Saonu, odjednom je sve izgledalo baš onako kako bismo zamislili Karibe.
Tirkizno more, bijeli pijesak i palme koje se lagano njišu na povjetarcu. Kao da je netko otvorio razglednicu i mi smo ušli u nju. Tu smo konačno osjetili onu Dominikanu iz snova – kupanje, sunce i jednostavno uživanje bez puno filozofije. Usput smo saznali i to da su u Dominikanskoj Republici snimani kadrovi iz serijala Pirates of the Caribbean što i nije teško povjerovati kad vidiš takve prizore.
Žarkov rođendan proslavili smo upravo tamo, uz more, i – kako i priliči Karibima – kubanske cigare. Šest dana boravka pokazalo se sasvim dovoljno. Odmor u resortu je ugodan, ali za mene osobno malo previše nalikuje na život unutar pomno uređene kulise.
NAJSTARIJI EUROPSKI GRAD U AMERICI
Sigurna sam da bi netko drugi imao sasvim drukčiji dojam o tom mjestu. Kad smo nakratko otišli i do grada, dojam je bio sličan. Mnogo toga podređeno je turizmu: trgovine, šoping-centri, suvenirnice. Autentičan život kao da ostaje malo dalje od tih turističkih zona. Možda je zato meni osobno više prirastao srcu Isla Mujeres u Meksiku koji ima onaj opušteni karipski životni ritam bez suvišnih ukrasa.
Dominikana je lijepa, no meni pomalo djeluje kao odredište uređeno tako da izgleda savršeno na fotografijama. Ipak, razumijem zašto mnogima upravo takav tip odmora najviše odgovara – posebno kad želiš opušteno provesti nekoliko dana ne planirajući obroke i bez potrebe da svakog dana ideš nekamo. Sve je nadohvat ruke, a tempo može biti potpuno opušten.
Ipak, ima ona i svoju veliku povijesnu važnost. U Santo Domingu nalazi se najstariji stalni europski grad u Americi, osnovan 1496. godine. Ondje su nastale prve institucije u Novom svijetu – prva katedrala, bolnica i sveučilište u Americi.
Naših šest dana u Dominikanskoj Republici bilo je lijepo, sunčano i opušteno. Ali za mene je to odredište koje je dobro vidjeti jednom. I onda krenuti dalje. Jer najbolji dio svakog putovanja ionako je onaj trenutak kad se opet nađeš na putu prema nekom novom mjestu.
