Učenje se događa jedino ako su uspostavljeni odnosi povjerenja – između onoga tko uči i onoga tko poučava, ili – općenitije govoreći, izvora učenja. Ono se događa još snažnije kada je povjerenje prisutno među svim članovima zajednice, konkretnije, kada su uspostavljeni korektni međusobni odnosi među učenicima kao i svima koji posredno i neposredno sudjeluju u procesima učenja i učeničkoga razvitka. Od učitelja i učenika do uprave škole, suradnika u nastavi, roditelja i svih koji školu čine živom zajednicom.

Jednako je i sa svim drugim bitnim procesima u životu. Nema napretka u radu, nema plodne i kreativne suradnje ako između onih koji sudjeluju nije ostvareno povjerenje.

Kada odnosi utemeljeni na međusobnu osjećaju povjerenja izostanu, dolazi do osjećaja nesigurnosti i sumnje, a zatim se, zbog nemoći i nemira koje nepovjerenje nužno donosi, znaju tražiti kakvi prijeki putovi kako bi se nemiri, nesigurnost i nepovjerenje utišali ili, barem prividno, promijenili.

Školski život ne trpi prečace, odnosi su njegovo glavno uporište, a oni se pak grade ciglicu po ciglicu, svakodnevnim, dugotrajnim ulaganjem. Kao kad pletete kakvo pletivo, svaka se očica računa.

Kada se nešto, što je plod dugotrajnoga rada, želi riješiti pritiskom na gumb, ideje su u pravilu i više nego loše. S ciljem da se kontroliraju ljudi i procesi, eto olake, površne i dugoročno štetne pomisli da se u školske učionice postave kamere i uspostavi prijenos nastave uživo pa da roditelj (a i svatko tko bude proglašen nadležnim) u svakom trenutku može „zaviriti“ što se u učionici događa, kako se dijete ponaša, kako se osjeća i rade li učitelji sve „kako treba“.

Takvi su prijedlozi upravo predmet rasprave u američkoj državi Iowi, a rasprava se, kao i ideja o videonadzoru, prelila i u druge dijelove SAD-a.

Reakcija profesorice Susan Vernon iz Iowe s razlozima zašto kamere ne smiju biti dio učioničke svakidašnjice pronijela se društvenim mrežama, a objavljena je i u članku Teacher’s Response to Iowa’s Cameras in the Classroom Bill Goes Viral na obrazovnome portalu WeAreTeachers.

Kao i u mnogim drugim saveznim državama, u Iowi se raspravlja o zakonima koji bi roditeljima omogućili nezapamćen pristup događajima u učionici. Pisali smo već o problemima s mnogim pravilnicima u obrazovanju, primjerice o onom koji od učitelja zahtijeva objavu nastavnih priprema za cjelokupnu školsku (nastavnu) godinu prije negoli godina uopće počne. No u Iowi se događa još jedan korak dalje: roditeljima se dopušta pristup izravnom videoprijenosu nastave iz svake učionice.

Kamere u učionici nisu nova zamisao, kao što ništa nova nema ni u raspravi o njima. Postoje razlozi zašto videozapis može biti i dobrom idejom. Snimanjem nastave mogu se izbjeći situacije rekao je / rekla je – nije rekao / nije rekla, kao što se i učiteljima otvara dodatna mogućnost refleksije vlastitih postupaka i sagledavanja nastave koju vode. No, kamere mogu biti upotrijebljene kako bi se manipuliralo te zastrašivalo i učitelje, i učenike. Omogućivanje izravnoga videopristupa učionici u svakome trenutku otvara cijeli niz pitanja o ugrozi privatnosti.

Prema onomu što prenosi Christine Bettis 6. veljače o. g., Susan Vernon piše:

Ljudi koji su u ovoj državi na pozicijama moći željeli bi ugraditi kamere u naše učionice, koje bi omogućile svakom roditelju gledanje svega što se ondje događa. Ako vas to kao roditelja nije razbjesnilo, tada to i ne razumijete. Imate pravo znati što učitelji poučavaju te, usput rečeno, tomu već možete pristupiti. No zar uistinu mislite da imate pravo znati kako se dijete vašega susjeda muči s čitanjem? Jer to ćete vidjeti. Zar uistinu mislite da imate pravo znati kako djetetu vašega susjeda danas treba pomoć iz matematike? Jer to ćete vidjeti. Uistinu mislite da imate pravo čuti dijete koje mi govori da nije napisalo zadaću jer njegova obitelj nije mogla platiti račun za struju koju su upravo isključili? Jer to ćete čuti. Uistinu smatrate da imate pravo vidjeti dijete koje u školu nije stiglo u čistoj odjeći, prvašića kojemu se dogodilo da se u učionici pomokrio ili sedmašicu koja je tijekom nastave dobila prvu mjesečnicu? Imate li? Jer ćete to vidjeti. Nečije dijete.

Izvan zakona stavili su činjenice. Izvan zakona stavili su literaturu. Molim vas, nemojte dopustiti da i privatnost vaše djece postane nezakonita. Molim vas, nemojte dopustiti da sigurnost vaše djece postane nezakonita. Imate pravo znati što i kako poučavam. Ponosna sam na posao koji radim. Ako želite vidjeti dvadeset dodatnih sati koje svakoga tjedna radim kod kuće kako bih se pripremila za nastavu, pokazat ću vam i to. Ali nemate pravo gledati kako djeca drugih ljudi uče. Jednostavno nemate. To nije osnova istinski slobodne zemlje. To je istinski zastrašujuće. Nadam se da razumijete da ovo pitanje nadilazi tradicijske podjele na liberale i konzervativce. Iz sve snage nastojim ne objavljivati tekstove koji su previše politični jer želim da moji učenici znaju da cijenim njihovo pravo na vlastita mišljenja i uvjerenja.

Ovo nadilazi takvo što. Ovo je pitanje slobode i pitanje sigurnosti.

Susan Vernon, profesorica iz Iowe

■ NAPOMENA ■ izabrala i pripremila: Snježana Mostarkić ■ Susan Vernon – profesorica engleskoga jezika u srednoj školi u američkoj saveznoj državi Iowi  ■ SAD: WeAreTeachers – portal namijenjen obrazovnim temama ■ izvornici: www.weareteachers.com |  WeAreTeachers  | chrisbet4 ■