Aktualno
PRVA GODINA RADA U UČIONICI
Nemojte biti poput mene! – Pet velikih pogrešaka koje sam činila prve godine poučavanja
objavljeno: 21. lipnja 2022.

„Bila sam presrdačna, neprestance pod teretom brojnih briga i zabrinutosti te sam potrošila vlastita novca iznad svake mjere i pristojnosti“, piše profesorica engleskoga jezika Kelly Treleaven.

Članak Don’t Be Like Me: 5 Giant Mistakes I Made My First Year of Teaching (Nemojte biti poput mene: Pet golemih pogrešaka koje sam učinila tijekom prve godine poučavanja) objavljen je na portalu WeAreTeachers.

Vjerojatno najbolji savjet koji vam mogu dati u trenutku kada krećete u prvu godinu poučavanja glasi: „Nemojte biti poput mene.“

Učinila sam daleko više od pet pogrešaka, no pet koje slijede bile su „neizmjerne“.

1.) Nisam tražila pomoć.

Osjećala sam da bi traženje pomoći od drugih učitelja – osobito onih koji su već dugo u nastavi – za njih bilo uznemirujuće. Također sam čvrsto odlučila da pomoć ne želim tražiti  ni od svojega ravnatelja jer nisam željela ostaviti dojam slabosti ili nesposobnosti. Kao rezultat takvih odluka, prvo sam polugodište lutala naokolo kao izgubljeni mačić. Vjerojatno je i moje poučavanje bilo onoliko učinkovito koliko bi bilo poučavanje izgubljenoga mačića.

Ako vam je potrebna pomoć, ZATRAŽITE ju. Vaše će kolegice i kolege pokazati razumijevanje i biti voljni pomoći nekomu tko je na početku svojega nastavnoga puta. Ako pak osjećate da će ih vaša pitanja ometati, ali da su informacije koje tražite bitne za vaš rad u nastavi, jednostavno ćete morati prevladati taj osjećaj i ipak ih upitati. (A zatim mi javite ako vam tko od kolegica i kolega nije htio pomoći, poslat ću ekipu iz svojega mafijaškoga klana da ih sredi.)

Ako se mučite s upravljanjem razrednim odjelima, vaš će ravnatelj, kao i osobe iz pedagoške službe, zasigurno pokazati razumijevanje kada im se izravno obratite i iskreno progovorite o svojim poteškoćama umjesto da im govorite da je sve u redu – a zatim, nakon prvoga uvida u nastavu, ravnatelj shvati da učenici na vašem satu divljaju do mjere da jedni nad drugima vrše egzekucije.

2.) Nisam imala hrabrosti svojim učenicima pokazati odlučnost.

U prvoj godini poučavanja moj osjećaj za upravljanje razredom i stvaranje ozračja poticajnoga za rad i učenje u pravilu nije postojao.

Nikad nisam bila u poziciji da moram:

a) zaslužiti nečije poštovanje

b) baviti se osobama koje me i ne slušaju

c) pokazati odlučnost prema nekomu koga dobro i ne poznajem.

Savršen plan za neuspjeh.

Jednoga dana, nakon nastave, dok sam balansirala na rubu suza i tužila se nekolicini kolega kako učenici ne pokazuju ni najmanje poštovanja ni prema meni, ni prema nastavi, jedna vrhunska kolegica došla je do mene, položila ruke na moja ramena i rekla blagim i uvjerljivim glasom: „Rekla bih da se bojiš pokazati im da si nesretna zbog njihova ponašanja jer smatraš da bi to bilo isto kao da si prema njima zla. Prisjeti se sve one djece koja na nastavu dolaze kako bi nešto naučila, ali ne mogu zbog potpuno nesigurnoga i ometajućega okružja, koje se stvara kada njime ne upravljaš i ne stavljaš se u poziciju nadležnosti nad situacijom. Ako takvo ozračje nije dovoljno da u tebi izazove ljutnju koja će te dovesti do čvrstih odluka i preuzimanja kontrole, tada ti treba prosvjetljenje. Same sa sobom.“

Bio je to najljubazniji mogući način da mi konačno dođe iz stražnjice u glavu.

Naučiti kako broditi uznemirenim vodama, kada biti čvrst, a kada popustljiviji, nije bio lak zadatak. S obzirom na to da sam gotovo cijelo prvo polugodište provela kao sveti Nikola dijeleći im darove, učenici su na moje novo ponašanje odgovorili reaktivno optužujući me da sam prema njima zla i nepoštena. No jednom kada su shvatili da preuzimam nadležnost nad situacijom i pripadajuću odgovornost, moja je učionica postala mnogo ugodnije mjesto – za sve nas.

3.) Nisam znala da je na koncu dana popis onoga što treba napraviti potpuno prikladno ostaviti – neobavljenim.

Jedna od najzahtjevnijih sastavnica poučavanja jest činjenica da je uvijek još toliko toga što treba biti napravljeno. U prvoj godini nastavnoga rada redovito sam ostajala na poslu do sedam ili osam navečer jer sam smatrala da ne mogu otići dok nije izvršena i posljednja stavka s mojega popisa neobavljenih poslova. Kako se pokazalo, to je nemoguće jer su učiteljski popisi poslova uvijek nedovršeni pa sam pritom doživljavala dvostruku nelagodu: jednu, zato što sam radila preko svih granica izdržljivosti, i drugu, zato što sam – usprkos svim nastojanjima da napravim sve zadano – i dalje imala osjećaj da ne radim dovoljno.

Izgledno je da ćete prve godine na poslu ostajati dulje negoli ikada nakon toga, no samo se opustite! Nemojte se izluđivati zbog činjenice da je na vašem popisu neobavljenih poslova ostalo zapisa uz koje niste stavili kvačicu; jednostavno namjestite alarm da vas podsjeti kada je krajnje vrijeme da napustite učionicu i školsku zgradu te se usmjerite na poslove koji su vam prioriteti s obzirom na rokove.

Nakon toga, na putu do kuće kupite najveću bocu omiljenoga osvježavajućega pića, kao što i ja već neko vrijeme redovito činim.

4.) Trošila sam previše novca.

Ajme meni. Nemam snage ni pomisliti koliko sam vlastita novca potrošila tijekom prve godine. Često sam dodjeljivala posebne egzotične nagrade, kupovala sve što je potrebno za nastavu prije negoli bih se raspitala što mogu preuzeti iz službenih izvora, a nisam znala ni koje, kao učitelji, izvore i povlastice imamo na raspolaganju.

Istina je da ćete u učiteljskome poslu zasigurno morati potrošiti nešto vlastita novca, no to ne bi smio biti iznos koji će vam pri pogledu na bankovni izvadak tjerati suze na oči.

Nekoliko brzinskih savjeta koji bi vam trebali pomoći da ne bankrotirate:

  • S obzirom na materijal koji se brzo troši, svakom razrednom odjelu dodijelite obvezu da u jednom razdoblju sami donose ono što je potrebno. Primjerice, u prvom tromjesečju donose tekući sapun, u drugom papirnate ručnike, u trećem paket kopirnoga papira, u četvrtom sanduk pirotehnike. – Hahaha… samo se šalim. (Ili možda ne?)
  • Pronađite načine dodatnoga financiranja (primjerice, to može biti nešto kao što je zaklada za dragovoljnu novčanu potporu projektima u školstvu Donors Choose). To je odličan način pribavljanja sredstava potrebnih za nastavu kao i odličan način na koji prijatelji i obitelji mogu ulagati u ono što radite.
  • Prije negoli nešto kupite, raspitajte se o tome u svojoj okolini. Veliki su izgledi da netko već ima ono što trebate, da poznaje mjesto na kojem to možete povoljno ili i besplatno nabaviti ili mu je poznat kakav ormar prepun potrepština za kojima upravo tragate.
  • Na mnogim prodajnim mjestima postoje popusti za učitelje. Nemojte se ustručavati da se o njima raspitate te da ih zatražite.

5.) Bila sam neprestance zabrinuta.

Neke od zabrinutosti koje su se javile tijekom prve godine poučavanja bile su opravdane. Brinulo me što nisam imala nikakav nadzor nad učenicima (što je bilo točno), što je igra riječima koju sam smislila bila dosadna (također točno) te što se unos kave u moj organizam približavao granici teških, pa i najtežih posljedica (i to je bilo točno).

No istodobno su me zabrinjavale stvari koje su bile smiješne; primjerice, brinula sam se da sam najveći učiteljski promašaj, ne na razini škole, okruga ili države, nego cijeloga svijeta; da me, svaki put kad bih bila pozvana u ravnateljev ured, očekuje obavijest o otkazu te da moji učenici nisu zapamtili baš ništa od onoga čemu sam ih poučavala te da će njihovi rezultati na standardiziranim državnim ispitima biti čista ništica.

No, da podvučem crtu, dragi moji učiteljski prijatelji i prijateljice koji živite svoju prvu godinu rada u učionici:

Ako ulažete u svoje učenike, kreirate dovoljno učinkovite nastavne sate (pa i tada kada nisu onoliko učinkoviti koliko su bili dok su postojali samo u vašoj glavi) te ako ste dovoljno predani da možete prepoznati i popraviti ono što istinski ne funkcionira, oni će naučiti. Pa ako se osjećate i potpunim gubitnicima i promašenim slučajevima, mogu vam jamčiti, kao netko tko je i sâm to proživljavao, da niste. (Svakako nastavite davati najbolje od sebe i učinite što možete kako biste poboljšali ono što bi trebalo poboljšati, ali nikako se nemojte usredotočiti na teške i zabrinjavajuće događaje i situacije u mjeri da se osjećate paralizirano ili potpuno iscrpljeno.)

Na kraju, evo još poneke od pogrešaka koje nisu stale na već iznesen popis: nisam samoljepljivom vrpcom ili na neki drugi način učvrstila kablove koji su se rasprostirali i savijali po podu pa sam se pred učenicima gotovo redovito preko njih spoticala; slučajno bih umjesto učenikova napisala svoje ime na dokumentu koji sam morala predati u tajništvo ili poslati roditeljima na potpis; tjednima sam podnosila ponižavajuća podsjećanja svojih učenika na nešto što treba napraviti; nosila sam haljinu nenamjerno okrenutu naopačke; i na kraju, posuđivala sam flomastere za bijelu ploču svojim kolegama u vjeri da će mi ih vratiti.

■ NAPOMENA ■ izabrala i pripremila: Snježana Mostarkić ■ tekst je mjestimice uređen i prilagođen, a izvornik možete pronaći na poveznici na kraju ove napomene ■ Kelly Treleaven – profesorica engleskoga jezika u predmetnoj nastavi, autorica knjige Love, Teach: Real Stories and Honest Advice to Keep Teachers from Crying Under Their Desks (Voli, poučavaj: Stvarne priče i iskreni savjeti koji će sačuvati učitelje od plakanja ispod katedre) ■ SAD: WeAreTeachers – portal koji se bavi temama iz školstva i obrazovanja ■ izvornik: WeAreTeachers