„I tako je mojemu strpljenju po pitanju Chrisova ponašanja došao kraj. Osobno sam ga ispratio do ureda ravnatelja i napisao prijavu s predloženom kaznom. Rekao sam mu da se nedostatak poštovanja za mene i druge učenike u razredu više ne može tolerirati te da je dobrodošao natrag kada bude spreman ispričati se meni, učenicima iz razreda te učiteljici koja je jučer bila na zamjeni.

[…] Tijekom popodneva, dok sam pripremao nastavu za iduće dane, primio sam poziv iz prijamnoga ureda u kojem mi javljaju da imaju na vezi Chrisovu majku koja bi željela razgovarati sa mnom. Pomislio sam: „Odlično, vjerojatno želi danas nakon nastave dopratiti Chrisa do učionice kako bi se ispričao. Upravo onako kako bi i moja majka učinila sa mnom u takvoj situaciji.“

Stoga sam se javio na telefon spreman pokazati svoju dobronamjernost i omogućiti Chrisovoj majci da se ispriča zbog ponašanja svojega sina.

Umjesto toga, začulo se: „Gospodine Muir, što si vi umišljate tko ste vi? Chris mi je poslao poruku u kojoj piše kako više nije dobrodošao na vašu nastavu i kako ga mrzite. A zbog čega, glupe šale? Sutra ću se naći s vašim nadređenim i zatražiti Chrisov premještaj u drugi odjel jer ovo je neprihvatljivo.“

I… škljoc. Veza se prekinula.

[…]

Bio sam ljut i osjećao sam da to što se dogodilo potvrđuje sve stereotipe koji se vezuju uz današnje roditelje. Da su sitničavi, priljubljeni uz svoju djecu, ustrajno rade protiv učitelja dok pokušavaju raznijeti u komadiće svaku, i najmanju prepreku s kojom bi se njihovo dijete trebalo suočiti. Moje se ogorčenje idućega dana dodatno povećalo nakon što se majka obratila mojem ravnatelju tražeći da joj se ispričam zbog svojega postupanja prema njezinu sinu, i da to moram učiniti osobno, licem u lice.“

Upravo ste pročitali nekoliko odabranih ulomaka s glavnim naglascima iz prvoga dijela članka učitelja i autora Trevora Muira dok drugi (završni) dio slijedi u nastavku.

Članak The Secret To Working With Helicopter Parents objavljen je na mrežnim stranicama Trevor Muir.

Suočavanje s priljubljenima, sverješavajućima roditeljima

Dok sam iščekivao zakazani susret, cijeloga sam dana osjećao kako mi krv ključa u žilama. Dvadeset minuta prije dolaska Chrisove majke, u moju je učionicu, tijekom vremena predviđena za pripremanje nastave, ušao ravnatelj i rekao mi dvije stvari, jednu koju mi je bilo drago čuti, i drugu, koju nisam mogao shvatiti.

Prvo mi je rekao: „Trevore, ovo je glupost. Postupio si prema Chrisu upravo onako kako je trebalo postupiti. Izvan pameti je da roditelj zahtijeva da mu se ispričaš.“

A zatim je dodao i tu šokantnu rečenicu: „Sada moraš otići do nje i ispričati joj se.“

Čekaj, što?! Kako se od mene može ozbljno očekivati da kažem da mi je žao zbog posla koji sam obavio umjesto da ga je ona već obavila kod kuće? Želio sam reći: „Žao mi je što sam poučio vašega sina mrvici pristojnosti i poštovanja!“

Tajna suradnje s pretjerano zaštitničkim roditeljima

Ravnatelj mi je omogućio ispuhivanje frustracija koliko god mi je bilo potrebno, a zatim mi je uputio nekoliko mudrosti koje se mogu steći samo tijekom dugih godina rada s roditeljima i učenicima.

Rekao mi je da ta majka uistinu voli svojega sina. Rekao je da mari za njega više nego za ikoga drugoga na cijelom svijetu i da će učiniti sve kako bi osigurala da je njezin sin na sigurnom i napreduje. Rekao je i da ta majka ne shvaća da su i moje namjere jednake njezinima te ako uspijem postići da ona to i shvati, ako uspijem u tome da i ona razumije kako i ja želim sve najbolje za njezina sina, postat će saveznica kao nitko drugi ikada.

Roditelji žele najbolje za svoju djecu

I tako sam se sastao s tom majkom. Sastanak sam počeo tako da sam progutao svoj ponos te se ispričao za ono što sam moguće učinio u smjeru da se situacija pogorša. Umjesto da isporučim hrpu obrazloženja i popis događaja koji su vodili do Chrisova odlaska u ravnateljevu sobu i izricanja kazne, rekao sam da mi je žao zbog načina na koji se sve dogodilo te da vjerujem da bi mi ona mogla pomoći naći načina kako Chrisa vratiti na pravi put na mojoj nastavi.

Istoga trenutka, napetost je nestala. Moja poniznost i ljubaznost uhvatile su ju potpuno nespremnom, a sva njezina ljutnja i nepovjerenje nestali su. Njezini stisnuti mišići vidljivo su se opustili te je rekla: „Velika vam hvala na ovome. Chirs uistinu voli vašu nastavu i drago mi je da ste i dalje otvoreni za nastavak rada s njim.“

Bio je to trenutak kada se mudrost mojega ravnatelja potvrdila. Ta majka nije smatrala da sam ja loš učitelj, ona se zabrinula da sam ja učitelj koji je odustao od njezina sina. Čim je saznala da nisam odustao, bili smo u mogućnosti kvalitetno razgovarati. Povjerila mi je kako je upravo u tijeku njezin razvod te kako se u posljednje vrijeme Chris zbog toga loše ponaša. Sa suzama u očima podijelila je sa mnom kakve bitke i sama s njim vodi kod kuće. Zajedno smo se dogovorili što dalje poduzeti te je sastanak napustila s pozitivnim osjećajem.

Kada su vam roditelji saveznici, rezultati su ovakvi…

Idućega dana Chris je u učionicu stigao trideset minuta prije početka nastave i ispričao mi se. Rekao je da mu je žao zbog ponašanja cijele godine i obećao mi je da će ubuduće to popraviti. Bio sam zapanjen njegovom poniznošću te sam mu zahvalio što se ispričao. Nešto kasnije toga dana saznao sam da je Chris kod kuće kažnjen na mjesec dana te da mu je majka rekla da mora doći ranije i ispričati se. Imala je moju potporu.

Naravno, smatram da roditelji katkad znaju pretjerivati. Zapažam velik udio pretjerano zaštitnički postavljenih i s djecom doslovce sljubljenih roditelja koji se upleću u cjelokupan njihov život rješavajući umjesto njih i najmanje prepreke na putu; i mogu reći da u posljednjih deset godina vidim kako se takvo ponašanje povećava.

Bez obzira na to, smatram da se – otpuštanjem takvih roditelja s prilijepljenom etiketom – propušta golema prigoda. Činjenica je da roditelji, želeći najbolje svojem djetetu, znaju pretjerivati i nemaju uvijek osjećaj povjerenja da i učitelji žele to isto.

To nije pošteno prema učiteljima, slažem se.

Učitelji ionako već imaju previše toga na svojim leđima da bi trebali još i posebno verbalno dokazivati odanost i posvećenost svojim učenicima i poslu te tako zaslužiti poštovanje i potporu.

Iskazivanje pozitivnih namjera

No vjerujem da je upravo to u srži pretjerivačkih ponašanja; stoga, kada roditeljima postane jasno da najbolji interesi njihova djeteta nama leže na srcu te da je upravo to i razlog zašto smo se uopće upustili u ovu profesiju, tada će shvatiti što je zapravo najbolje za njihovo dijete – davanje potpore djetetovu učitelju. Upravo to se dogodilo s Chrisom.

Nakon razgovora s Chrisovom majkom, ona je postala moja najveća zagovornica. Ne samo da je podupirala sve moje disciplinske postupke vezane uz Chrisovo ponašanje (a bilo ih je još ponešto), nego se uvijek prva javila kada je trebalo uključiti roditelje u kakav dobrovoljni rad. Branila bi me ako me je među roditeljima tko napadao, slala mi poruke potpore te nikad više nismo imali nijedan negativan trenutak. Chrisova je majka postala saveznica. Ona je suprotnost neprijatelju.

Roditelji nisu neprijatelji

To je stav, mentalni sklop koji s obzirom na roditelje moramo razvijati. Kada znaju da skrbite za njihovo dijete, da vam je stalo do njihova djeteta, ići će na kraj svijeta kako bi vam dali svoju potporu. Pa i tada kada to znači da će dijete biti još jednom upućeno u ravnateljevu sobu jer je donijelo na sat uređaj za stvaranje neprimjerenih zvukova u učionici.

■ NAPOMENA ■ izabrala i pripremila: Snježana Mostarkić ■ Trevor Muir, učitelj i autor knjiga o obrazovanju među kojima su The Collaborative Classroom i The Epic Classroom ■ SAD: Trevor Muir – mrežne stranice autora i učitelja Trevora Muira ■ izvornik: trevormuir.com  ■

SURADNJA S RODITELJIMA | Tajna suradnje s pretjerano zaštitnički postavljenim roditeljima (1)