Aktualno
PRIDAJU LI OBRAZOVNE VLASTI VEĆU POZORNOST INSTITUCIJAMA NEGOLI LJUDIMA?
Učitelji su tî koji učenicima najviše trebaju
objavljeno: 8. ožujka 2021.

„Postoji prikriven i opak verbalni tik kojim se ministri služe raspravljajući o našem izlasku iz zatvaranja društva – i ne smijemo im dopustiti da uzmaknu nakon što su učitelje uklonili iz razgovora“, piše Jon Severs, urednik pri obrazovnome portalu TES.

U britanskom je javnom diskursu upravo na snazi dehumanizacija ustanova odnosno škola, zaključuje taj autor. Tomu se valja suprotstaviti, kaže, dok još uvijek postoji dovoljno povjerenja između učitelja, učenika i roditelja, jer to je povjerenje uvijek osjetljivo tkanje, a takav ga diskurs može načeti, pa i dugoročno uništiti.

Kako u naslovu prve inačice nedavno objavljenoga članka stoji: „Na nesigurnim morima učitelji – ne škole – održavaju učenike na površini.“

Učitelji su „plutače sigurnosti“ na nesigurnoj pučini pa zašto vlada i ministri svoje poruke javnosti upućuju isključivo o školama zaobilazeći pritom učitelje i njihove potrebe?

Zašto škole prikazuju kao proizvodne manufakture u kojima rade ljudi čije se potrebe – kojima bi valjalo udovoljiti kako bi posao i dalje bio obavljan sa stručnošću i predanošću – ne smiju ni spomenuti?

Pročitajte u nastavku.

Slijedi članak objavljen uoči ponovnoga otvaranja škola u Ujedinjenome Kraljevstvu: Povratak u školu – ali učitelji su tî koji učenicima najviše trebaju – u prvoj inačici objavljen pod naslovom: Na nesigurnim morima učitelji – ne škole – održavaju učenike na površini.

Blizu moje kuće postoji komad plaže koji se nije promijenio stotinama godina. U proteklih dvanaest mjeseci često sam onamo odlazio u šetnje jer mi to mjesto pruža nešto čvrsto i sigurno u vremenu u kojem je nesigurnost postala normom.

Svakom je potrebna „plutača sigurnosti“

Tijekom pandemije svi ćemo naći svoju inačicu te plaže: plutaču koju ćemo obgrliti radi osjećaja stabilnosti. Otkako su se javile vijesti da se škole u ponedjeljak, 8. ožujka, ponovno otvaraju uz povratak poučavanja licem u lice, takvu stabilnost učitelji trebaju više no ikada. Nijedna druga profesija nije toliko razbacivana naprijed i natrag na plimnim strujanjima vladine politike kao osobe zaposlene u školama. I u trenutku dok ovo pišem, još uvijek je previše nepoznanica o tome što slijedi, na koje nemamo odgovore.

No ono što znamo jest to da za mnoge – ako ne i za sve – učenike, učitelji će uskoro postati plutače uz koje će prionuti. S novim uputama i s anksioznošću koja u pandemiji doseže svoj vrhunac, poznat, prijateljski usmjeren i dosljedan učitelj, ostat će nezamjenjiv.

To je velik teret koji prati ovu profesiju. Stoga biste željeli vjerovati da će ministri to prepoznati, i da će uložiti isto onoliko vremena u razmišljanje o dobrobiti zaposlenih u školama koliko su uložili u razmišljanje o učeničkoj dobrobiti; te su dobrobiti, na kraju krajeva, čvrsto povezane.

Umjesto o učiteljima, ministri govore o školama

No izgleda da vlada ne želi razgovarati o učiteljima. Umjesto toga, razgovara o školama. Pa ipak, ono što političari uistinu misle kada izjavljuju da je škola najsigurnije mjesto za pojedine učenike, jest tô da su pojedini učenici najsigurniji kada za njih skrbi dobar učitelj. Što misle kada kažu da je škola presudna za razvitak nebrojeno mnogo istančanih („mekih“) vještina kao i za pastirsko vodstvo jest upravo tô da svako dijete treba vodstvo vješta i upućena učitelja kojemu je stalo. Što zapravo misle kada izgovaraju da su škole bitne, jest da su učitelji bitni.

Možete tvrditi da je vladina uporaba riječi „škola“ i očito odbijanje uvođenja učitelja u razgovor jednostavno stvar komunikacijske nužnosti. Riječ „škola“ je, moglo bi se tvrditi, najbrži i najrazgovjetniji način da se izrekne ono što se želi reći, u osnovnom značenju.

Međutim, tomu nije tako. Nebrojeno je puta ta riječ upotrijebljena kao pokrivač za sve dok je pravo stanje takvo da su situacije u primarnom, sekundarnom i ranom obrazovanju, kao i u alternativnim i specijalnim školama neizmjerno različite. Uporaba „školâ“ u proteklih je dvanaest mjeseci donijela zbrku, ne jasnoću.

Dehumanizacija obrazovanja

Mnogo ciničniji razlog bio bi taj da se ta riječ upotrebljava s drugom namjenom: izuzimanje učitelja iz razgovora praktičan je način dehumanizacije profesije i na taj način zapravo dolazi do izostavljanja emocija iz razgovora o tome koliko daleko s poučavanjem lice u lice treba ići.

Lakše je rasplamsati potporu ponovnom otvaranju škola na način da javno mnijenje vodite u smjeru sagledavanja škola kao proizvodnih pogona, izostavljajući pritom spoznaju da je riječ o odraslim ljudima koji imaju svoje obitelji, koji mogu imati potrebu zaštiti svoje bližnje, mogu i sami biti u ranjivim skupinama, koji su – na kraju krajeva – upravo takvi kakav si i ti.

Ne možemo dopustiti da takav diskurs pobijedi. Ukratko, dehumanizacija obrazovanja dovodi do rizika pogoršanja stanja iz protekle godine. Dugoročno, prijeti krhkom odnosu povjerenja između učitelja, učenika i roditelja. Izostankom toga odnosa obrazovanje nema temelja na kojemu bi se moglo graditi.

Od učitelja očekujemo „postizanje čuda“ – u kojim uvjetima?

Moramo skrbiti za svoje učitelje. Nastojanja i ulaganja škola kako bi umanjile utjecaje pandemije bit će uvelike beskorisna bez zdravih, sretnih i dobro uvježbanih zaposlenika. Ne možemo od učitelja očekivati postizanje čuda dok su im ruke u verigama birokracije, umovi zamagljeni iscrpljenošću, a noge u glibu sljepila društva čijim su dijelom.

Hoće li doći do te potpore?

Eh, to, naravno, nije novo pitanje. Glasovi koji do nas dopiru obeshrabrujuće su nam poznati.

A neprekidni promašaji pri pružanju potrebne potpore učiteljima kako bi radili svoj posao, dosljednost je koja u ovakvom vremenu ne bi smjela doživjeti ni zrnca dobrodošlice.

■ NAPOMENA ■ izabrala i pripremila: Snježana MostarkićJon Severs, urednik pri portalu TES ■ TES ■ Ujedinjeno Kraljevstvo: TES – izvorno: The Times Educational Supplement – publikacija namijenjena osobama u obrazovanju, pokrenuta 1910. godine kao dodatak dnevnim novinama The Times s ciljem objavljivanja obrazovnih sadržaja; u samo nekoliko godina od prve objave taj je novinski prilog dosegnuo toliku čitanost i popularnost da od 1914. izlazi kako zasebna tiskovina; od 1997. godine dostupan je u mrežnom obliku, kao internetski portal, u ovome trenutku dopirući do 13 milijuna registriranih korisnika kao i brojnih drugih čitatelja širom svijeta ■ izvornik: www.tes.com ■