„Učitelji se moraju moći osloniti na nešto snažnije od samih sebe“, piše u svojem najnovijem članku Tanya Pierre, dugogodišnja učiteljica, ravnateljica i savjetnica u obrazovanju iz američkoga grada New Yorka.

Članak Behavior Managment Starts With Principals, Not Teachers. Here’s Why objavljen je na portalu WeAreTeachers.

Razgovori i odjeljci za komentare na EduTwitteru preplavljeni su jadikovkama vezanima uz upravljanje razredom. Katkad učiteljske priče zvuče kao da dolaze s prve linije bojišnice, a ne iz učionice u kojoj borave i uče šestaši.

Ne začuđuje što tugaljive objave prati obilje stručnih odgovora u kojima se kriju i savjeti kako postupiti i promijeniti stanje nabolje. Pojedine zamisli zahtijevaju dulji rok, kao što je primjerice upoznavanje učenika, dok su druge novijega podrijetla, primjerice krugovi restorativne pravde. Dok je učinkovitost pojedinih primjena diskutabilna, izgleda da su sve usmjerene na učiteljeva postupanja i ponašanja.

Što ako su promjene u učeničkom ponašanju povezane s vodstvom  škole?

Željela bih predložiti preusmjeravanje pozornosti na točku na kojoj radna kultura i upravljanje ponašanjem moraju počinjati. Moraju počinjati s upravom škole prije negoli prvi učitelj ili učenik uopće stupi u zgradu.

Način na koji učitelj upravlja razredom izgrađujući odnose, oblikujući poticajne lekcije i slušajući učeničke glasove jest bitan, no drugotan u odnosu na sustave koji obuhvaćaju cjelokupnu školu, a koji počivaju na visokim očekivanjima, jasnoći i dosljednosti.

Bez temelja koji dolaze od školskoga vodstva, upravljanje na razini razrednih odjela nije održivo. I najbolje svjetske prakse pretvaraju se u neuhvatljive, sklizave ideje koje se ostvaruju samo površno. A učiteljima koji su sposobni stvoriti pravu povezanost u kaosu, tako uvjetovan trud i nastojanje nesumnjivo trate znatnu količinu vremena predviđenu za poučavanje, kao i emocionalnoga napora.

Zamislite život u gradu u kojem svaka četvrt bira vlastito ograničenje brzine. Luda kuća. Pa ipak, u prevelikom se broju škola upravljanje razredom određuje od učionice do učionice. To znači da su učiteljeva vještina, osobnost i upornost zalog stvaranja sigurnosti u učionici. Riječ je o kockanju i vrlo je izgledno da se na toj kocki i izgubi.

Temelj dobro ustrojene škole ostvaruje se od vrha prema dolje

Voditelji i ravnatelji imaju obvezu jasno izraziti očekivanja za sve učenike, uspostaviti zajednički jezik, uspostaviti zajedničke prakse te odrediti primjerene nagrade i posljedice. Takvo postupanje nije ni autoritarno, ni nesuradničko, ni sputavajuće. Upravo suprotno: Zajednički sustav pravila otvara prostor za uspostavljanje odnosa, uključivanje u rad i procvat učeničkoga glasa.

Ključ djelotvornih inicijativa koje se uspostavljaju s vrha prema dolje krije se u tome da ih održavamo dovoljno opuštenima kako bi se omogućila diskrecija i kreativnost, ali i dovoljno napregnutima i čvrstima kako bi se spriječile proturječne reakcije na predvidljive pojave. Evo nekoliko primjera:

■  kako se učenici ponašaju u zajedničkim prostorima (u predvorju, u blagovaonici, na igralištu, i drugdje)

■  kakvi su odazivi na aktivnosti i postupanja za koja je dokazano da unaprjeđuju učenički uspjeh (ispunjavanje zadataka, timski rad, obrazovna postignuća i drugo)

■  koliko su zastupljena ponašanja za koja je dokazano da umanjuju učenički uspjeh (propuštanje zadataka, kašnjenje, izostajanje i drugo)

■  kolik je udio pojedinosti o kojima se ne pregovara (udaranje, psovanje, napuštanje učionice bez dopuštenja, i slično)

■  kako su zastupljeni sustavi i oblici potrebni za održavanje prakse (sastanci, sjednice, vođenja kulturnih događaja i aktivnosti, uspostavljanje mjesta potpore, i drugo).

Kada školama nedostaje snažno vodstvo, trpe predvidljivu disfunkcionalnost

Često počinje lagano okrivljavanje – osobito onih učitelja koji su tek stupili u učionice i onih koji rade u visokozahtjevnim školama.

To može zvučati ovako:

„Pojedini se učenici jednostavno izražavaju na drukčiji način.“

„Sanji je potrebno dati više prigoda kako bi uspjela pokazati svoje snage.“

„Pozovi Ivana na ručak da bi ga bolje upoznala.“

Takvi izdvojeni savjeti mogu vas spasiti na nekoliko minuta ili nekoliko dana, no ne mnogo dulje od toga.

Ne radi se o tome da su ti savjeti pogrešni, nego o tome da su upotrijebljeni kao prva reakcija na izazove koji su često mnogo dublje naravi. Neetično je od učitelja očekivati, osobito od onoga koji je tek stupio u učionicu, da podmetne leđa, posebice ako pritom nema snažnoga sustava koji bi obuhvaćao cjelokupnu školu te mu pružao potporu.

Ravnatelji škola trebali bi biti uspješniji dok postavljaju okvire za učiteljski uspjeh u polju  upravljanja ponašanjma.

Učiteljima je potreban oslonac na nešto snažnije od njh samih.

Potrebna im je mudrost onih koji su uspješno vodili sigurne škole i koji će uspješno osiguravati i njih.

Kako gledate na to pitanje? Počinje li uspješno upravljanje ponašanjem od vrha ili učitelji smiju biti prepušteni svatko svojemu svijetu, vlastitim navikama i praksama bez međusobnoga usklađivanja i utjecaja jednih na druge? Koliko su ponašanja u učionici odraz ponašanja u cjelokupnoj školi? Podijelite svoja razmišljanja i iskustva u komentarima pod objavom ovoga članka na stranicama Školskoga portala na Facebooku.

■ NAPOMENA ■ izabrala i pripremila: Snježana Mostarkić ■ tekst je mjestimice prilagođen, a izvornik možete pronaći na poveznici na kraju ove napomene ■ Tanya Pierre – učiteljica, ravnateljica i savjetnica u obrazovanju s više od dva desetljeća iskustva u nastavi; živi i radi u New Yorku ■ SAD: WeAreTeachers – portal koji se bavi temama školstva i obrazovanja ■ izvornik: WeAreTeachers ■