„Toksična produktivnost ne čini te boljim učiteljem“, kaže Julie Mason, urednica i stalna autorica portala WeAreTeachers. Biti odličnim učiteljem ne znači raditi više, a ako netko iz uprave smatra da je tako, vrijeme je da promijenite školu. Učenicima ne trebaju premoreni i nezadovoljni učitelji… Budite onoliko ispunjeni, zadovoljni i sretni koliko i svojim učenicima želite da budu. Vi ste osoba uz koju će sve to naučiti, zato je bitno kako ste, a ne samo koliko radite.

Tako bi se ukratko mogli sažeti naglasci članka koji slijedi u nastavku.

Tekst Julie Mason objavljen je na portalu WeAreTeachers.

Britt Root, učiteljica petoga razreda, sklanja svoje objave s Instagrama. Kada su pratitelji upitali zašto, evo što je odgovorila.  

„Već sam podijelila na drugome mjestu, ali želim reći i ovdje. Izbrisala sam stare sadržaje. 90 % mojih starih objava izaziva mi trnce. Nisam pristalica svojih nezdravih statusa pisanih na principu: Poučavanje je moj život i sve na svijetu, ništa osim toga za mene ne postoji.“

Počele su stizati reakcije. „Hvala što ste normalnim učinili pomak koji se treba dogoditi u obrazovanju“, napisao je jedan pratitelj. Druga je pratiteljica napisala: „Što se učiteljima bude manje klicalo za prekovremene sate koje su odradili, pristup će biti zdraviji.“

Nema sumnje da se oko učiteljskoga posla i produktivnosti gradi toksičan narativ. Vrijeme je da prestanemo naokolo nositi učiteljski prekovremeni rad kao medalju časti.

Prekovremeni rad neće vas učiniti boljom učiteljicom ili učiteljem.

U obrazovanju opstoji toksična kultura koja povezuje prekovremeni rad sa statusom dobroga učitelja. Vaš prekovremeni rad nije medalja časti, nego sistemski problem koji vodi u izgaranje. Voljela bih da za to možemo okriviti ludo vrijeme poučavanja tijekom pandemije, ali ne možemo. To je duboko ukorijenjen narativ, i vrijeme je da tu priču iznova napišemo. Nitko ne kaže da ne trebamo marljivo raditi. Nema dvojbe o tome da učiteljski posao zahtijeva marljivost i snagu; rijetkost je da dan dođe k svojemu kraju a da su svi poslovi na našem popisu onoga što treba obaviti dobili kvačicu. No moramo biti svjesni da će onoga što moramo napraviti uvijek biti više negoli vremena i snage da to realno možemo obaviti. Upravo je to razlog zašto mnogi od nas riskiraju svoje fizičko i mentalno zdravlje i rade daleko iznad broja sati dogovorenih ugovorom. Trčimo sprint prema ciljnoj crti koja neprestance odmiče dalje i dalje.

I to je točka u kojoj kultura određene škole bitno utječe na situaciju. Ako se od učitelja očekuje visoka opterećenost, ali također i dolasci na sastanke i sjednice u vremenu koje je predviđeno za planiranje i pripremu nastave, to nije u redu. Ako se poštuje vrijeme za planiranje i pripremu nastave, učitelji imaju vremena tijekom radnoga dana u školi to napraviti i time osiguravaju bolju ravnotežu između posla i doma.

Imale druge učiteljice i učitelji vlastitu djecu ili ne, nijedno od toga ne znači da rade više ili manje od vas.

Još jedan otrovan narativ o poučavanju i poslu koji valja iznova napisati. Moguće je da to slušate stalno. Ne možeš biti dovoljno dobar učitelj i raditi na način na koji bi trebao ili trebala kada imaš vlastitu djecu. – Nije istina. Možda biste morali razmisliti kako pristupate svojemu poslu, ali pogrešno je pretpostaviti da svi učitelji i učiteljice koji nemaju djecu rade više ili ulažu više od onih koji imaju. Iznad svega, treba nam uprava koja stvara sustav primjenjiv za sve učitelja i koja svima pruža prilagodljive uvjete neophodne kako bismo dobro obavljali svoj posao dok istodobno možemo udovoljiti svojim obvezama i potrebama izvan posla. Nikad ne znate što netko nosi kao dodatan teret osim onoga koji je na njega položio učiteljski posao. Bila uključena vlastita djeca ili ne, svi trebamo ravnotežu između posla i privatnosti.

Ne možeš raditi snagom kojom radiš u svojim najproduktivnijim trenutcima – svaki dan, svaki sat, iz dana u dan.

Već sam o tome pisala, a i sada ostajem pri uvjerenju da činimo medvjeđu uslugu sebi, svojoj profesiji i svojim učenicima kada pristajemo na pohvale i poruke kao što su: „Učitelji uvijek nadmaše sve granice.“ / „Učitelji su superjunaci.“

Na kraju dana, učiteljice i učitelji ljudska su bića, koja se katkad prehlade, nisu naspavani, žele zadrijemati ili pak gledati Netflix. Ima i onih dana kada velik dio toga odradimo već do doručka, isplaniramo i pripremimo nastavu za cijeli tjedan, i pritom posložimo i spremimo i upravo oprano rublje.

Produktivnost dođe i prođe. Zbog toga je ključno provjeriti (sa sobom) kako smo prije negoli provjerimo popis onoga što treba učiniti. Ne možemo svaki dan, iz dana u dan, davati sve od sebe kao u svojim najproduktivnijim trenutcima, a ako si postavljamo takve standarde, znajmo da smo postavke ujedno namjestili za razočaranje, sagorijevanje i iscrpljenost.

Prema van, možemo svoje prekovremene nositi kao medalju časti, ali dovest ćemo se do toga da osjetimo ogorčenje prema profesiji koju smo jednom voljeli.

Uprava ne misli da ste bolja učiteljica ili učitelj ako radite više (a ako misli, vrijeme je za promjenu škole).

Uočila sam da od uprave dobivam mnogo pozitivnih ohrabrenja kada u školu dođem ranije i ostanem dulje od ugovorenoga. Kada mi je ravnateljica rekla: „Znam da se možeš nositi s tim“ ili „Smatram da si savršena osoba da preuzmeš ovaj zadatak“, vjerovala sam da to znači da sam jedna od boljih učiteljica u školi, i nosila sam svoje prekovremene kao bedž časti – dok mi nije omrznuo.

Kada na to gledam iz današnje perspektive, znam da je sve to značilo da nemam granica, a moja je ravnateljica dobro znala da ću pristati na posao koji je izvan onoga dogovorenoga ugovorom. Nije smatrala da sam najbolja učiteljica zato što radim previše. Prije bi bilo, znala je da neću odbiti, zato je mene prvu pitala.

Stoga, prije negoli zaustavite auto na školskome parkiralištu u šest ujutro, ili ostanete u učionici i tada kada su već svi otišli, zapitajte se činite li to zato što želite ili zato da impresionirate upravitelja koji je već napustio zgradu.

Uspoređivanje količine vremena koju ulažete u posao s onom koju ulažu vaši kolege i kolegice, ne služi ni njima, a ni vama.

Bilo da je to obrambeni mehanizam ili bijeda koja uistinu voli još bijede, hranimo zvijer kada svoje prekovremene nosimo naokolo kao medalju časti i pretpostavljamo da bi svaki učitelj i učiteljica trebali uložiti istu količinu vremena koju i mi ulažemo u svoj posao.

Kada je riječ o produktivnosti, sustavima i granicama, svi smo različiti. Zbog toga ne biste trebali uspoređivati svoj početak s nečijom sredinom. Ostanite na svojoj pruzi i usredotočite se na učenje o sebi i svojim radnim navikama.

Može vam biti stalo do djece a da pritom ne radite „ma što bilo potrebno“.

Ako ste odlučili biti učiteljem odnosno učiteljicom, stalo vam je do djece. Nitko nije ušao u ovaj posao da bi zaradio veliku lovu. Nitko ne misli da ćeš učiteljevanjem steći veliku slavu, pa ni poštovanje. Hajdemo ponovno ispisati ovu priču: Ako radiš što god se traži, znači da ne mariš za sebe. Ako ne mariš za sebe, ne možeš mariti ni za koga drugoga, pa ni za svoje učenike.

Prestanimo romantično prikazivati snagu i otpornost. Ako nas učenici gledaju kako smo stalno prezaposleni ili kako se žalimo da smo umorni, iz dana u dan, i oni će činiti isto. Ne želimo da naši učenici steknu sliku da je njihova produktivnost ono što određuje njihovu osobnu vrijednost.

Stoga, umjesto toga, hajdemo živjeti i podijeliti kako to izgleda kada skrbimo za sebe, kada marimo za sebe i kada učimo o svojoj produktivnosti i načinima na koje najbolje funkcioniramo i radimo.

Naposljetku, najbolje što možemo učiniti kako bismo iznova ispisali narativ o toksičnoj produktivnosti u obrazovanju jest reći istinu, objavom na društvenim mrežama, ili „ne“, u svoje vrijeme. Stoga, hvala, Britt Root, što si povela u tome smjeru. Ostavljam ovo ovdje, kao inspiraciju. Sada, red je na tebi.

■ NAPOMENA ■ izabrala i pripremila: Snježana Mostarkić ■ Julie Mason, urednica pri portalu WeAreTeachers ■ SAD: We Are Teachers mrežna je zajednica učitelja i poučavatelja kojoj je svrha inspirirati, motivirati te pružiti međuučiteljsku potporu dijeljenjem ideja primjenjivih u učionici. ■ izvornik: www.weareteachers.com | s18670.pcdn.co ■